*****
zašto ipak pišem? zato što se ovo stanje treba obilježit. jer se tešlko opiše pijanost u trijeznosti, pa koristim priliku. *Gdje je ekran??? *aha... Ljudi, kako je život lijep!!! ja mislim da bi ljudi ttrebali češće pit. Sutra će mi se ovo mjesto već gadit, a danas je tako lijeeeepo... *Sve je lako kad si mlad, poželjan, gladak mladac. Što i jesam, i čime se ponosim. Maki ipak nije tako glup. hahaha *Želim vam svima da ste toliko sretni kao ja sad barem jedno tjedno, produljit će vam život,stvarno. *Sluša se: nemam namjeru palit plejer Želi se: da ovaj osjećaj nikad ne ode Osjeća se: ja levitiram, majke mi levitira, ovo je ko neka zaljubljenost, i sreća i uznesenost i zanesenost i jedva čekam sutra Daša, šuti Zvjezdana, imaš haltere za posudit? kad već mislim bit stjuardesa, ima da budem dobra!!! Purgeraj, stižem!! *Daša, sve će biti ok
Mislim, ne moraš, nitko te ne tjera, niti ja navaljujem, i znam da baš ni ti ne želiš… I znam da je Moral jeftina i laka kurvica u kupleraju za socijalne slučajeve pohotnika. Al sam već toliko pitoma da bih otišla, kad bih dobila kvalitetan razlog (sramota priznati). Ovaj put sam fakat brzo pala… Damn… E, a kad bi put bio ravan, kakve vidike bih ti pokazala, Maki, ne znaš ti! Zašto si onaj dan pozvao na kavu? Zašto nisi zaboravio? I zašto si došao 15 minuta ranije, samo da popušiš cigaretu na slučaj da sam nepušačica? I zašto si se izmicao, ali na pravu stranu? I kad je došlo vrijeme za jednu od onih istina koju bismo najradije zakopali i prelili cementom, gledao si u ruke. Ja sam tražila nešto izražajnije. Našla sam uličnu lampu. Bila je sama. Pa kaj zauvijek?? Neću ja to, ja bih… Ma ja bih tebe, Maki, koji si ti konj! Ja bih tebe onako, kao neka gradska klinka kad poželi ponija, ili tip s alergijama na sve živo mačića, ili mačić kad poželi tipa sa alergijama na sve živo… *Sladunjava sam. *»Htio sam samo pričat s tobom» Vau… To je nešto novo… Ima ljudi koji mogu vidjeti lijepe djeliće života. Koji tumače sitne smjerokaze, a malena svijetla su im samo daleki svjetionici. A ima ljudi kojima je cijeli život lijep. Ne zato što je, nego zato što su napravili takav izbor. Bojim se da sam naletjela na takvog. Sluša se: taško je nešto izdvojiti, ali ajde… Želi se:  Osjeća se: s obzirom na popriličnu bezizlaznost situacije, jako dobro, jako raspoložena za neki izlazak. *Nojn und nojncih Luftballons
Uzajamno privlačenje, nemogućnost zajedništva, bilo mi je drago, vidimo se, BOK. *Muzika je kriva za sve. Ples je opasniji za psihu od seksa. Bar meni. To je instant provjera para. Ako se dvoje slaže u plesu, slagat će se najvjerojatnije u svemu ostalome, posebno u horizontali. Dobar ples se ne zaboravlja, i uvlači se u organizam gotovo odmah. Ali nije čak ni u plesu sad stvar. Dođem doma jučer, prisebna i čista u glavi, prazne glave i s višnjevcem u sistemu. JA SAM OK, ja ne mislim na njega, big deal kaj mi se dečko sviđa (prvi nakon skoro godinu dana!)