Šibenski Demokratski Forum

Večeras smo od dobro obaviještenog izvora dobili vijest kako je započela istraga u Općoj bolnici Šibenik. Istraga se provodi zbog pronevjere nekoliko milijuna kuna, a koju su navodno napravili ravnatelj bolnice, dr. Burić, kao i njegov glavni čovjek za financije. Istragu provodi policija, od koje se za sad ne mogu dobiti nikakve informacije, valjda ćemo u dogledno vrijeme saznati nešto više. Sumnju baca činjenica da istragu obavlja jedan od najmlađih i najneiskusnijih istražitelja, koji je na taj posao došao tek prije nekoliko mjeseci, a što bi za posljedicu moglo imati da se sve to napravi amaterski, pa se eventualni krivci izvuku.

Bolnica na kraju pameti

Dok s nestrpljenjem čekamo službeni zaključak kriminalističke istrage, nije zgorega, naravno bez prejudiciranja, podsjetiti se na slijedeće apsurde:

• Najveći dio trenutnog financijskog gubitka bolnice od blizu 140 milijuna kuna ostvaren je pod uzastopnim ravnateljstvima dr. Burića. Istovremeno, taj doktor je sebi pribavio 2 (dvije) vile i 2 (dva) stana (pola od toga u Zagrebu).
• Broj stanovnika koje opslužuje šibenska bolnica nije se mijenjao u zadnjih 30 i više godina, dapače, moguće je da je sad cak i manji. Pošto se je broj zaposlenih liječnika i ostalog osoblja u međuvremenu višestruko povećao, kao i ulaganja u opremu, za očekivati je da kvalitet i brzina usluga budu na zavidnoj razini. Ali stvarnost je dijametralno drukčija. Jer za specijalističke preglede čeka se sve duže (po nekoliko mjeseci, pa skoro i godina), dok su se bolesničke sobe i ordinacije po stupnju oronulosti i opreme srozale na razinu nerazvijenih zemalja. Zato je logično zapitati se u kojoj crnoj rupi završava sav uloženi (i dobrim dijelom posuđeni) novac.
• Županija je ovih dana dala bolnici jamstvo za kreditno zaduženje od 67 miljuna kuna. To nije dovoljno niti da se pokrije pola trenutnog duga. Pošto nije uvedena nikakva suštinska promjena u način poslovanja bolnice, nameće se opravdano pitanje kako Burić i njegov financijski genijalac planiraju vraćati dugove. Ili u prijevodu: na koji način njih dva mogu ikoga razuvjeriti da će bolnica nastaviti svijetlu tradiciju gomilanja jos većega duga, i to ovaj put eksponencijalnom progresijom.

Inače, zgodno je primjetiti da ravnatelj Burić već godinama sjedi u gradskom vijeću. Iako je član oporbenog HSLS-a, njegovo glasovanje iskazuje konzistentni obrazac podržavanja tekuće gradske vlasti, pa bila potonja u rukama HDZ-a (kao npr. sada) ili SDP-a (kao u 3 od proteklih 17 godina). Radi li se tu o quid pro quo? Ako da, biti ce zanimljivo vidjeti da li će istraga istjerati na vidjelo vuka ili lisicu. Ili će sve to, po već ustaljenoj hrvatsko-šibenskoj praksi, otići u vjetar.

Skalpel

Ovih je dana pompozno najavljivano poskupljenje kruha. Zanimljivo je da je jedna od rijetkih stvari oko kojih se složila oporba s trenutno vladajućima upravo činjenica da to zapravo nema nikakvog smisla. Vjerojatno su se složili i zato što na to ne mogu utjecati zbog slobodnog tržišta, jer su davno prošli dani planskog gospodarstva. Dapače, vladajućima nije jasno odakle ideja za poskupljenje u situaciji kad je Vlada odobrila još veći poticaj za žitarice, te njihovu preradu. Cijena benzina, ulja, šećera i kruha od strateškog je interesa za društvo, pa ipak, cijenu regulira tržište, a ne država i to je valjda u redu.

Ipak, direktor Žitozajednice Davorin Hrsto najavio je poskupljenje kruha, pravdajući to trgovačkim rabatima, koji se kreću oko 30 posto te povratom kruha koji prelazi 17 posto proizvodnje. Te dvije stavke čine 50 posto cijene kruha ili prosječno 1,7 kuna po štruci polubijelog kruha, dok su kod ostalih vrsta kruha postoci daleko veći. Cijena štruce bijelog kruha kreće se od 6,8 do 7,4 kune. "Ta štruca vrijedi jedne litre eurosupera (7,69 kn) ili pola kutije nekih prosječnih cigareta", smatra Hrsto. (!?!) Treba li možda još dodati da su za razliku od kruha cigarete luksuz, a benzin možda samo nužno zlo?

Kao drugi razlog poskupljenja, iz Žitozajednice navode propust države da u ovih 13 godina uredi hrvatsko tržište mlinarsko-pekarskih proizvoda. Prosječna cijena kilograma pekarskih proizvoda u Hrvatskoj iznosi između 6,8 i 10,5 kuna, a osjetno je viša u drugim zemljama: u Sloveniji 15 kuna, Njemačkoj 16,80, Francuskoj 29 kuna, te u Austriji 30 kuna. U Njemačkoj se godišnje potroši 84 kilograma kruha po stanovniku, dok se u Hrvatskoj ne zna ni koliko ima pekarnica niti koliko se kruha i drugih mlinarsko-pekarskih proizvoda proizvede.

