"Smrt je jednako bliska starcu i novorođenčetu. Život također."
"Već je četvrto jutro kako Šarov zavija" s blagom dozom jeze hodala je Ana po kući moleći krunicu kao i svako jutro, ovo jutro istina malo brže i nervoznije bojeći se zavijanja pasa u ranu zoru. M. je već neko vrijeme teško bolestan, na postelju mu donose sve ,čak i tutu, teško se bori s upalom pluća i boji se da neće dočekati sljedeće proljeće, a znala je priče o zavijanju pasa u ranu zoru. Kažu stari ljudi da bi pas ujutro prije zore zavijao samo kad bi osjetio da neko s onog svijeta dolazi po nekog ukućana ili susjeda. Zavijanje je bilo tužnog prizvuka, uostalom kada ste čuli da neko zavija lijepo, melodično, da ga možeš slušati umjesto pjesme. "Psi su inteligentna bića" govorio je često M. dok je čuvao ovce s sinom S.
"Znaš sine on ti osjeti i oluju i kišu, čak i smrt nanjuši. Kad je Frano Budimirov umro prošle godine, Janjin Garov je zavijao deset dana prije. A sjećaš se da mu je Frano svako malo bacao komad mesa ili koščuru, te nekad koricu kruha-znao mu je nekoliko puta ponavljati priču o zavijanju pasa otac.
S. je otišao jutros puno ranije u planinu s ovcama. Nevrijeme se spustilo tijekom noći u planinu, tik pred zoru je malo minulo i on je probudio ženu, popio s njom kavu, pomilovao sinčiće u krevetu jer su spavali i krenuo je s psima i ovcama na pašu.
S. je bio jedan od rijetkih ovčara od zanata u kraju gdje je ekonomija procvala u poslijeratno vrijeme. Rijetki ovčari su ostali baviti se i dalje svojim poslom. Mnogo ih je ovčarski posao koji je , istina, bio veoma težak i prljav, ali dobro plaćen i zdrav, mijenjali za bilo kakav tvornički, gdje si pod krovom, a plaća stiže svakog petnaestog u mjesecu. Iako je plaća bila dovoljna za povezati kraj s krajem.
Djetinjstvo mu je bilo teško i nezavidno. Završio je osam razreda osnovne škole, većinu od njih je dočekao na popravnom, ne iz razloga što je bio bahat ili lijen, ali jednostavno kako je njegova majka govorila, nije bio rođen za školovanja. Osim toga u školi su ga stalno ismijavali jer čuva ovce s ocem, ustaje ujutro u pet i nekad smrdi na njih, te zbog izrazito velikog kukastog nosa. S vremenom se i S. otuđio od školskih kolega, umjesto izvora radosti i znanja škola mu je postala mjesto ismijavanja i mjesta koje je želio što prije napustiti i zaboraviti. Nakon osmog razreda se posvetio ovcama, magarcu Toniju, psima i životu na selu. Svaki dan je ustajao u pet, a kući dolazio u kasni suton veselo fućkajući kroz selo. Osim po sutonu, kraj dana se poznavao i vraćanjem S. stada iz planine, te njegovim veselim pjevušenjem i fućkanjem. Bilo je i dana kada je iz planine dolazio tužan i pokisao, a to je bilo obično onda kada ga uhvati oluja i promoči do kože. S. nikada nije volio kišu. Iako, kako kaže sam, mnogo mu je neizravno pomagala, jer je natapala pašnjake."Ali ne moram je zbog toga volit", reko mi je par puta kad smo pričali o kiši i životu općenito.
Znaš radim ovo s ovcama jer je para dobra, a i ovce nisu ko ljudi, slušaju me kad im zviznem i kažem hajmo. A radio sam ti ja u tvornici par mjeseci, al mi je šef bio noćna mora, disat nisam moga od njeg, pa sam sebi rekao: S. bolje ti čuvaj ovce i imaj 500 maraka i mlijeka i sira, nego da radiš dole s ljudima koji laju ko kerovi jedni na druge i mrze se međusobno. Sad ću sebi kupit kakvog golfa da mogu nekad izać, znaš volio bi nekad otić u grad da upoznam nekog,kakvu curu. Znam da bježe sve od mene ko od vraga kad im kažem da čuvam ovce, al ne znaju da bi kod mene bile sigurne, imale bi novaca i hrane, a i ja nisam silan. Znaš one se boje posla sve, čim im kažeš da ustaješ u pet sve bježe od tebe".Znam da je ovaj kruh težak, svako malo mi neko ukrade janje, svako jutro muzem ovce dva sata, sirove perem i solim svaki dan, ali danas da bi živio dobro moraš radit. i nekad se napatit. Još da mi se ako Bog da oženit, to bi bilo to".