! Palim ovu kantu, pa WMP, i šta se desi?? *Dan Hartman - I Can Dream About You pa *Lionel Richie - Stuck On You i kao šećer za kraj, koji mi nije baš nešto više ni trebao, Iglesias stariji, nepodnošljiv kujin sin, To all the girls I loved before… Moj WMP nema milosti ni koliko je crnog pod noktom. I gotovo. Nema smisla onda puštat Clash koji rokaju the Casbah, dobar sentiš se ne briše iz sistema samo tako. I onda počinje. Evo je, ružičasta izmaglica počinje ploviti oko glave i uvlačiti se ispod kapaka. Pa doplove neka dva oka u sjećanje, pa se neki osmjeh nadoštuka, u sredinu uskoči nos, nadoknade se obrvama, sve se to oblikuje obrazima, a tijelo se ne treba dugo čekati, i VOILA! kompletan fotorobot kriminalca, mjesta događaja, zločina… Gotovo. Opet sam na početku. Ma što ja vama pričam, neka muzika priča sama za sebe. I odčagajte malo, s nekim. Slušamo svi!: Želi se: Maki opet na tržištu Osjeća se: pleše mi se. S jako određenom osobom. *Vaš blog postoji 12 mjesec(i) i 7 dan(a). Sretan rođendan,blogu moj! *Šamar
*Makí [Makeeh]… Na autobusnoj stanici vjetar je šibao leđa prolaznika, svirao na žicama zastava, provlačio se kroz prepletenost vune i tvida, samo sam ja stajala sa užeglim usnama. Svježe opekline se ljuštile i pahuljasto odnosile sitne čestice uspomena (koje su još tako svježe, tako prokleto, krvavo svježe) i otkrivale mjesta za gnjezdišta ovisnosti. A ona se spuštala s nagriženog mjeseca, i smješkala se. Nasmiješila sam se natrag. Ja znam njene navike. Već sam bila na rehabilitaciji. Autobus nije dolazio. Utjeha isto. Ne, samo se gamad sitne tugaljivosti širila koncentrično od usta po licu i zavlačila se u vijuge, zavoje, labirinte, izjedajući ih. *Ja bih radije šamar na oproštaju nego krnji poljubac u kut usana. Ti su mi najdraži… Kako kratko i neispunjeno, kao Božić u romskom naselju… *«Nacrtaj mi nešto» Što? Reci, što? Prste na dovratku, umazane u maslac doručka? Tanku granicu među sviđanjem i…? Sviđa mi se kad su mi prsti šareni od flomastera, i kako su ribe posložene u konzervama. Ne, ti mi se ne sviđaš. Sviđa mi se kad se prašina zabije u prostore među tipkama, pa to čistiti sa štapićima za uši. Ne, ti mi se ne sviđaš. Sviđa mi se kad Cave ubaci motive smrti u svoje ljubavne pjesme, i biti lagano pripita u Titaniku sa Gracijama, i kad, kad sjedim na prozoru noću, puhnem dim prema uličnoj lampi, zrake svijetlosti se odbace od mog lica pravilnim paralelama. Dobro, možda mi se ipak sviđaš… I možda ću ti ipak nešto nacrtati. Muškarci ionako na drukčije načine ne razumiju. Kao ni žene… *Tabula rasa… Toliko truda ni za što. Sluša se: Želi se: Maki opet na tržištu Osjeća se: ma koga za to uopće briga?? *Rajčica
Ali lijepo je opet biti izvan tržišta i dijeliti poglede ispod šanka. :) Smrtna srijeda je gotova i preživljena. Ja sam kraljica svijeta žohara, jer me ništa na svijetu ne može ubiti, i ne znam kakav bi to nervni plin morao biti da mene prevrne na leđa sa skvrčenim nožicama. *Opet, moj relativno dobro prikriven perverzni alterego zna jedan drugi način da se to napravi  … okok, uljudna sam… I zato kaj sam baš jako jako jako (ko to ide sutra s M. na pivo??  ) dobre volje, neću vas gnjaviti svojom kvazipoezijom srednjeniže kvalitete i pokušajima da ispadnem jako pametna u prozi, evo jedna pjesma na globalističkom jeziku, moj favorit ovog godišnjeg doba.