Razlozi su tu, a od danas je kruh skuplji u prosjeku 40 lipa. Čovjek se možda zapita u čemu je razlika ovog i nekih drugih sasvim uobičajenih poskupljenja i kakve to veze ima specifično s našim gradom i županijom? Pa upravo zbog toga što su se šibenski pekari, kao i najveća pekara Krka, odlučili da će ignorirati ovu odluku i držati se svojih dosadašnjih cijena! Ako odemo samo do Zadra, vidjet ćemo da su cijene kruha tamo više za nevjerojatnih 30-50%, a broj privatnih pekara je daleko manji nego u Šibeniku. Još ako tome pridodamo dvostruko manje šibensko tržište, teško je ne zapitati se kako šibenski pekari uspijevaju održati kontinuitet.

Upravo zbog njihove socijalne osjetljivosti i realnog sagledavanja stanja na tržištu, potrebno im je javno čestitati! Stoga, u moru negativnosti proizašlih iz lošeg rada šibenskih političara, pekarima dajemo veliki plus, a nadamo se da će ovo postati praksa i s nekim drugim šibenskim gospodarstvenicima. Možda će upravo oni podići ovaj posrnuli grad!

Šibenski Demokratski Forum

POST FESTUM VLADA "MINIRALA" PROJEKT ŠIBENIK

Gradska vlast "posuta pepelom"

OBONJAN - Nije Obonjan ni prvo ni zadnje što Šibeniku izmiče, prije svega zbog njegove impotentne lokalne vlasti. Kojoj je važnije ne zamjeriti se vrhu HDZ-a nego svojim sugrađanima. S kojima, naravno, računaju i na idućim izborima...

Za 17. obljetnicu HDZ-a Šibenik je dobio bajkovitu priču o medu i mlijeku koji teku ulicama najprosperitetnijeg hrvatskog grada, a sve, dakako, zahvaljujući pregalaštvu HDZ-a i "gosp. doktora" Ive Sanadera. Tri sata gradski i županijski HDZ-ovi čelnici natjecali su se na Baldekinu u laudama svome šefu bez kojega se za Šibenik ne bi ni znalo. A samo koji dan ranije iz ureda gradonačelnice sve se pušilo od jedva prikrivanog bijesa zbog Vladina miniranja Projekta Šibenik odlukom da se Obonjan prepusti mladeži i izviđačima. Sitne gradske duše pred Sanaderom su posve ušle u se, jagmeći se idolopoklonstvom samo za njegove simpatije.
Nema oporbe koja bi umjela tako poniziti gradsku vlast kao što je to stranačkim kolegama učinila Vlada, blokirajući 300 milijuna eura vrijedan Projekt Šibenik izuzimanjem Obonjana, samo tri dana prije zaključenja prednatječajnog postupka za prikupljanje ponuda. I to u izbornoj godini. Kakve li samouvjerenosti Sanaderova tima i ignorancije Šibenčana! A tek snishodljivosti i kukavičkog "posipanja pepelom" lokalnih HDZ-poslušnika koji, makar matirani od Vlade u svome grandioznom naumu, sada plješću neočekivanom stopiranju projekta "odozgo". HDZ-ovim dužnosnicima u Šibeniku nijedan gradski interes nije ispred interesa stranačke centrale! Gradonačelnica Neda Klarić, klanjajući se pred oltarom Sv. Ive, zahvaljuje premijeru na Podima, Tehnološkoj cesti, Arhivu, koje samo njegovom milošću Šibenik dobiva poslije 40 godina čekanja. A obrat u slučaju Obonjana naziva "interesantnom opcijom" koja se iskristalizirala u Vladi.
Ante Kulušić ponavlja svoju čuvenu tezu: Ova je Vlada za Šibenik učinila više nego sve dosadašnje zajedno. Obrat s Obonjanom lakonski komentira: "Neka u ljetnim mjesecima bude za mladež ono što je Bjelolasica za sve građane u zimskim". Teško Obonjanu ostvare li se Kuline želje, jer taj hrvatski olimpijski centar godinama propada...
Zašto je Grad dopustio da o Obonjanu, čiji je isključivi vlasnik, odlučuje Vlada? I to na način koji sigurno nije preporuka budućim investitorima da dođu u Šibenik. Da farsa bude veća Vlada bi sad dokapitalizirala tvrtku koja upravlja otokom, pozivajući se na zaključak star dvije godine! Što su čekali dosad?
Od ovakve impotentne gradske vlasti tragičnija je samo tzv. oporbena alternativa koja čuči i muči...

Spomenik, knjižnica, kolektor
Što će ostati od gradskih ambicija i planova? Možda tek spomenik braniteljima iz Domovinskog rata, Gradska knjižnica "Juraj Šižgorić", koju su započele i u dobroj mjeri realizirale dvije prethodne gradske garniture, te kolektor s kojim je počeo još gradonačelnik Ante Šupuk. Podi i Tehnološka cesta toliko su stari projekti da je žalosno i reći da su tek sada pri realizaciji. A u 17 godina, samo tri godine HDZ nije bio na vlasti...

Svi šibenski "poslovi stoljeća"
Osim mogućeg sloma Projekta Šibenik, prije toga nasukao se i posao s TEF-ovom troskom koji se također kitio atribucijama "posla stoljeća". U vojarni Bribirskih knezova, još jednom u đerdanu gradskih megaprojekata, osim zatvorenog boćališta, još nigdje ništa. S Kulina je netragom nestala marina za megajahte. Na Tehnološkoj cesti najavljivan šibenski Importane postaje - "Zatrpane" jer nigdje investitora. Tvrđava sv. Nikole, o kojoj se toliko zborilo, daleko je od bilo kakve valorizacije i turističke ponude, stara gradska jezgra sustavno propada a briga o visokom školstvu takva je da studenti i danas jedu u MŽ-u.

