siddarhta - Blog.hr

"Nikad ne nađoh druga koji bi bio tako društven kao samoća"

Umjesto mog uobičajenog kenjkanja o ovom, onom, prašini u miljunskom gradu koja se raspršava u vruće ljetno doba poput polenovog praha na sve strane i traži nesretnike koji su alergični na nju, na prašinu u njenom izvornom obliku, prašinu prekrivenih odnosa,ljudskih "of course"..Ma u biti sve što trebam reć stane u ovu sliku...pjesmu...i naslov......i..završnu rečenicu..
Nije

SAMOĆA

Samoća je poput kiše.
U večeri iz mora se diže,
iz ravnica pustih i dalekih stiže,
ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.

Pada prije neg svjetlost izišla,
kad ulice se okreću spram zore,
i kad se tijela što nisu ništa našla,
razočarano dijele puna more,
i kada ljudi što od mržnje gore,
u postelji jednoj moraju da noće.

Tad dolaze valovi samoće........

RAINER MARIA RILKE (1875-1926)

.."Samoća boli, ali ne toliko kao lažna druželjubivost..."

14.07.2006. u 14:38 | 13 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

<	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31