*Tomatoes On My Windowsill by Robin Benzle Tomatoes on my windowsill, Lined up like happy soldiers, From pale green as key lime pie To red as sunburned shoulders. They seem to smile at the sun, While they patiently a-ripen. And when I do my kitchen chores, I smile back, enlightened. One by one I take them down From their nest upon the sill, And add them to a salad or Perhaps a sauce with dill. Then to my garden I return To pluck another load, And tenderly I line them up On that shelf in my abode. No sooner do I get them shelved, Than my garden calls me back. They're ripening all at once, I think, As I stuff them in my sack. So I give them to my neighbors and I give them to my friends. I give them to my enemies, Just to make amends. Soon, I note they're turning red So fast it makes me ill. From off the vine, they drop like flies. My plot looks like road kill. Tomatoes on my windowsill All rotting in a row. I never thought I'd say this but, "Where the hell's the snow?" *Nadam se da ćete mi oprostiti ako ne razumijete globalni, i moju lijenost, i smotanluk… Sluša se: Boney M. sve po redu Misli se: svašta… Osjeća se: ne, nisam zaljubljena ni nikakva kenja u tom stilu, ja sam samo sretno dijete debilu!!!  Sluša se: ne sluša se Misli se: hebem ti bećku školu da ti ju hebem Osjeća se: frustrirana sam *Jučerašnje kostobolje
Sjedim u busu na strani dupeta koja mi je manje zgrčena, udišem vlastita isparavanja (znoj, alkohol, nikotin i muškarci, baš ženstveno), telekinetičkim moćima pokušavam zguliti blato s tenisica. Dobar tulum… Skužila sam da kad slušam Bobana Markovića punim gasom, iz slušalica se čuje kao da slušam narodnjake. Prosvjetljenje je došlo kad me kolega po sjedalu počela pogledavati kao na izroda. Uz mentalni osmjeh sam odvrnula još glasnije, makar me glava boljela kao da sam jela mljevene boce za doručak. Volim biti poskrivečki degutantna. *Da, opet pecam na osmjehe. U meni prisutnost čuda U meni prisutnost sile A ti si na osjećaje lovac, Ali se nemoj silit. Neću se smijati *Uvredljivo je to Neću reći ni riječi. Toliko je sve očito, Da želim u travu Visoku travu. Smiri se. *Dobra večer Boli me svaka kost u tijelu. Ne mogu do tuša. Sutra na spoj poletno (?) Ja bojim se otkriti lice Pred tobom. Balast postaje prstenom Magičnim Za nas. Tužne crte lica tvog su sa mnom, Ali ti si Moj praznik, moj sudac Donosiš bol praznih živciranja I nepotrebnosti bitka I samo gesta Posljednja kao uhićenje, kao hitac u vrapca. Al ti, moja glib, moj Pariz, Nisi za mene izgradio grad, I ne k meni tamo žuriš. I samo gluha nijemost usta, Kao željezni zvon krovova. Al ti, moj vjetreni gusar, Ne znaš za što je meni kriv Tvoj ponosan profil. I samo pogled tvoj posljednji, Kao glavom u petlju. *Dobro jutro... Sluša se: Nočnyje snajpery Misli se: e, sunce moje garavo… Osjeća se: ni u snu dopuštena toplina Kako biti ekstravagantan
*Parkirajte automobil na autoputu. Pružite kroz prozor fen nasuprot kretanju automobila. Vidjet ćete kako usporavaju. *Nazovite negdje gdje vas jako dobro znaju i pitajte za sebe, ne mijenjajući pritom glas. *Ako vas netko zamoli nešto napraviti, pitajte «Hoćete to s kečapom?» *Zamolite kolege da skakuću s vama na stolcima oko konferencijskog stola. *Glumite neizmjerni strah od klamerica. *Na uplatnici u kućici za svrhu transakcije, upišite «Za seksualne usluge» *Na svaku frazu kolega odgovarajte «To se vama samo tako čini» *Na kraju svake svoje fraze recite «Prema proročanstvu» *Donesite na posao zvučnike i prikopčajte ih k kompjuteru. Pustite neku pornografski uradak, a na opomene kolega ozbiljnim glasom zamolite ih da Vam ne smetaju raditi. *Kad pišete, ne upotrebljavajte Velika slova i razgotke. *Po mogućnosti skakućite