Davorka BLAŽEVIĆ

Upravo se tom idejom ovih dana bave stanovnici Krvavica, koji u nesnosnom smradu žive već godinama, iako im je obećano da će puštanjem gradskog kolektora u pogon, stvari biti već odavno riješene. Kako piše Šibenski list, najveći kvart u gradu s brojem stanovnika gotovo kao čitave Vodice, muku muči s fekalijama, koje cisterne (čak i iz drugih županija) tamo odlažu već godinama. Stanovnici se slažu da će, ukoliko rješenja uskoro ne bude, napuniti cisternu fekalija i sve iskrcati pod nos gradonačelnici Nedi Klarić i Jošku Juriću, pročelniku Upravnog dijela za komunalne djelatnosti...

Samo da podsjetimo, komunalni problemi u Gradu nisu nešto od jučer. Svojedobno je na web stranicama Grada Šibenika egzistirala (uz pokojni Forum) i foto-kritika, gdje su svi mogli imati uvid u probleme određenog kvarta u gradu. Nakon sagledavanje težine problema i mogućnosti njegove sanacije, odgovorni su nerijetko progledali i riješili ga, te bi preko čitave fotografije napisali: "SANIRANO". Lijepo je to bilo za vidjeti, a zadnja foto-kritika je objavljena 27. srpnja 2005. godine. To ne znači da ova vlast prejudicira probleme i promptno ih rješava, već da ih nema volje ni sluha rješavati, pa ih ignorira. Upravo zbog toga podržavamo građane Krvavica u njihovoj namjeri, te ovim putem pozivamo i sve ostale da građanskom neposlušnosti ukazuju na iritantno ponašanje tekuće vlasti, kad već ne ide normalnim ljudskim razgovorima...

Šibenski Demokratski Forum

BLAMAŽA - KRAH AMBICIOZNIH PLANOVA ŠIBENSKE GRADSKE VLASTI

Na Obonjanu ipak bez marina i hotela

DJECA SVIJETA Nakon pregovora s hrvatskom Vladom "iskristaliziralo" se da će Obonjan služiti organiziranom odmoru djece i mladih iz cijelog svijeta umjesto da se na njemu izgrade turistički sadržaji privatnih partnera - potvrdila je gradonačelnica

Potencijalni ulagači u najatraktivnije šibenske gradske turističke destinacije neće više moći računati na gradnju i uređenje turističkih sadržaja na otoku Obonjanu, kako se najavljivalo posljednjih mjeseci. Vjerojatnost da će projekt Obonjan-Rivijera, sve do jučer sastavni dio najambicioznijeg gradskog Projekta Šibenik, ispasti iz kombinacije za veliko turističko gradilište, naime, izglednija je nego bilo koja druga opcija.
Podsjetimo, za otok Obonjan iskazan je najveći interes ulagača u pompozno najavljivanom Projektu Šibenik. Točnije, od 23 ponude, čak 20 ih je bilo vezano uz Obonjan. Da od luksuznih turističkih sadržaja na tom otoku neće biti ništa, dade se zaključiti i iz riječi šibenske gradonačelnice Nede Klarić. Iz njezina je ureda, uostalom, i stopirana prednatječajna procedura za prikupljanje "obonjanskih" ponuda, samo tri dana prije isteka roka.

- U pregovorima s hrvatskom Vladom oko buduće namjene otoka "iskristalizirala" se interesantna opcija po kojoj bi Obonjan u budućnosti mogao služiti organiziranom odmoru djece i mladih iz cijelog svijeta umjesto da se na njemu, kako smo planirali, izgrade turistički sadržaji privatnih partnera. Budući da se radi o inicijativi koju ne možemo zanemariti, odlučili smo prekinuti prednatječajni postupak i sve koji su se javili izvijestiti o tome - kazala je gradonačelnica Klarić.
Šibenska gradska vlast povukla je neke teško objašnjive poteze oko Obonjana. Unatoč neraščišćenim odnosima s hrvatskom Vladom oko budućnosti otoka, spektakularno ga je ponudila potencijalnim privatnim partnerima ne obazirući se previše na Vladin zaključak od prije četiri godine o preuzimanju 51 posto udjela u tvrtki "Otok mladosti" koja gospodari Obonjanom. Kada je to već učinila, još teže je objasniti zašto u dogovoru sa Zagrebom nije na vrijeme "ispustila" Obonjan iz cijele priče. Mnogi, naime, procjenjuju da bi tada šteta, ako ni u čemu, a ono u ugledu gradske uprave među gospodarstvenicima, bila manja.

Obonjan - ljetna Bjelolasica
Obrat gradskih planova oko Obonjana, Ante Kulušić, član Povjerenstva za Projekt Šibenik, kratko je komentirao: - Dnevno se poništava na stotine javnih natječaja, pa u obustavi procedure oko Obonjana ne vidim ništa što bi se kosilo s uobičajenim poslovnim zbivanjima. Iako s Vladom ništa definitivno nije dogovoreno u vezi s Obonjanom, pozdravljam mogućnost da taj otok postane ljetno odredište mladih iz cijelog svijeta. Neka u ljetnim mjesecima bude za mladež ono što je Bjelolasica za sve građane u zimskim.

Marina JURKOVIĆ

Smijem se često ovih dana. Ali ne gledam Večernju školu, Našu malu kliniku ili nedajbože Pod lipom 633… Samo čitam novine i smijem se našim lokalnim političarima. Nekad toliko glasno da se pitam; pa čekaj, je li to moguće? Je li moguće da ljudi koji mi po godinama mogu biti roditelji, razmišljaju ovako plitko? U samo tjedan dana u novinama pročitam čak nekoliko puta da se pojavio nekakav investitor koji želi uložiti u ovaj nesretni grad, a političari ga svaki put odbiju s uvijek istom prozirnom rečenicom: "Vaš projekt se ne uklapa u Prostorni plan"… Ostao sam potpuno zbunjen onog trenutka kad sam čuo i jedan drugi naslov "Slomljen Projekt Šibenik", jer je tako Vlada odlučila. Pa mi sad mladom, glupom i neiskusnom nije jasno; lokalni političari pišu planove i ne dopuštaju nikakve korekcije, pa makar takve ispravke zaposlile na stotine ljudi i nahranile na tisuće usta, a s druge strane njihovi unaprijed pripremljeni i na stotine tisuća kuna plaćeni planovi pucaju, jer njihovo ostvarenje neće dozvoliti njihovi vrli šefovi iz Zagreba?!?

