*Kako čovjek nema nikakve garancije istine, Descartes je smatrao razumnim počinjati svako znanstveno istraživanje od sumnje u sve sto je uobičajeno smatrati istinitim i očiglednim. Od toga proizlazi da postoji jedna istina, koja ne podliježe nikakvoj sumnji. Ta je istina – sumnja sama. Kako možemo negirati postojanje same sumnje!
Što je sumnja?
Sumnja je djelovanje misli. Ja sumnjam, dakle, ja mislim. U tome i postojim ja – sumnjajući putem razuma čovjek. Ja mislim - ja postojim. U toj istini postojanja sumnjajuće misli znanje je prvi puta našlo čvrstu točku potpore. U tome se pojavljuje mogućnost izaći na put znanstvene spoznaje. Postalo je moguće dokazati da postoji ne samo sumnjajuća misao, nego i tijelo sumnjajućeg čovjeka, kao i sav fizički svijet u kojem se taj čovjek nalazi (druga je stvar da li se snalazi).
*Istinitost, kredibilitet filozofske istine rađa temelje za kredibilitet spoznaje u fizičkim znanostima.
*Ograđujem se od Dekartove kritike.
Zanima me kako je D. mogao reči tako nešto budući vjernikom.
Mogu li vjerovati unatoč mojoj sumnji? Ne možemo ni ja, ni Oscar Wilde… :)
Ne samo da sumnjam u postojanje Boga, nego sumnjam i u postojanje vjere kao takve, pa i u moju sposobnost da vjerujem, i u moju sposobnost da pojmim vjeru, da ne pričam o Bogu.
Ako ćemo baš po istini, ne vjerujem ni drugim ljudima, pa ni samoj sebi.
Ni u sebe.
Prije sam govorila «Ja sam ateist». Laganih li vremena.
Sad: Ja sam skeptik. Teško održiv skeptik, opet od previše razmišljanja.
Bog je sve. Ja sumnjam u Boga, dakle sumnjam u sve. Širokog li dijapazona…
*Na temelju svoje sumnje mogu se jedino nazvati čovjekom, ženskog spola i roda. I još da se zovem Darja. Ništa više.
*Tutnula sam bombon od rabarbare u usta (Ruski bomboni – vrhunac svega osjetilnog). Toliko sam htjela izvući iz njega uspomene otopljenih bombona u tatinim đepovima, ili zalijepljenih crvenih komadića za ležaljke na plaži Eupadorije, da sam dobila samo bezukusan oblutak u ustima.
Što s ljudima koji nemaju kuda djenuti svoju glavu da se istovari? Kud ode sav taj teret?
*Sanjala sam: Napravila sam figuricu anđela od pera. Htjela sam uzletjeti jako visoko da ga pustim da leti, ali iznad nekoliko metara nisam vidjela ništa, crnina. Pustila sam ga samo nešto vise od ulične svjetiljke. Proletio je samo pola metra, a onda se spustio pljusak, i namočio ga. Poletjela sam prema vrtu da spasim crvene stolice Luja XIV od kiše. Kod ulaza u labirint od živice dvije su stolice stajale jedna nasuprot drugoj.
Sluša se:
Želi se: ne misliti nekih 30 minuta.
Osjeća se: boli me trbuh i žao mi je makar nisam kriva.
Post je objavljen 02.10.2007. u 01:44 sati.