.
..Rasplakao sam se što sam izgubio tenisicu, dok nisam sreo čovjeka koji je bio bez noge..
(H.Keller)
.
Da smo jasni, ne gledam Big Brother. Prva sezona je bila New entry u našoj nam Lijepoj, isto me nije pretjerano zanimalo, pošto sam slična sranja kupio na satelitskim postajama obnavljajući znanje Njemačkog. Smrdila mi je emisija još od 1997 godine kad je u Njemačkoj pobjedio izvjesni Zlatko ili ti ga "Zladdi" kako su ga Arijci zvali. Zlatko je bio jedan sasvim običan mladić, blago nabildan i s narodnjačkim košuljicama kakve možete vidjeti na slikama iz Paše ili drugih sjedišta dragih nam cajki.
Zanimljiv je bio Nijemcima zato što nije znao gdje je Kina, na pitanje ko je Leonardo da Vinci spremno je odgovorio Pop pjevač, tablica množenja mu nije bila jača strana, na pitanja koja su sastavljena od jedne ili više složenica, samo je klimao glavom. Možda me Ševa iz Noćne more malo podsjeća po načinu odgovora pitanja. Ništa ne bi bilo čudno da taj dečko nije rođen u Munchenu, da nije odrastao u civiliziranom svijetu, prepunom medija, gdje su informacija zbilja postale jeftine kao opanak i dostupne kao smeće.
"Kosa mi se diže na glavi i strašno me ljuti kad vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi"
(Štulić)
Cimer mi gleda BB. Malo po malo čujem u prolazu urlanje neke Dalmatinke s TV-a, koja mi je u prolazu do WC-a otkrila svoje mozgovne blagodati. Jebate, ta žena je really glupa ko panj, to stoji, kao i većina danguba ogradjenih kamerama. Ali zbilja ne kontam one koji to gledaju i uživaju u tome. Zar se cijela politika BB ne svodi u Hrvatskoj na nastojanje uredništva da nađu dvoje ljudi koji su smjeli da se povataju i pojebu i da o tome bruji cijela Hrvatska. Ha, treća je sezona , a niko se nije prasnuo, brodić se na uzburkalom medijskom moru se opasno ljulja. Pa ljudi moji svi odrasli ljudi se seksaju. Ili vode ljubav, kako hoćete. To je sasvim normalna stvar, kao i mnoge druge. Ili možda želimo zavirit i vidjeti kako to drugi rade..Ili?
Više ne mogu čitati vijesti na internetu jer je na Indexu, a i ostalim portalima udarna vijest da je neki pofato neku u krevetu, te da su se cmoknuli. Pa tako ukrug.
Ako vam je već stalo do Big Brothera i sexa ajte gledajte Švedski, kažu mi kolege s posla da se ovi Skandinavci karaju ko štuke. A mi ipak želimo ka Zapadu. Jer je suvremen i moderan. Pa da se onda i mi karamo. Na Tv-u. Jer je moderno i IN. Ne bi me čudilo ni da se uskoro osnuje udruga koja bi štitila interese BB stanara koji se karaju i glupiraju, a izloženi su podrugivanju i kritikama. Jadni oni. Ko i pederi. Baš mi ih je žao. Ništa protiv nikog nemam, al daleko im kuća od moje.
Sve nade polažem da se ipak niko ne poševi jer tko će ostat onda od te udarne vijesti??
Juče sam upoznao nakratko jednog dečka koji je diplomirao glazbenu akademiju. Ima 23 godine i svira pet instrumenata. Veseli mladić živi sam, sam kuha i pere ide gradom, popije nekad koju pivu više i obožava žene. Ništa ne bi bilo toliko čudno da dečko nije slijep od pete godine.
Svojim pozitivnim razmišljanjem me doslovno posramio. Nije vidio moje posramljeno lice kada je pričao o svojim nedaćama, flekama po licu koje je dobio svaki put kad pogriješi u hodu i zapuca se u stup. Zbilja nisam pravedan prema sebi, a ni prema njemu.