Svakako dobro se podsjetiti svih propalih investicija, kojih se osobno sjećam, pa ako netko zna još, nek' mi ne zamjeri, jer s ovoliko godina ne zapamtim sve.

Moji roditelji se s nostalgijom sjete restorana na Vidilici (= tvrđava baron Tegethoff, odnosno dio tvrđave Sv. Ivana, op.admin.), koji je vremenom propao. Prije nekoliko godina došao je jedan vrlo mladi poslovni čovjek; započeo obnovu i namjeravao je renovirati objekt, te onaj prostor pretvoriti u nešto kulturnije od sakupljališta za mlade pijance i narkomane. Započeo je radove i vrlo brzo se povukao i nikad se više nije vratio u Šibenik. Mislim da se njegov projekt nije uklopio u Prostorni plan.

Tvrđava Sv. Nikole zjapi prazna. U nju može ući tko hoće, čak su i reljefne skulpture pokušali krasti neki lopovi-kolekcionari. Vrijeme čini svoje i ona propada. U nekoliko navrata javili su se investitori za ulaganje u taj objekt, pa je bilo priča o luksuznoj kockarnici za elitu, a novcem od najma bi financirali obnovu u koju bi uložili, a svakako bi zaposlili određen broj ljudi. Osim imovinsko-pravnih odnosa na relaciji Šibenik-MORH, mislim da se ni taj projekt nije uklopio u Prostorni plan.

Gospodarska zona Podi zbog prespore administracije i prepucavanja lokalnih političara zaživjela je tek sad i to vrlo mizerno, ako usporedimo onu u Dugopolju, koja se prostire na površini od nekoliko četvornih km i koja je od selendre napravila respektabilni buisness centar! Ovdje moram spomenuti i još neriješene planove s Crnicom i bivšim TEF-om, za koje, pogađate opet – nešto ne štima s Prostornim planom.

Elektroliza u TLM-u. Dosta friško pitanje u koje se s tehničke strane doista ne razumijem puno jer nije moj fah. Ali pismen jesam i hvala Bogu, nisam ćorav. Odluku o ukidanju elektrolize nisu donijeli stručnjaci, nego političari - totalni nestručnjaci, bez ijedne analize. Bio sam u Beču i vidio termoelektranu usred grada – niti zaudara, niti se ljudi bune protiv nje, a u njoj se kao gorivo koristi kućni otpad! Zašto? Zato jer koristi modernu tehnologiju razgradnje. Dakle ni elektroliza se ne uklapa u prostorni plan, jer nije u skladu s turističkom vizijom Šibenika. Možete misliti onda što čeka TLM u bližoj budućnosti.

Svojedobno, dok je Arnautović vladao gradom, pala je ideja o otkupu određenog broja starijih kuća u Docu i drugim starijim dijelovima grada uz obnovu, te njihovom pretvaranju u mini-hotele. Ideja je propala kad je došla nova vlast, jer nije dobro da zaživi nešto, što su zamislili njihovi najljući protivnici. Također, neki je investitor htio otkupiti i hotel Krka, no uvjetovao je dizanje jednog kata (zbog isplativosti), naravno uz poštivanje dobrog ukusa i vanjske vizure tog dijela Šibenika. Da li trebam ponavljati da se to nikako ne uklapa u Prostorni plan, kao što se uklapa propadanje te zgrade? Čovjek je otišao…

Prije nekoliko dana poduzetnik otvoreno u novinama priznaje kako libijski predsjednik Gadaffi želi naručiti čitavu flotu aluminijskih vojnih brodova, koji su hrvatski patent, a nakon toga postoji mogućnost da se takva narudžba multiplicira. Miriše posao za nekoliko stotina ljudi, no poduzetnik moli dodjelu nekog prostora uz more, jer kako da takve brodove radi iza brda. Odgovor gradonačelnice i njenih "stručnjaka" je bio – "ne pada nam na pamet da takvo što odobrimo, jer se ne uklapa u Prostorne planove". Čovjek je najavio da diže sidro i posao ide odraditi u susjednu Crnu Goru.

I naposljetku, danas u dnevnom tisku čitam kako su šibenski biseri odbili i još jedan projekt, vrijedan više stotina milijuna eura. Ugledni francuski konzorcij bi gradio velike i luksuzne stambeno-turističke komplekse na području Zablaća, pravi mali grad, uz maksimalnu zaštitu okoliša i trebam li ponavljati – zapošljavanje na stotina ljudi. Projekt je opet nonšalantno odbijen uz izjavu, koju moram citirati: "Za nas taj projekt ne postoji". Naravno, ni on se ne ne slaže s Prostornim i Urbanističkim planovima.