umjesto da samo hodate. *Pitajte ljude kojeg su spola, a kad vam odgovore, počnite se histerično smijati. *Nazovite restoran s dostavom i recite da trebaju uzeti prljavo posuđe. *Pjevušenjem pratite pjevače u operi. *Dođite na večer poezije i, onako usput, pitajte zašto u pjesmama nema rime. *Recite poslodavcu «Glasovi u mojoj glavi mi ne smetaju, ali glasovi u TVOJOJ glavi me izluđuju» *Ostavljajte kolegama poruke preko mreže s preciznim opisom svojih radnji. Npr. «Ja sam na WC-u, trećem odjeljku» *Radno mjesto obvješajte mrežom protiv komaraca i cijeli dan vrtite CD sa zvucima džungle. *Dižući novac na bankomatu, urlajte «Hura, opet sam dobio! Već treći put u tjednu!!» *Napuštajući zoološki park, bježite vrišteći «Spašavajte se, tigrovi su pobjegli!» *Nađite dućan u kojem kupuje odjeću vaš šef, kupite si isto takvu i svaki dan odijevajte ono što je on nosio dan prije. To je posebno efektno ako je poslodavac suprotnog spola od vašeg. *Na poslu, u posudu s kavom usipajte kavu bez kofeina. Polako, iz dana u dan povećavajte udio bezkofeinske kave u posudi. Onda, kad se svi kolege odviknu od kofeina, vratite običnu kavu. Sluša se: Boban Marković (i pa šta?) Misli se: vrag ti mater, Daša, fakat si komad Osjeća se: vragolastost *Što je svijet bez nas, stranaca?
*Iz sastavka jedne Mađarice na ispitu iz hrvatskog jezika (zadaćnica) s ciljem dobivanja državljanstva: …«Moja je bicikla lijepa, tanka i elegantna.»…   Misli se: I moja je bicikla tanka i elegantna!  Osjeća se: boli me za sve! *Peta zapovjed - done
U žuči. *Otrovni odgoj me prati, kultura mi izjeda potiljak, i samo muzika me prati po obali neispijenog jezera bolesti i ludila. Tanak je žal, što ako upadnem? *Što ako kažem, ako stvarno kažem i napravim ono čime prijetim cijeli život? Ne znam, i zato to neću učiniti. Ja sam prokleti ziheraš. *bittersweet *Nisam pionir, ja sam ona koji dođe nakon izviđača i nakon ratnika i nakon bitke i uspostavljenog mira, pa cipelari gubitnike, Ja sam prokleta kukavica. *Jer se više ne gleda u oči, previše je načina da se pogriješi. Ljudski su odnosi previše zamršeni za većinu. Prokleta je i komunikacija jer trpa ljude u opći lonac nabacivanja poznanstava… No, uglavnom, ajmo dat ljudima priču: ************* *Kroz sve ostalo se probijao smrad gumenih čizama, ali nisam ga zamijetio. Kaplja znoja mi se probijala kroz korijene kose na sljepoočnici, pljesnula o vrh čizme. Znači, bila je prisutna ovdje cijelo vrijeme… Uspravljajući se, probudio sam staru bol u križima i plamen svijeće. Sjena mi je zaplesala na zidu sobe, igrajući se sa sjenama poderanih tapeta i crvenilom cigala. I u ovakvim trenucima, ljepota svijeta očarava. Ili zatupljuje… Osušeni cvijet magnolije podvješen na strop me podsjetio na ono što slijedi, na moju dužnost. Neka. Skinuo sam sačmaricu sa zida. Odrezana cijev se kao živa previjala na plešućem svijetlu svijeće. Glatka. Zmija u proljetnoj golotinji. «Rosemary Jupiter» Sjećam se, sjećam se svega… Što mi drugo ostaje? Živjeti današnjim danom? Noćašnjom noći? Onime vani? Ne, ostajem kod sunčanih uspomena. «Kako je vruće u ovoj rupi» «Podrum za skrivanje od oluje usred polja i Rujna. Čudiš se??» «Ajmo onda van» Nešto mi je uz ogavan zvuk drobljenja puklo pod nogom. Skoro sam pao, htjevši se maknuti i zaplevši se u nečiju dugu riđu kosu. Prekrili su cijelu