"Šuti konju"- rekao sam sebi "radi i ne kukaj, život te mazi i pazi, šta ti hoćeš, čime si ti nezadovoljan"??
Svijet bi bio mali ljepši kad bi takvi osobenjaci bili bar nekad na naslovnicama. Kao primjeri života i truda. S mukom, odricanjem i znojem. Jedino ispravno. Sve ostalo je maska koju bacamo svaki put kad nam neko okrene leđa. Ne vjerujem u American dream, niti u bolje živote preko noći. Vjerujem u sebe, svoj trud i odricanje, znoj i muku koja će se onda ,nadam se, isplatiti.
Jedan prijatelj Musliman mi je rekao da u Kuranu piše da ne možemo očekivati da se ovaj svijet popravlja i ide na bolje, jer to nije moguće. Svijet može samo ići na lošije. Mi određujemo brzinu silaska.
.
"Dan"
Bilo je prohladno, ali sunčano jutro kad je izišao na posao. Vani su padale granate. Ovih dana neprijatelj nije štedio oružje, kažu Božić će nam uskoro, pa da nas obaspu darovima. Ovaj put olovnim. Otišao je po nju do susjednog sela. I zajedno su šetali iako je padala olovna kiša. Štiteći se samo kišobranom.
"Snovi"
Obasula je ga kišom poljubaca na ulazu.
"Bok ljubavi!" reče mu, danas si mi posebno nedostajao, rekla mu je iako je ga ispratila ujutro na posao.
"Zašto, zašto danas baš toliko?"-upita on iznenađen.
"Znaš, jutros sam nakon doručka sam kratko zaspala i sanjala da imam četrdeset i kusur i da kuham ručak"-reče ona uplašeno.
"I što je u tome čudno"?- nasmija se on.
"Dragi, taj ručak sam kuhala samo za sebe."-reče mu i čvrsto ga zagrli.
"Vjera"
Sanjao sam da sam znastvenik. Noćima sam sjedio nad knjigama, čitao o tajnoj formuli koja pokreće sve oko nas. O formuli koja produljuje ono najvrijednije, naš život. Gutao sam enciklopedije, tumačenja znastvenika o evoluciji od davnina pa do danas. Kako je svijet nastao, razvio se i kako polako tamni kao lakmus papir na suncu. Toliki uzroci i posljedice. Plima i oseka. Godišnja doba. Slučajnosti. Mozak. Napose čovjek.
Na sva pitanja odgovor je bio samo jedan. Pravi i jedini smisleni. Bog. I čovjekova potreba za vjerom.
"Čovjek"
Tek kada odrastemo, steknemo moć, ugledan položaj normalan život, shvatićemo zapravo koliko smo mali. I sve oko nas. Unedogled.
"Želje"
Ponekad poželim da vjetar, koji trenutno para zrakom okolinu ponese sa mene sve suvišno, teško i ono najteže, da me skine svih bremena koji me tlače. I tuge.
"Lutalice"
O lutalice! Pazite da hodajući Zemaljskim bespućima ne skrenete s pravoga puta i pobjegnete sami duboko u sebe, jer će Vas biti tamo najteže naći.
"Skrivena za mene"
U magli sam šetao neki dan. Baš je bilo ugodno šetati gradom koji miriše na jesen i oprane pločnike pokriven bjelkastim vlažnim plaštom.
U glavi roj misli. Misli ko misli. Trče, vrludaju po svakom kutku i sokaku jutra, prošle noći, dana čak i tjedana.
Izmiješano je sve ko Bosanski lonac. Puno krompira i luka, paradajza, a najviše kisele i gorke repe.
Srećom ona je tu. I kad čorba nije baš ukusna pomisao da je iza kuta samo za mene daje mi volju da uzmem kašiku i pojedem malo više ove čorbe. Iako zna nekada biti opako kisela. Da se želudac prevrće.
Hvala ti što nisi petkom više s rajom u gradu...
Znaš..već..al da ti opet kažem..
..The story
of life is quicker
than the wink of an eye
The story of love
is hello and goodbye
Until we meet again ..
.