Dobro, čovjek bi pomislio da vlasti u ovome gradu imaju nešto pametnije od gore navedenih investitora, pa da će oni sami zaposliti sve te nezaposlene ljude zbog čijeg je broja Šibenik već godinama na društvenome dnu u Hrvatskoj. I taman kad sam pomislio da oni znaju kuda nas vode i imaju jokera u rukavu, vidim gradonačelnicu u jednim dnevnim novinama s motikom u ruci, a ispod je tekst kako se ne zna služiti računalom. Šećer na kraju je ipak bila današnja vijest, kako od njihovih Prostornih planova i Projekata Šibenik, Mars, Saturn ili kako ga god nazvali – jednostavno neće biti ništa, jer im je npr. projekt Obonjan ukinula Vlada, a što je najsmješnije istu sačinjava njihova vlastita stranka…

I dalje se, eto, smijem, ali samo zato jer bi u suprotnome plakao, a za to nemam snage. Zbog svega ovoga gore, znam jedno - na slijedećim izborima ovakvi nesposobnjakovići neće dobiti moj glas, koliko god on mali bio!

JOSO


Prostorni Plan je knjiga koju tek treba napisati, a najbolje je započeti s Uvodnikom...

Da li na bolje ili na gore, bitno je da se kreće. Možda je najbolje na ovaj način parafrazirati Galileovu tada heretičku izjavu - iako sebi u bradu, ipak kontra svih onih dogmi, koje su u 17. stoljeću shvaćene zdravo za gotovo - odnosno tako mora biti i amen. Pojednostavniti stvari možda nije uvijek najsretnije rješenje, no jedino tako možemo razumjeti da mirenje sa sudbinom i uobičajenom letargijom nije izmišljotina današnjeg vremena, nego je svevremenska. U sivilu svakodnevnih zbivanja, lijepo je čuti da se nešto ipak kreće, da se čita i kritički razmišlja...

Tako me nedavno iznenadio novinar Novog Tjednika, Doktor S., koji je odlučio napraviti interview s autorom ŠDF-a, kojeg Vam prenosimo u cijelosti. Ipak, potrebno je naglasiti da je Doktor S. imao obzira i prema čitateljima slabijih živaca, te je skratio originalni razgovor i prilagodio ga njihovim želučanim poteškoćama. Vrlo kratka analiza slijedi iza teksta...

Tako je, primjerice, preobličen i ublažen vrlo važan dio u kojem je postavljeno pitanje što to još (između ostalog) mi, forumaši, zamjeramo gradonačelnici. Autor "Josip B." nije odgovorio da bi "...osoba koja vodi grad trebala imati bolju komunikaciju s građanima i da tog odnosa našoj gradonačenlnici sigurno nedostaje..." (iako i to stoji). Odgovor je bio slijedeći: "Osoba koja vodi Grad bi apsolutno trebala biti informatički pismena, jer bi jedino na taj način znala razumijeti potrebe građana koji joj se na taj način obraćaju. U istupima pred javnošću ne bi si smjela dopuštati logopedske pogreške, te bježati od činjenice da joj je osoba ili savjetnik za odnose s građanima nužnost, a ne sramota. Sramota je ne poznavati i ne željeti znati ništa od gore navedenoga..."

Na upite o najintrigantnijim tekstovima, između ostalog je spomenut i u tekstu izostavljeni detalj o sumnji ŠDF-a na istovremeni legalan upis kćerki od premijera Sanadera i naše gradonačelnice na glumačku akademiju u prvom upisnom roku. No, kako se radi ipak samo o sumnji, a Doktor S. je poznavajući kćer od gradonačelnice, uvjeren da je ona baveći se glumom od malih nogu ipak zaslužila upisati se na Akademiju - zaključeno je da to možda nije u redu objaviti...

Ostatak teksta, Uredništvo ŠDF-a ocjenjuje izrazito prolaznom ocjenom, pozdravlja interes Novog Tjednika za naše napise, te zahvaljuje autoru!

Uredništvo

Upravo je ovih dana opet aktualiziran problem nepismenosti. S jedne strane ministar Primorac na sva zvona viče kako obavezna srednja škola ide na jesen po hitnom postupku, s druge strane školstvo mu je u rasulu i bez kontrole, pa sve više nalikuje Divljem zapadu, odakle je isti ministar došao podučavati "još divljije Balkance".

Da je nepismenost problem, koji ne započinje i završava samo u školstvu, govori i svakodnevan i sve češći blam naših političara, koji sa svojim nepripremljenim izjavama izlaze u javnost, te tako izazivaju podsmjehe ne samo načitanih ili akademski obrazovanih građana, nego sve više i ostatka puka, koji povremeno kroz medije prati dnevna događanja. Sjetimo se "emajliranih" poruka Mate Arlovića, te najnovije izjave ministra Kirina, koji je portal za objavljivanje video-uradaka "You-Tube" nazvao "ju bi to", a svoje neistomišljenike naziva nepismenima?!?

Najnovija glupost je i ispad HDZ-ove vlasti u Zadru koja je ugasila "Građanski forum", sličan pokojnom forumu na službenim stranicama Grada Šibenika, kojeg je također utrnula HDZ-ova vlast. Razlog je također bio sličan; otvorila se nešto vruća tema od uobičajenih, ljudi su se nabrijali i žestoko kritizirali vlast, netko sa strane je doznao za želje građana i upozorio vlastodršce, da bi ovi naposljetku jednostavno ljudima stavili krpu u usta! Nije zgoreg spomenuti da je baš Zadar u Starom vijeku imao "Forum" (odakle nastaje internetska istoznačnica), dakle trg, na kojem su se građani okupljali i iznosili svoja mišljenja, a na "Stup srama" privremeno vezivali sve one koji su to zaslužili.

Kako li je zgodno sad povući paralelu s našom gradonačelnicom, koja je zbog svoje internetske nepismenosti ili jednostavno nepoznavanja bon-tona na Mreži svih mreža, odlučila napraviti isto, iako je po Zakonu o elektronskim medijima dužna osigurati prostor za javnu raspravu na web stranici koja nipošto nije njeno privatno vlasništvo, a i ona bi trebala znati da je javna osoba pa samim time podložna kritikama građana, koje predstavlja.

