Kada sam bio klinac, živeli smo u gradu u pustinji. Aerodromska zgrada je bila mala, ispred nje je bilo prostora tek da se parkira putnički avion. Kada bi upalio motore i krenuo ka pisti, morao je prvo da se okrene i polako udalji od aerodromske zgrade. Žicom ograđen prostor bi se pre toga ispraznio, jer niko nije želeo da tamo stoji u zaglušujućoj buci, produvan vrelim vazduhom iz avionskih motora.
Juče je vreo vetar bio tu, nedostajao je miris kerozina, pesak, i još puno toga.
Post je objavljen 25.07.2007. u 15:55 sati.