Siboney

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Pisati blog ili ne? Čemu sve to?
A što da ne!

btw Siboney je naziv pesme iz soundtracka od 2046. Izvodi je Connie Francis.

Linkovi
Blog.hr



Free Web Counter

Free Hit Counter


lignjoslav@gmail.com

Ne pitajte šta možete učiniti za svoju zemlju, pitajte šta ima za ručak.
Orson Vels

Beware of the man who works hard to learn something, learns it, and finds himself no wiser than before. He is full of murderous resentment of people who are ignorant without having come by their ignorance the hard way.
from The Books of Bokonon, Cat's Cradle

I stumbled out of bed
I got ready for the struggle
I smoked a cigarette
And I tightened up my gut
I said this can't be me
Must be my double
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

I'm burning up the road
I'm heading down to Phoenix
I got this old address
Of someone that I knew
It was high and fine and free
Ah, you should have seen us
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember who

I'll be there today
With a big bouquet of cactus
I got this rig that runs on memories
And I promise, cross my heart,
They'll never catch us
But if they do, just tell them it was me

Yeah I loved you all my life
And that's how I want to end it
The summer's almost gone
The winter's tuning up
Yeah, the summer's gone
But a lot goes on forever
And I can't forget, I can't forget
I can't forget but I don't remember what

Pixies - I Can't Forget
(Leonard Cohen cover)


-------------


...
...
Davno je to bilo. Sada je Nađenjka već udata; udali su je, ili je sama pošla - svejedno, za sekretara plemićkog masalnog fonda i sad već ima troje dece. Ono, kako smo ja i ona nekad išli na sankanje i kako je vetar donosio do nje reči "ja vas volim, Nađenjka" nije zaboravljeno; za nju je to sad najsrećnija, najnežnija i najlepša uspomena u životu.
A meni sad, kad sam postao stariji, nije više jasno zašto sam izgovarao one reči, zašto sam se šalio...

Anton Pavlovič Čehov - Šala

28.07.2007., subota

Simfonija za komšiluk


Još pre dve (?) godine sam konstatovao da sam police iznad radnog stola montirao previsoko. Treba celu konstrukciju spustiti za 6 santima...

Za manje od sedam dana krećem u vatrom pogođena područja, na lokaciju Krnja jela Kod spaljenog šatora. Javlja mi se da ću navoditi famozne ruske avione. Nu, samaljot, špricen!

Sada je idealan trenutak da se pakujem. Ali avaj, pogled luta. Police... A što ih ne pomerim sada, dan je tako lepo počeo. Uvertira krstastim odvijačem, rasklapanje konstrukcije, gipsovanje starih rupa. Sledi Simfonija u Fi 8 duru, popularna "Komšijska", izvodi nepoznati umetnik na Hiltiju i usisivaču.





- 18:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #

25.07.2007., srijeda

Iza aviona koji vozi po pisti


Kada sam bio klinac, živeli smo u gradu u pustinji. Aerodromska zgrada je bila mala, ispred nje je bilo prostora tek da se parkira putnički avion. Kada bi upalio motore i krenuo ka pisti, morao je prvo da se okrene i polako udalji od aerodromske zgrade. Žicom ograđen prostor bi se pre toga ispraznio, jer niko nije želeo da tamo stoji u zaglušujućoj buci, produvan vrelim vazduhom iz avionskih motora.

Juče je vreo vetar bio tu, nedostajao je miris kerozina, pesak, i još puno toga.


- 15:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #

24.07.2007., utorak

Svaštavilo ništavilo


Ne znam šta se to dešava. U nizu zupčanika i polugica, nedostaje neki deo na putu od glave do bloga. Teško je pisati. Nije zbog vrućine. Niti je da se ništa ne dešava. Mada su dani prilično slični. Hod po vrelini. Vruć vetar. Vruće uši. Lubenice. Kuvanje. Da, kuvanje. Pranje sudova. Tuš. Pevanje. Mineralna voda + sok breskve + led. Lov na promaju. Spavanje bez pokrivača kraj otvorenog prozora. Znojav jastuk. Ustajanje svagog jutra oko četiri, da se spuste roletne pred zracima Sunca sa Istoka. Tek tada nastupa pravi san, i malo kasnije, buđenje sa glavoboljom.

Jednog dana, napisaću pesmu koja će doneti kišu brdima tamo napolju.


- 18:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.07.2007., nedjelja

33 stepena


volim vrućinu, volim hladnoću
volim sve
al nešto ne pišem
ne znam kojimije

33 stepena u mom stanu
greju me sijalice
greje me odraz u ogledalu
i ne znam kojimije

postponoćna promaja konačno me produvala
odo da se zanesvestim

- 01:37 - Komentari (9) - Isprintaj - #

12.07.2007., četvrtak

!?


Šta nam se to dešava, kad se odjednom češće okupljamo na groblju nego na žurkama?
Dopustili smo da nas smrt podseti da treba slaviti život.


- 11:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #

07.07.2007., subota

Beskonačni oluci


Juče sam iz tramvaja video kombi na kome piše baš tako: Beskonačni oluci.

Danas je prva subota u mesecu, kada đubretari odnose kabasti otpad.

Čistim garažu.

Otkako sam se osamostalio, svo vreme provodim sa kutijama oko sebe. Ma šta da uradim, nikad nemam dovoljno soba i garaža, polica i ormana, da primim sav njihov sadržaj. Selim se i vučem ih sa sobom. One se razmnožavaju. Dve raspakujem i razbucam, ali se pojave tri nove.

Otac je počeo da sređuje svoj podrum, i donosi novi materijal za moje kutije. Moje uspomene. Njegove uspomene. Dedine uspomene. Pradedine uspomene.

Čistio sam garažu. Bacio sam jedan kartonski kofer. Kariran, zelen. Pitao sam oca da li je u redu da ga se ratosiljam. Ah, taj kofer, kaže on, sa njim smo se pedeset šeste vraćali iz Burme.

Pre dve nedelje sam bacio jedan bolji kofer, Made in Pakistan. U njemu su bili stari delovi dedinog automobila: Poluosovina. Manžetna. Zadnja stop svetla, polomljena.

Ko će se jednog dana ratosiljati mojih kofera?

Ovo je stilska figura, jer ja kofera nemam. Niti sam ih ikada imao. Imam par ranaca i gomilu kutija.


- 19:08 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>