livadu. Sloj tjelesa, kroz koji se tu i tamo probijalo koje drvce podivljale jabuke. «Fuck» Masovno mljackanje se prekinulo i jedan od đavlića grižnje savjesti me pogledao preko ramena s prsa jednog od nesretnika. Pa, privukao sam pozornost. Netko je morao prekinuti tišinu. Odlučio sam da to budem ja. Glava malenog gada se razletjela kao da nije imao u ustima srčana vlakna nego dječju petardu. Samo malo glasnije… To je bio znak za početak. Ozvjereni su mališi sa razjapljenim štakorskim gubicama poletjeli prema meni, za sekundu su bili tu, a slijedeća se horda već izvlačila ispod donjih leševa, skliska mala kopilad. Smaknuće. Svaku večer smaknuće. Svaku večer se trudim za ove nepoznate ljude do kojih mi nije ni stalo, svaku večer ja moram skidati njihove terete, gledati njihove strahove i proživljavati ih da bi oni imali duševni mir tamo negdje, bez zahvale ili barem društva. Samo ja i ovo društvo. Plavi su zavist, a zeleni savjest. I to je sve što znam o njima. To i da moraju na kraju ovog tuluma ležati s praznim pogledima uperenim u zvijezde. A broj nadobudnih astronoma se povećavao, odbijale se čahure od njih, i više se nisu vidjela tijela ljudi od svih tih crnih tjelešaca. Boljela me glava od njihovog siktanja, i od vrućine i od svega ovog. Nisam ih ubijao da umru nego da zabava završi. Nisu mogli dugo držati ritam. Zadnji je začepio. Još jedan dan u čistilištu. Misli se: Ja sam žena bez prošlosti, a ti si muškarac bez sutra Osjeća se: feeelin goooooood…. I'm a bad motherfucker, called Stagger Lee. Moj Colt se klati samo nekoliko milimetra niže od razloga zašto je za mnom ostao trag onesviještenih plavokosih stvorenja s krvavim usnama i vlažnim podsuknjama. Moji koraci se čuju u radijusu od pet kilometara, a dalje se prenose usmenom predajom. U oči me nitko nije pogledao već pet godina, koliko je prošlo od mog bijega iz zakonskih čeličnih zidova. Nisu me lovili… Pičke… Pljujem na pločnik i hračak izjeda kamen. *He's a ghost He's a god, He's a man He's a guru Stari zagušljivi zrak u krčmi. «Zadnji put»… Ustanova opravdava svoje ime. Većina izlazi odavde na štitu, a ne s njim. Da netko otvori prozore, sve bi biljke u okrugu od pola kilometra oko ove rupe uginule. Ništa se ne vidi u izmaglici dima i alkoholnog znoja, ali se izgubljene nade hrskaju pod nogama, i zeleno sjaje oči privatnih demona na lijevim ramenima kronera. Izrezbaren, ljepljiv šank. «Mačko!» Vrijeme prelazi u sloumoušn. Crna, bestežinska koprena kose se okreće, upijajući moj pogled kao živi pijesak; pokazao se polumjesec obraza, bijel i oštar u obrisima; vrh trepavica… Dva oka, kao crne rupe Winchester dvocijevke, uprle su svoj pogled u mene. Lagani hlad se prošetao leđnom moždinom, i prsti lijeve ruke su zadrhtali. Iz tih ugljenih okana su virili trozupci Sotone, škakljajući razum lažljivim obećanjima. «My name is Loretta, but I prefer Lottie.» Gornja usna joj se povukla preko ledenih, oštrih zuba u neprirodan osmjeh, i osjetio sam odjednom prisutnost i crvenog jezika iza te ograde Čistilišta i kratkog noža uz njeno bedro i njenu i svoju dužnost… Smjestio sam joj metak u glavu.   Usude ostavljam drugima, a ja sam Krojač svoje sudbine. Sluša se: Misli se: Baš sam dražestan curičak. Mora biti i malo krvi… Osjeća se: malo bolje. Dobra samoterapija. *Mislim, dakle postojim