No da li je potrebno više od ovog komentirati nekog, tko bez napisanog govora ne zna održati ni pozdravnu riječ-dvije na komemoraciji, a u medijskim istupima samostalni ili dvosložni samoglasnici dominiraju interview-ima? Lijepo se pritom sjetiti da je u ovome gradu bilo (možda i još ima) pismenih političara, koji znaju baratati barem osnovama elektronske pošte i uljuđenog ophođena prema građanima.

Ipak, gledajući dublje u ljudsku prošlost, zatiranje znanja, javne riječi, te mogućih kritika narodnih masa nisu nepoznanica. Spaljivanje aleksandrijske biblioteke, spaljivanje vještica i križarski ratovi, divljanje španjolskih Konkvistadora po Srednjoj i Južnoj Americi, nacističko spaljivanje knjiga, komunistička utjerivanja straha neistomišljenicima, te naposljetku u moderno doba - ignoriranje naroda, zatim ušutkavanje njegove javne riječi, kritike i savjeta! Čini li Vam se da je pretjerano kazati kako intencija društva i ljudi koje biramo za vlastodršce polako ulazi u eru dominacije glupljeg nad pametnijim?

U strahu su velike oči, a strah zbog vlastitog neznanja je najgori i trebamo ga se čuvati, povijest je pokazala zašto...

Šibenski Demokratski Forum

Čitajući danas Slobodnu Dalmaciju, nisam se mogao načuditi glupostima i gnusnim lažima, koje jedna ravnateljica osnovne škole može plasirati u javnost i to bez da ih potkrijepi ijednim pametnim i valjanim dokazom! Naravno, u nemogućnosti da se obrani, razumijem je da se sad koprca kao riba na suhome, pa se hvata koječega, pa nažalost i neistina, koje čak objavljuje navodeći moje puno ime i prezime!

Kako je na njenu žalost, u Republici Hrvatskoj kleveta i krivično djelo, ovime se ja osobno više neću baviti, nego nadležno sudstvo! Ipak, u interesu je istine da spomenem što se to događalo i dijelove, za koje me (pravdajući svoje protuzakonite radnje) pred kolegama i javnošću optužuje.

Slavka je najprije panično sazvala hitan breefing u matičnoj školi, jer je trebalo pronjuškati tko još iz škole na blogu ŠDF-a ostavljao/la komentare, vezane za nju samu. Onda je pred kolegama uputila svu salvu ružnih riječi, laži i neargumentiranih gluposti vezanih za moj rad u toj lijepoj i urednoj školi (kako si voli tepati). Naposljetku je novinarki Slobodne Dalmacije izrekla niz laži, koje ću ovdje redom iznijeti!

Najprije da sam na ŠDF-u zaboravio napisati da sam "…već radio u 18 škola pa što god to značilo!". Ovo je iz usta jedne osobe koja vodi obrazovnu ustanovu kvalifikacija za loš rad? Trebao sam dobiti stalno zaposlenje u prvoj školi ili ne raditi uopće dok mi takav posao s neba padne? Ma zaista prežalosno da bih komentirao!

Dalje je spomenula da sam djecu "…pustio kući da uče, jer ne znaju ništa, a među njima i učenike putnike…", te da "…takvi profesori nemaju što tražiti u školi, te da se kojem učeniku što dogodilo, tko bi bio odgovoran?". Ova bijedna i očajna laž je zaista nešto najniže, na što može spasti netko, tko drugoga izlaza nema. Naime, činjenica jest da sam u toj školi radio kao profesor geografije, no takva nastava iziskuje i nekoliko sati terenske nastave i rada s djecom u prirodi, ako ništa, onda barem u dvorištu škole, jer je nemoguće djeci objasniti primjerice orijentaciju i snalaženje u prirodi u samome razredu. Na kraju krajeva, to je predviđeno godišnjim planom i programom, kojeg nastavnik na početku školske godine i piše, pa je to morala znati. Odlazak zajedno s učenicima u bliži okoliš škole usred sata, kada djeca nakon teorije imaju i praktični dio sata, zaista je nešto zašto sam kriv, no djeca nikako nisu bila bez nadzora. Kvaka je u tome što se pitam da li je uopće u ovome problem, jer mi rečena ravnateljica nikada nije spominjala da je muči ovakvo nešto, dapače, lijepo smo se i prijateljski rastali.

Pred kolegama na breefingu je još izmišljala da sam se ponašao neprofesionalno i (izdvojit ću meni najsmiješniji dio) "držao noge na stolu za vrijeme sata", što opet ne odgovara istini, jer da jest, vjerojatno bi mi to i rekla, a i trebala mi je u tom slučaju biti u nadzoru na nekome satu, što (iako joj je to dužnost), nikad nije napravila!

Dalje, u isto vrijeme, kad sam radio u Osnovnoj školi Tisno, pola satnice sam odrađivao paralelno u Osnovnoj školi Vodice. Gospodin ravnatelj iz te škole me je preporučio za daljnji rad i dalje nigdje nisam imao problema, te sam prihvaćao posao gdje god su me zvali, a na moje traženje bih dobio i pismene preporuke, što uvijek mogu dokumentirano potvrditi.

Kako to da sam u isto vrijeme u Vodicama bio dobar i uzoran radnik, a u Tisnome crni vrag? Kako to da sam napravio toliko grešaka u Slavkinoj školi, a da nisam dobio pismenu opomenu, redukciju plaće, disciplinsku komisiju, prosvjetnu inspekciju, otkaz možda? Kako to da je amnezija vezana za moj rad u Slavkinoj glavi trajala preko 4 godine, a sad se najednom sjetila što tada nije valjalo? Može li mi možda to objasniti; kako???

