Srpska pravoslavna crkva govori o čestim napadima na svoje objekte u u Kistanjama, u blizini Knina. Uz manastir Krka, nepoznati počinitelji kamenovali su kuću Srbina povratnika.
ŠIBENIK - Informativna služba Eparhije dalmatinske kaže da su u posljednjih nekoliko dana česti napadi na objekte Srpske pravoslavne crkve i Srbe povratnike u Kistanjama, u blizini Knina.
U subotu, 3. veljače, nepoznati su počinitelji potpuno uništili ekonomiju manastira Krka (Kulu) i kamenovali kuću Srbina povratnika Rajka Karanovića iz Kistanja.
Ti su izgredi prijavljeni policiji, a istraga traje, kaže se u priopćenju Eparhije dalmatinske.
Šibensko-kninska Policijska uprava potvrdila je da je primila prijavu i da istražuje te slučajeve.
Živeći godinama u Šibeniku ili njegovoj županiji, čovjek zaista može steći sliku da li su ljudi toliki ksenofobi, kakvima se prikazuju. Kao i u svakoj manjoj ili većoj sredini, znalo se koji puta dogoditi da se mularija napije vikendom i iz tko zna kakvog razloga, neodgojeni pojedinci, traže načine after-drink zabave (nerijetko su to razbijanja tuđe imovine i sl.)
Ipak, ako je tuđa imovina vlasništvo neke osobe, a ta osoba je primjerice igrom slučaja ili namjerno, član neke stranke, umirovljenik, bogat, siromašan, invalid ili sasvim neutralna neopredijeljena osoba - da li bi u tom trenutku nekome normalnom palo na pamet da je takva egzibicija pijanih luđaka ili pak teenagera - napad na čitavu jednu zajednicu ili udruženja, neke stranke, penzionera, bogataša, siromaha, invalidnih osoba ili pak svih onih neopredijeljenih? Ne znam za Vas, ali sve ovo postaje deja-vu i pomalo smiješno, a ovakva retorika zapravo je odjek nekih loših starih vremena...
Zanimljiva je činjenica da je Eparhija dalmatinska već uspjela oformiti i "Informativnu službu", što podsjeća na slične "službe" ranih 90-tih u istim redovima. Bilo kako bilo, jednostavno se teško oteti dojmu da SPC ovo ne radi namjerno i da se bavi isključivo dušebrižništvom za svoj pravoslavni puk.
No, interesantno će biti povući paralelu s katoličkom Crkvom u Hrvatskoj, koja se također ne libi miješati u političke spore društvenoga života. Naime, kad je u Crkvi na liturgijskim slavljima manje puka, onda se poseže za svakojakim metodama, pa bile one moralno ispravne ili potpuno nedopustive. Svakako ,metoda koja je uvijek palila je "divide et impera", koju je Crkva u povijesti dosta upotrebljavala, a 90-tih se prečesto koristila u svrhe ujedinjenja naroda. Dobar primjer je i ovaj sada slučaj; i da bi se narod, kojem je dosta siromaštva i rata sa susjedima Hrvatima (ako već nije) i počeo osjećati ugroženim, morati će slušati "dobru i istinitu riječ" majke Crkve...
Ipak, nadajmo se da su ova vremena debelo za nama, jer pismen čovjek, ako nema internet, a onda ima novine, radio i televiziju, pa sam može donositi zaključke... Pametnome dosta...