"Dan"
Bilo je prohladno, ali sunčano jutro kad je izišao na posao. Vani su padale granate. Ovih dana neprijatelj nije štedio oružje, kažu Božić će nam uskoro, pa da nas obaspu darovima. Ovaj put olovnim. Otišao je po nju do susjednog sela. I zajedno su šetali iako je padala olovna kiša. Štiteći se samo kišobranom.
"Snovi"
Obasula je ga kišom poljubaca na ulazu.
"Bok ljubavi!" reče mu, danas si mi posebno nedostajao, rekla mu je iako je ga ispratila ujutro na posao.
"Zašto, zašto danas baš toliko?"-upita on iznenađen.
"Znaš, jutros sam nakon doručka sam kratko zaspala i sanjala da imam četrdeset i kusur i da kuham ručak"-reče ona uplašeno.
"I što je u tome čudno"?- nasmija se on.
"Dragi, taj ručak sam kuhala samo za sebe."-reče mu i čvrsto ga zagrli.
"Vjera"
Sanjao sam da sam znastvenik. Noćima sam sjedio nad knjigama, čitao o tajnoj formuli koja pokreće sve oko nas. O formuli koja produljuje ono najvrijednije, naš život. Gutao sam enciklopedije, tumačenja znastvenika o evoluciji od davnina pa do danas. Kako je svijet nastao, razvio se i kako polako tamni kao lakmus papir na suncu. Toliki uzroci i posljedice. Plima i oseka. Godišnja doba. Slučajnosti. Mozak. Napose čovjek.
Na sva pitanja odgovor je bio samo jedan. Pravi i jedini smisleni. Bog. I čovjekova potreba za vjerom.
"Čovjek"
Tek kada odrastemo, steknemo moć, ugledan položaj normalan život, shvatićemo zapravo koliko smo mali. I sve oko nas. Unedogled.
"Želje"
Ponekad poželim da vjetar, koji trenutno para zrakom okolinu ponese sa mene sve suvišno, teško i ono najteže, da me skine svih bremena koji me tlače. I tuge.
"Lutalice"
O lutalice! Pazite da hodajući Zemaljskim bespućima ne skrenete s pravoga puta i pobjegnete sami duboko u sebe, jer će Vas biti tamo najteže naći.
"Skrivena za mene"
U magli sam šetao neki dan. Baš je bilo ugodno šetati gradom koji miriše na jesen i oprane pločnike pokriven bjelkastim vlažnim plaštom.
U glavi roj misli. Misli ko misli. Trče, vrludaju po svakom kutku i sokaku jutra, prošle noći, dana čak i tjedana.
Izmiješano je sve ko Bosanski lonac. Puno krompira i luka, paradajza, a najviše kisele i gorke repe.
Srećom ona je tu. I kad čorba nije baš ukusna pomisao da je iza kuta samo za mene daje mi volju da uzmem kašiku i pojedem malo više ove čorbe. Iako zna nekada biti opako kisela. Da se želudac prevrće.
Hvala ti što nisi petkom više s rajom u gradu...
Znaš..već..al da ti opet kažem..
..The story
of life is quicker
than the wink of an eye
The story of love
is hello and goodbye
Until we meet again ..
Post je objavljen 26.09.2006. u 16:20 sati.