Što je sumnja? Sumnja je djelovanje misli. Ja sumnjam, dakle, ja mislim. U tome i postojim ja – sumnjajući putem razuma čovjek. Ja mislim - ja postojim. U toj istini postojanja sumnjajuće misli znanje je prvi puta našlo čvrstu točku potpore. U tome se pojavljuje mogućnost izaći na put znanstvene spoznaje. Postalo je moguće dokazati da postoji ne samo sumnjajuća misao, nego i tijelo sumnjajućeg čovjeka, kao i sav fizički svijet u kojem se taj čovjek nalazi (druga je stvar da li se snalazi). *Istinitost, kredibilitet filozofske istine rađa temelje za kredibilitet spoznaje u fizičkim znanostima. *Ograđujem se od Dekartove kritike. Zanima me kako je D. mogao reči tako nešto budući vjernikom. Mogu li vjerovati unatoč mojoj sumnji? Ne možemo ni ja, ni Oscar Wilde… :) Ne samo da sumnjam u postojanje Boga, nego sumnjam i u postojanje vjere kao takve, pa i u moju sposobnost da vjerujem, i u moju sposobnost da pojmim vjeru, da ne pričam o Bogu. Ako ćemo baš po istini, ne vjerujem ni drugim ljudima, pa ni samoj sebi. Ni u sebe. Prije sam govorila «Ja sam ateist». Laganih li vremena. Sad: Ja sam skeptik. Teško održiv skeptik, opet od previše razmišljanja. Bog je sve. Ja sumnjam u Boga, dakle sumnjam u sve. Širokog li dijapazona… *Na temelju svoje sumnje mogu se jedino nazvati čovjekom, ženskog spola i roda. I još da se zovem Darja. Ništa više. *Tutnula sam bombon od rabarbare u usta (Ruski bomboni – vrhunac svega osjetilnog). Toliko sam htjela izvući iz njega uspomene otopljenih bombona u tatinim đepovima, ili zalijepljenih crvenih komadića za ležaljke na plaži Eupadorije, da sam dobila samo bezukusan oblutak u ustima. Što s ljudima koji nemaju kuda djenuti svoju glavu da se istovari? Kud ode sav taj teret? *Sanjala sam: Napravila sam figuricu anđela od pera. Htjela sam uzletjeti jako visoko da ga pustim da leti, ali iznad nekoliko metara nisam vidjela ništa, crnina. Pustila sam ga samo nešto vise od ulične svjetiljke. Proletio je samo pola metra, a onda se spustio pljusak, i namočio ga. Poletjela sam prema vrtu da spasim crvene stolice Luja XIV od kiše. Kod ulaza u labirint od živice dvije su stolice stajale jedna nasuprot drugoj. Sluša se: Želi se: ne misliti nekih 30 minuta. Osjeća se: boli me trbuh i žao mi je makar nisam kriva. *Blah...
*da, zivotni san mi je pisat na neke nadgrobne spomenike. Ili plesat cardas na istim. *stara stvar… *strasna stvar *Nije mi dobro. Napokon sam se zavukla u govna preko glave. Mozda je to zbog mojeg ekološkog osviještenja, zbog kojeg sam odbacila plastične boce koje su me držale na površini blatnjave kaljuže mog života. Koja je prije bila očaravajuće jezerce na nekom alpskom vrhu, oko kojeg su skakutale ljupke i punašne konobarice Oktoberfesta i kršni momci u uskim hozentregerima koje su isticale njihove čvrste stražnjice i odgovarale bojom brčinama pod orlovskim nosevima (moja najdraža vrsta nosa). *Hasta la Vista (XP), Baby! Sluša se: Misli se: Mislim, dakle postojim Osjeća se: da ću bez veze izgubiti nekoliko mjeseci u šutnji s tim idijotom |
*I onda je Bog stvorio ženu. Stvorenje ispalo zlobno, ali simpatično.
*I tvoju mamu također! *I need to believe that something extraordinary is possible
*There were things I wanted to tell him. But I knew they would hurt him, so I buried them, and let them hurt me.* *R.I.P. Kurva
Credits
duckdz. - xo xo xo
|
