Marketing
"Nikad ne nađoh druga koji bi bio tako društven kao samoća"
Umjesto mog uobičajenog kenjkanja o ovom, onom, prašini u miljunskom gradu koja se raspršava u vruće ljetno doba poput polenovog praha na sve strane i traži nesretnike koji su alergični na nju, na prašinu u njenom izvornom obliku, prašinu prekrivenih odnosa,ljudskih "of course"..Ma u biti sve što trebam reć stane u ovu sliku...pjesmu...i naslov......i..završnu rečenicu..
Nije
SAMOĆA
Samoća je poput kiše.
U večeri iz mora se diže,
iz ravnica pustih i dalekih stiže,
ide u nebo, gdje je uvijek ima.
I tek sa neba pada po gradovima.
Pada prije neg svjetlost izišla,
kad ulice se okreću spram zore,
i kad se tijela što nisu ništa našla,
razočarano dijele puna more,
i kada ljudi što od mržnje gore,
u postelji jednoj moraju da noće.
Tad dolaze valovi samoće........
RAINER MARIA RILKE (1875-1926)
.."Samoća boli, ali ne toliko kao lažna druželjubivost..."
Post je objavljen 14.07.2006. u 14:38 sati.