"Ma doće sve na svoje rekoh mu, bolan, ne sekiraj se, nemaš ti ni trideset. nać ćeš i ti nekoga"-rekoh mu ravnodušnim glasom koji ga nije nimalo pokolebao .
**
Nekoliko mjeseci sam bio u inozemstvu nisam imao nikakvih informacija što se dešava u kraju. Kada sam došao kući udarna vijest je bila da se S. oženio, kupio auto i kuću, materijalno se situirao, što bi reko naš svijet, skućio se i snašao. Žena mu mlađa od njega šest godina i potiče također iz slične obitelji, a upoznali su se na Kupresu dok je išao prodavati janjad za Božićno klanje. Već su dobili sina, a na putu je i drugi. Neobičan val sreće i zadovoljstva me preplavio kada sam čuo da je ironija života pokazala i svoju svijetlu stranu, da je momak koji je epitete muka i patnja imao uz sebe od najranije mladosti ostvario svoje želje. Koje su nekima oko njega bile nemoguće.
Često smo znali S. i ja u slučajnom prolazu sresti se i popričati.
Pričali bi ja i S. obično na putu od kuće prema selu, kuda bi on svako predveče prošao s ovcama, magarcom, i psima ovčarima.
I ovo predveče sam očekivao da ću ga sresti i popričati s njim malo, a i trebao sam se raspitati oko cijene sira, jer smo uvijek kupovali radije domaći sir nego nepoznati. Veče se nakon užasnog nevremena tokom cijelog dana izvedrilo, kao da su kiša, grmljavina i silni oblaci nestali u sekundi kao rukom odnešeni.
Već se noć lagano spustila, a njega nije bilo natrag. Sišao sam lagano niz put do ceste nemajući vremena da pričekam S. na povratku iz planine.
Kući sam se vratio kasno i zaspao sam kao klada pod blagim utjecajem vina i loše provedene večeri.
Ujutro me probudila glasna vika i plač. Sa brda gdje je S. kuća dopiralo je ogromno naricanje i jaukanje. Ja sav prestravljen skočio sam iz kreveta i istrčao iz kuće .Od mojih doma nije bilo nikoga.
Dotrčao sam do susjeda i upitao još u polusnu što se dešava?
"S. je u planini s ovcama ubio grom!"-reče mi muklim i tužnim glasom. "Nije ga bilo kući juče naveče, iako je ženi rekao da će se vratiti ranije jer su trebali voditi malog na injekcije. Pred mrak je otac krenuo u planinu da vidi što je s njim, jer je mislio da su se ovce zagubile i da ih sam ne može pohvatati, pa da mu pomogne. Na izlazu iz sela je naišao na stado s magarcom koje se samo vraćalo kući. Otac je shvatio da nešto nije u redu i trčao je prema području gdje je S. rekao da će taj dan biti. Našao je ga ispod jedne kruške kako leži i kako je ugrabio šakom busen trave, kao da je u šaci želio još bar na tren zadržati dio života koji mu se u zadnje vrijeme baš osmijehnuo. Kraj njega su stajali njegovi psi Šar planinci i zavijali. S. je nestao sa ovog svijeta na mjestu gdje je proveo najviše vremena, mjestu gdje se osjećao kao kod kuće. U trenutku kad je stao na noge, tlo mu se otvorilo pod nogama jednim udarom groma. Ovaj put zauvijek.
Svećenikove riječi na sahrani da Nebo sigurno ima s njim puno bolje namjere dok je ga ovako rano i na ovaj način pozvalo sebi bili su mi kao pucnjevi s ćorcima..A valjda "Netko to od gore vidi sve" i ima objašnjenje na sve ovo oko nas..
Prije nekoliko godina S. mi je znao govoriti: "Mrzim život jer u njemu nema ničeg do patnje i boli.
Neki dan, prolazeći grobljem vidjeh kako život skakuće oko njegovog groba...
"Za sve one koji misle da su baksuzi, često u lošim i bezizlaznim situacijama, namrštena lica i tmurna raspoloženja, za one koji ne vide nekada što kako i dalje, gdje i kada. Za sve one koji misle da imaju problema, a zdravi su i hodaju još po kugli Zemaljskoj. Za sve one koji žive život, a boje se života. Za one koji glavne probleme smatraju besparicu, probleme u ljubav i slične "ovozemaljske"brige..
Post je objavljen 17.09.2006. u 13:39 sati.