Ja sam pred Zakonom čist i večeras ću mirno zaspati, a sve neutemeljene i lažne optužbe, zatim teške i neopravdane kvalifikacije, Slavka će trebati dokumentirano dokazati, jer neću nikome dopustiti da se na ovakav način ljigavo i lažno koristi mojim imenom i prezimenom i bezočno laže!

S poštovanjem;
Homo Homini Lupus

Poštovani!

Ni na kraj pameti mi nije bilo da će moje pismo u nepuna dva dana od objavljivanja, izmamiti toliku pažnju javnosti! Neka mi oprosti administrator i svi koji ne razumiju, ali osobno mi nije važan ovoliki broj posjetitelja blog-a, koliko da ljudi upoznaju istinu.

Zbog raznih pritisaka, te poziva novinara, posljednja 24 sata sam pod velikim stresom, iako to ne smatram lošim iskustvom, nego samo metastazom svega onog, što sam šuteći svjedočio proteklih godina. Žalosno je da se u nedostatku argumenata (što su srećom i primijetili pismeni čitatelji), pojedinci služe glupostima da bi umanjili važnost onog što se danas doista zbiva; kako u mom slučaju, tako i u mnogima, prema kojima je ovaj, tek puka sitnica!

Najprije da se ogradim od mojih kolega, koji su se osjetili prozvanima i da im poručim da sve ovo o čemu pišu prethodni, i redci koji slijede, nema toliko veze s njima (oni su se samo našli usred sveg ovog nereda), koliko s činjenicom da netko tko odlučuje o sudbini zaposlenih u prosvjeti, ne radi dobro svoj posao i, što je još gore, koristi ga kao moćno sredstvo utjecaja, moći, nametanja i ponižavanja! Ljudi su kao i ja tražili posao - na neki način su ga dobili, a ja sam tu samo iznio činjenice, pa svidjelo se to nekome ili ne - javnost ima pravo znati što se događa u hrvatskom školstvu i koliki utjecaj ravnatelji imaju na tuđe živote!

Nipošto mi nije bila namjera od svega ovoga raditi slučaj ili sebe eksponirati kao žrtvu, ali kako sam silom prilika pritisnut uza zid, odlučio sam ovaj put ići do kraja, pa što god Bog da!

Evo, danas dobivam i povratne informacije da ravnateljica Plenča i novinarima priznaje kako nije radila po zakonu. Ipak, u nemogućnosti da se argumentirano brani, spominje kako nije bila zadovoljna mojim radom u njenoj školi. Kako vidim i na blogu se provukao jedan komentar, vezan za slučaj, koji također bez da ima što argumentirano i pametno reći, tvrdi eto tek tako "da nisam zadovoljio" u nekoj od škola u kojima sam radio. E pa kad me vučete za jezik, vrijeme je da i ja iznesem svoju priču!

Činjenica jest da sam u školstvu počeo raditi još prije nego sam postao apsolvent, te sam se tada učio zanatu, ali diplomirao sam 2004. godine. 3 godine prije diplome kratko vrijeme sam bio zaposlen u Tisnome, no paralelno i u još jednoj školi. Razlog zašto sam radio? – Morao sam, jer mi roditelji nisu mogli platiti ostatak studija; majka se teško razboljela, sestra s izvrsnim uspjehom studira dva studija, a ja da samo čekam manu s Neba i gospodski posao!?! S gospođom sam se rastao uz srdačan stisak ruke i ničim nije pokazala da nisam "zadovoljio", dapače, zahvalila mi se i zaželjela da što prije pronađem stalno zaposlenje… Ključ svega je ova druga škola (u kojoj sam tada paralelno radio), a čiji je ravnatelj iskazao pozitivno mišljenje na moj rad, na temelju kojeg sam odradio još neke zamjene, pa i zadnjih godinu i pol, kad sam upravo zbog njegova srdačna i pozitivnog mišljenja dobio posao! Ipak, Slavka sad najednom nakon 5 godina tvrdi da joj "nisam zadovoljio..." ;)

Istina, radio sam u 3 županije i do sad stekao iskustvo u 20-ak škola, stekao stručni ispit, znanje 2 jezika i informatičko znanje, objavljujem znanstveni rad, te napisao nekoliko stručnih članaka, zatim se osposobio za rad po HNOS-ovom obrazovnom sustavu, no zapitajte se, bih li već tamo na petom-šestom pokušaju zatvorio sebi vrata da sam radio išta loše? Ipak hej - ja tumaram po šibensko-splitskim školama, zapitajte se jel' to normalno u hrvastkim uvjetima? Da mi je mama u vodećoj političkoj stranci, a tata ima dovoljno para, već bi imao stalni posao! Zaista je pravo čudo što ga JOŠ nemam i vucaram se po svim tim školama!!!

Ma ovim primitivnim i ljubomornim glupostima se mogu samo nasmijati, jer istina je, nažalost sasvim drugačija. Da odgovorim "kolegici" i, naravno ravnateljici koja širi ružne glasine o meni; posao na neodređeno vrijeme ne raste na grani i dobiva se onda kada netko ode u mirovinu. Sve je stvar strpljenja, u poštenoj državi, naravno! Ja se ne sramim raditi i promijenio sam određen broj škola samo zato jer sam čak i u Splitsko-dalmatinsku županiju svakodnevno putovao odrađujući zamjene, bolovanja, porodiljne dopuste. I pogodite što? Niti jedan dan od dana diplome nisam bio potpuno nezaposlen! Ima još? Daaaa, i dan danas radim – i to tek 15-ak dana nakon što me Slavka otpilila! Naravno opet na zamjeni i opet zbog preporuka drugih!!! Dakle ako je sramota biti dvije godine na burzi i raditi povremeno, gdje god ti se pruži prilika, jer si na to prisiljen, onda UBIJTE ME, KRIV SAM!!!