"Smrt je jednako bliska starcu i novorođenčetu. Život također."
"Već je četvrto jutro kako Šarov zavija" s blagom dozom jeze hodala je Ana po kući moleći krunicu kao i svako jutro, ovo jutro istina malo brže i nervoznije bojeći se zavijanja pasa u ranu zoru. M. je već neko vrijeme teško bolestan, na postelju mu donose sve ,čak i tutu, teško se bori s upalom pluća i boji se da neće dočekati sljedeće proljeće, a znala je priče o zavijanju pasa u ranu zoru. Kažu stari ljudi da bi pas ujutro prije zore zavijao samo kad bi osjetio da neko s onog svijeta dolazi po nekog ukućana ili susjeda. Zavijanje je bilo tužnog prizvuka, uostalom kada ste čuli da neko zavija lijepo, melodično, da ga možeš slušati umjesto pjesme. "Psi su inteligentna bića" govorio je često M. dok je čuvao ovce s sinom S.
"Znaš sine on ti osjeti i oluju i kišu, čak i smrt nanjuši. Kad je Frano Budimirov umro prošle godine, Janjin Garov je zavijao deset dana prije. A sjećaš se da mu je Frano svako malo bacao komad mesa ili koščuru, te nekad koricu kruha-znao mu je nekoliko puta ponavljati priču o zavijanju pasa otac.
S. je otišao jutros puno ranije u planinu s ovcama. Nevrijeme se spustilo tijekom noći u planinu, tik pred zoru je malo minulo i on je probudio ženu, popio s njom kavu, pomilovao sinčiće u krevetu jer su spavali i krenuo je s psima i ovcama na pašu.
S. je bio jedan od rijetkih ovčara od zanata u kraju gdje je ekonomija procvala u poslijeratno vrijeme. Rijetki ovčari su ostali baviti se i dalje svojim poslom. Mnogo ih je ovčarski posao koji je , istina, bio veoma težak i prljav, ali dobro plaćen i zdrav, mijenjali za bilo kakav tvornički, gdje si pod krovom, a plaća stiže svakog petnaestog u mjesecu. Iako je plaća bila dovoljna za povezati kraj s krajem.
Djetinjstvo mu je bilo teško i nezavidno. Završio je osam razreda osnovne škole, većinu od njih je dočekao na popravnom, ne iz razloga što je bio bahat ili lijen, ali jednostavno kako je njegova majka govorila, nije bio rođen za školovanja. Osim toga u školi su ga stalno ismijavali jer čuva ovce s ocem, ustaje ujutro u pet i nekad smrdi na njih, te zbog izrazito velikog kukastog nosa. S vremenom se i S. otuđio od školskih kolega, umjesto izvora radosti i znanja škola mu je postala mjesto ismijavanja i mjesta koje je želio što prije napustiti i zaboraviti. Nakon osmog razreda se posvetio ovcama, magarcu Toniju, psima i životu na selu. Svaki dan je ustajao u pet, a kući dolazio u kasni suton veselo fućkajući kroz selo. Osim po sutonu, kraj dana se poznavao i vraćanjem S. stada iz planine, te njegovim veselim pjevušenjem i fućkanjem. Bilo je i dana kada je iz planine dolazio tužan i pokisao, a to je bilo obično onda kada ga uhvati oluja i promoči do kože. S. nikada nije volio kišu. Iako, kako kaže sam, mnogo mu je neizravno pomagala, jer je natapala pašnjake."Ali ne moram je zbog toga volit", reko mi je par puta kad smo pričali o kiši i životu općenito.
