Ne znam šta se to dešava. U nizu zupčanika i polugica, nedostaje neki deo na putu od glave do bloga. Teško je pisati. Nije zbog vrućine. Niti je da se ništa ne dešava. Mada su dani prilično slični. Hod po vrelini. Vruć vetar. Vruće uši. Lubenice. Kuvanje. Da, kuvanje. Pranje sudova. Tuš. Pevanje. Mineralna voda + sok breskve + led. Lov na promaju. Spavanje bez pokrivača kraj otvorenog prozora. Znojav jastuk. Ustajanje svagog jutra oko četiri, da se spuste roletne pred zracima Sunca sa Istoka. Tek tada nastupa pravi san, i malo kasnije, buđenje sa glavoboljom.
Jednog dana, napisaću pesmu koja će doneti kišu brdima tamo napolju.
Post je objavljen 24.07.2007. u 18:40 sati.