Moj jedini grijeh je taj što nemam strica, tetku, prijatelja za ravnatelja, što nisam član određene političke stranke, ili što nemam par tisuća eura za podmazivanje, kako bih uboo stalno radno mjesto! Naravno praksa da je u Lijepoj našoj kriv svatko tko prijavljuje kriminal, a ne tko ga čini, očito nastavlja se i dalje po pomodnom trendu! Svejedno, ja svoje riječi ne potkrijepljujem egocentričnim ili ljubomornim izjavama nego potvrdama, pa koga zanima, ovoga trenutka može dobiti pismene preporuke od svih poslodavaca gdje sam radio duže vrijeme, zatim (što mi je još draže), osobnu i/ili pismenu podršku roditelja djece, ZA KOJU sam radio! Moj grijeh je i to što se NIKAD nisam ulizivao ravnateljima, upravo suprotno, ali sam radio za djecu i njihov odgoj i obrazovanje, što roditelji i danas znaju prepoznati, a baš me briga što ravnateljski ego misli! Samo da dodam, za mene ova priča nije sprdačina, nego moj život i egzistencija moje obitelji!

No ja o sebi ovdje namjerno prestajem govoriti, jer za razliku od komentara "nije me zadovoljio", ja ću i dalje baratati argumentima, jer njima sam se debelo naoružao, iako mi sve ovo prepucavanje pomalo postaje degutantno i ide na jetra! Činjenica ima mnogo, kao i prljavog rublja, kojem sam svjedočio. Iskreno i toplo se nadam da neću morati sve iznositi vani, jer mi doista to nije cilj, već još jednom apelirati na javnost koliko se u Hrvatskoj školstvo spustilo na niske grane, te koliko je daleko od puke želje našeg ministra Primorca za savršenim… Nadam se da će ministar smoći hrabrosti da pomete smeće, za koje njegovi prethodnici nisu smogli snage!

Homo Homini Lupus

Odlaskom kolegice na porodiljni dopust, otvorila se mogućnost za zapošljavanje na duži rok u navedenoj školi. Kako već duže vrijeme pratim sistem zapošljavanja i nastojim biti dobro informiran, saznao sam još ljetos kako kolegica ide na porodiljni dopust. Da potvrdim navode, telefonom sam kontaktirao ravnateljicu, Slavku Plenču, koja je vrlo ljutitim glasom pitala samo "Odakle Vama te informacije", te je nakon mog poziva hitro nazvala Županijski ured za prosvjetu da ih pita isto pitanje. Znajući već neko vrijeme da je Slavka zaposlila svog POZNANIKA (=nestručnu osobu op.a.) na to radno mjesto, koji još nema diplomu i k tome bez natječaja, jasan mi je bio razlog njene ljutnje.

Kad je shvatila da se namjeravam natjecati za to radno mjesto, a trebao bih ga i dobiti, jer sam jedini na burzi rada s tom strukom, onda je raspisala natječaj, no ja i dalje nisam primljen. Radno mjesto dobio je najbolji prijatelj Slavkinog POZNANIKA (=nestručne osobe op.a.), iz Zemunika Donjeg, koji na posao svaki dan putuje 60 km, dok je meni od Šibenika do Tisnog svega 20-ak km. Iako je ovaj put kolega iz Zemunika stručan, nikako mi nije jasno kako i zašto je zaposlila čovjeka iz druge županije i kako pravda svakodnevne tro-duple putne troškove, pred nadležnim Ministarstvom? U svemu ovome neredu, njen je POZNANIK, iako nestručan još uvijek radio u školi, ovaj put zajedno s prijateljem. Tako je bilo sve dok inspekcijska služba nije zakucala na vrata škole!

Odlučio sam se pokrenuti postupak pred nadležnom prosvjetnom inspekcijom i nedavno sam dobio odgovor, kojeg na ovaj način želim predočiti javnosti! Ravnateljica Slavka Plenča je pri zapošljavanju nestručne osobe prekršila Zakon i prekršajno će je goniti, no unatoč propustu, i dalje će raditi svoj posao, dok se natječaj, na kojem je iz čudnih pobuda odlučila zaposliti kolegu iz Zemunika - neće ponišiti, a nepotrebni putni troškovi će mu se isplaćivati (zakonski ispravno???)! Istodobno, u matičnoj županiji ima nezaposlenih iz struke, kojima je jedini grijeh što - NE ZNAJU ŠUTJETI !!!

Ovim putem pozivam sve koji imaju slično iskustvo da ga izlože javnosti na ovaj ili sličan način, jer jedino tako ćemo moći stati na kraj bezobrazluku zvanom korupcija, podmićivanje, nepotizam i ponižavanje!

Homo Homini Lupus

Napadaju Srbe oko Knina

Srpska pravoslavna crkva govori o čestim napadima na svoje objekte u u Kistanjama, u blizini Knina. Uz manastir Krka, nepoznati počinitelji kamenovali su kuću Srbina povratnika.


ŠIBENIK - Informativna služba Eparhije dalmatinske kaže da su u posljednjih nekoliko dana česti napadi na objekte Srpske pravoslavne crkve i Srbe povratnike u Kistanjama, u blizini Knina.

U subotu, 3. veljače, nepoznati su počinitelji potpuno uništili ekonomiju manastira Krka (Kulu) i kamenovali kuću Srbina povratnika Rajka Karanovića iz Kistanja.

Ti su izgredi prijavljeni policiji, a istraga traje, kaže se u priopćenju Eparhije dalmatinske.

Šibensko-kninska Policijska uprava potvrdila je da je primila prijavu i da istražuje te slučajeve.

Izvor: Crna Kronika portala "net.hr"