Znaš radim ovo s ovcama jer je para dobra, a i ovce nisu ko ljudi, slušaju me kad im zviznem i kažem hajmo. A radio sam ti ja u tvornici par mjeseci, al mi je šef bio noćna mora, disat nisam moga od njeg, pa sam sebi rekao: S. bolje ti čuvaj ovce i imaj 500 maraka i mlijeka i sira, nego da radiš dole s ljudima koji laju ko kerovi jedni na druge i mrze se međusobno. Sad ću sebi kupit kakvog golfa da mogu nekad izać, znaš volio bi nekad otić u grad da upoznam nekog,kakvu curu. Znam da bježe sve od mene ko od vraga kad im kažem da čuvam ovce, al ne znaju da bi kod mene bile sigurne, imale bi novaca i hrane, a i ja nisam silan. Znaš one se boje posla sve, čim im kažeš da ustaješ u pet sve bježe od tebe".Znam da je ovaj kruh težak, svako malo mi neko ukrade janje, svako jutro muzem ovce dva sata, sirove perem i solim svaki dan, ali danas da bi živio dobro moraš radit. i nekad se napatit. Još da mi se ako Bog da oženit, to bi bilo to".
"Ma doće sve na svoje rekoh mu, bolan, ne sekiraj se, nemaš ti ni trideset. nać ćeš i ti nekoga"-rekoh mu ravnodušnim glasom koji ga nije nimalo pokolebao .
**
Nekoliko mjeseci sam bio u inozemstvu nisam imao nikakvih informacija što se dešava u kraju. Kada sam došao kući udarna vijest je bila da se S. oženio, kupio auto i kuću, materijalno se situirao, što bi reko naš svijet, skućio se i snašao. Žena mu mlađa od njega šest godina i potiče također iz slične obitelji, a upoznali su se na Kupresu dok je išao prodavati janjad za Božićno klanje. Već su dobili sina, a na putu je i drugi. Neobičan val sreće i zadovoljstva me preplavio kada sam čuo da je ironija života pokazala i svoju svijetlu stranu, da je momak koji je epitete muka i patnja imao uz sebe od najranije mladosti ostvario svoje želje. Koje su nekima oko njega bile nemoguće.
Često smo znali S. i ja u slučajnom prolazu sresti se i popričati.
Pričali bi ja i S. obično na putu od kuće prema selu, kuda bi on svako predveče prošao s ovcama, magarcom, i psima ovčarima.
I ovo predveče sam očekivao da ću ga sresti i popričati s njim malo, a i trebao sam se raspitati oko cijene sira, jer smo uvijek kupovali radije domaći sir nego nepoznati. Veče se nakon užasnog nevremena tokom cijelog dana izvedrilo, kao da su kiša, grmljavina i silni oblaci nestali u sekundi kao rukom odnešeni.
Već se noć lagano spustila, a njega nije bilo natrag. Sišao sam lagano niz put do ceste nemajući vremena da pričekam S. na povratku iz planine.
Kući sam se vratio kasno i zaspao sam kao klada pod blagim utjecajem vina i loše provedene večeri.
Ujutro me probudila glasna vika i plač. Sa brda gdje je S. kuća dopiralo je ogromno naricanje i jaukanje. Ja sav prestravljen skočio sam iz kreveta i istrčao iz kuće .Od mojih doma nije bilo nikoga.
Dotrčao sam do susjeda i upitao još u polusnu što se dešava?
"S. je u planini s ovcama ubio grom!"-reče mi muklim i tužnim glasom. "Nije ga bilo kući juče naveče, iako je ženi rekao da će se vratiti ranije jer su trebali voditi malog na injekcije. Pred mrak je otac krenuo u planinu da vidi što je s njim, jer je mislio da su se ovce zagubile i da ih sam ne može pohvatati, pa da mu pomogne. Na izlazu iz sela je naišao na stado s magarcom koje se samo vraćalo kući. Otac je shvatio da nešto nije u redu i trčao je prema području gdje je S. rekao da će taj dan biti. Našao je ga ispod jedne kruške kako leži i kako je ugrabio šakom busen trave, kao da je u šaci želio još bar na tren zadržati dio života koji mu se u zadnje vrijeme baš osmijehnuo. Kraj njega su stajali njegovi psi Šar planinci i zavijali. S. je nestao sa ovog svijeta na mjestu gdje je proveo najviše vremena, mjestu gdje se osjećao kao kod kuće. U trenutku kad je stao na noge, tlo mu se otvorilo pod nogama jednim udarom groma. Ovaj put zauvijek.
Svećenikove riječi na sahrani da Nebo sigurno ima s njim puno bolje namjere dok je ga ovako rano i na ovaj način pozvalo sebi bili su mi kao pucnjevi s ćorcima..A valjda "Netko to od gore vidi sve" i ima objašnjenje na sve ovo oko nas..
Prije nekoliko godina S. mi je znao govoriti: "Mrzim život jer u njemu nema ničeg do patnje i boli.
Neki dan, prolazeći grobljem vidjeh kako život skakuće oko njegovog groba...
"Za sve one koji misle da su baksuzi, često u lošim i bezizlaznim situacijama, namrštena lica i tmurna raspoloženja, za one koji ne vide nekada što kako i dalje, gdje i kada. Za sve one koji misle da imaju problema, a zdravi su i hodaju još po kugli Zemaljskoj. Za sve one koji žive život, a boje se života. Za one koji glavne probleme smatraju besparicu, probleme u ljubav i slične "ovozemaljske"brige..
.
Moj dom mi reče: "Ne ostavljaj me, ovdje je tvoja prošlost."
Moj put mi reče: "Pođi,slijedi me, ja sam tvoja budućnost."
Odgovorih im:"Ja nemam ni prošlosti ni budućnosti".
U domu svoje prošlosti ja težim budućnosti, a na putu prema budućnosti u kofer sam stavio svoju prošlost..
Jedino ljubav i smrt mogu sve izmijeniti..
Gusta magla se spustila nad grad. Rijetki prolaznici išli su niz ulicu, poneka baka s kantom sira i kupusa za pijacu i poneki zalutali pijanac teturajući se kao pijani svat krivudavom cestom.
Ustao sam nakon još jedne skoro neprospavane noći, žedan mirnog sna, toplih riječi, gladan naivnog dodira. Prvo pogled s balkona ka izlasku Sunca, sms, pa lagana vožnja biciklom. Nakon noćne vožnje jutarnja je malo drukčija, vedrija..Obojenija..
Nisam mislilac, znam, suštinu svijeta nikada nisam gledao logikom znanstvenika, logikom uzroka i posljedica, činjenica koje moraju da se dese , napose brojkama. Ne vjerujem u slučajnosti..Niti u slučajne praskove..
Ipak sam više privržen onoj drugoj sorti koja je poimanje o svijetu i životu dobila na početku života u obliku sirovog panja, i sada dvadeset i kusur godina ga tešem i tešem, oblikujući ga prema svojim emocijama, kao kipar kip, koji daje sve emocije da bi prikazao što bolje djelo svojih ruku i emocija..Bojim se nekada onih komadića koje odlomim pri jačem zamahu, nekada padne velik komad drveta koji je mogao možda imati na istesanom panju bitnu ulogu, neku lijepo oblikovanu geometijsku sliku, ali ne..
Jednim zamahom on otpada i nema više povratka..Zato se trudim biti pažljiv s tesanjem, jer svaki komadić je bitan. Svaki komad drveta je dio univerzalnog mozaika i baš onaj koji mi je jutros možda pao će mi poslije najviše trebati..
Često poredim svoj život s čašom vina. Znate ono, kada pijete vino koje obožavate, osjetite lagano da situacija izmiče kontroli i da se u bliskoj budućnosti nećete baš moći kontrolirati..Hvata vas blagi osjećaj pijanstva, neke blagodepresivne situacije u kojoj svijet nije ni crn ni ružičast, ali ipak malo pecka..
Ja tu svoju čašu pijem, ne brojim gutljaje i kad se isprazni ne mirim se sa sudbinom.Točim i dalje pijem.I uživam, blago opijen. Kad je napola prazna, bojim se da se potpuno ne isprazni i ne prihvaćam to nego je sipam..I pijem...Do pola..Pa opet..
Život..Kao čaša vina..Eh kad bi bilo tako...
"A sada se poigrajmo skrivača..
Sakriješ li se u moje srce, lako ću te naći..
No ako se sakriješ u vlastitu ljušturu, uzalud ću te tražiti.."
