Šibenski Demokratski Forum

Poštovani!

Ni na kraj pameti mi nije bilo da će moje pismo u nepuna dva dana od objavljivanja, izmamiti toliku pažnju javnosti! Neka mi oprosti administrator i svi koji ne razumiju, ali osobno mi nije važan ovoliki broj posjetitelja blog-a, koliko da ljudi upoznaju istinu.

Zbog raznih pritisaka, te poziva novinara, posljednja 24 sata sam pod velikim stresom, iako to ne smatram lošim iskustvom, nego samo metastazom svega onog, što sam šuteći svjedočio proteklih godina. Žalosno je da se u nedostatku argumenata (što su srećom i primijetili pismeni čitatelji), pojedinci služe glupostima da bi umanjili važnost onog što se danas doista zbiva; kako u mom slučaju, tako i u mnogima, prema kojima je ovaj, tek puka sitnica!

Najprije da se ogradim od mojih kolega, koji su se osjetili prozvanima i da im poručim da sve ovo o čemu pišu prethodni, i redci koji slijede, nema toliko veze s njima (oni su se samo našli usred sveg ovog nereda), koliko s činjenicom da netko tko odlučuje o sudbini zaposlenih u prosvjeti, ne radi dobro svoj posao i, što je još gore, koristi ga kao moćno sredstvo utjecaja, moći, nametanja i ponižavanja! Ljudi su kao i ja tražili posao - na neki način su ga dobili, a ja sam tu samo iznio činjenice, pa svidjelo se to nekome ili ne - javnost ima pravo znati što se događa u hrvatskom školstvu i koliki utjecaj ravnatelji imaju na tuđe živote!

Nipošto mi nije bila namjera od svega ovoga raditi slučaj ili sebe eksponirati kao žrtvu, ali kako sam silom prilika pritisnut uza zid, odlučio sam ovaj put ići do kraja, pa što god Bog da!

Evo, danas dobivam i povratne informacije da ravnateljica Plenča i novinarima priznaje kako nije radila po zakonu. Ipak, u nemogućnosti da se argumentirano brani, spominje kako nije bila zadovoljna mojim radom u njenoj školi. Kako vidim i na blogu se provukao jedan komentar, vezan za slučaj, koji također bez da ima što argumentirano i pametno reći, tvrdi eto tek tako "da nisam zadovoljio" u nekoj od škola u kojima sam radio. E pa kad me vučete za jezik, vrijeme je da i ja iznesem svoju priču!

Činjenica jest da sam u školstvu počeo raditi još prije nego sam postao apsolvent, te sam se tada učio zanatu, ali diplomirao sam 2004. godine. 3 godine prije diplome kratko vrijeme sam bio zaposlen u Tisnome, no paralelno i u još jednoj školi. Razlog zašto sam radio? – Morao sam, jer mi roditelji nisu mogli platiti ostatak studija; majka se teško razboljela, sestra s izvrsnim uspjehom studira dva studija, a ja da samo čekam manu s Neba i gospodski posao!?! S gospođom sam se rastao uz srdačan stisak ruke i ničim nije pokazala da nisam "zadovoljio", dapače, zahvalila mi se i zaželjela da što prije pronađem stalno zaposlenje… Ključ svega je ova druga škola (u kojoj sam tada paralelno radio), a čiji je ravnatelj iskazao pozitivno mišljenje na moj rad, na temelju kojeg sam odradio još neke zamjene, pa i zadnjih godinu i pol, kad sam upravo zbog njegova srdačna i pozitivnog mišljenja dobio posao! Ipak, Slavka sad najednom nakon 5 godina tvrdi da joj "nisam zadovoljio..." ;)

Istina, radio sam u 3 županije i do sad stekao iskustvo u 20-ak škola, stekao stručni ispit, znanje 2 jezika i informatičko znanje, objavljujem znanstveni rad, te napisao nekoliko stručnih članaka, zatim se osposobio za rad po HNOS-ovom obrazovnom sustavu, no zapitajte se, bih li već tamo na petom-šestom pokušaju zatvorio sebi vrata da sam radio išta loše? Ipak hej - ja tumaram po šibensko-splitskim školama, zapitajte se jel' to normalno u hrvastkim uvjetima? Da mi je mama u vodećoj političkoj stranci, a tata ima dovoljno para, već bi imao stalni posao! Zaista je pravo čudo što ga JOŠ nemam i vucaram se po svim tim školama!!!

Ma ovim primitivnim i ljubomornim glupostima se mogu samo nasmijati, jer istina je, nažalost sasvim drugačija. Da odgovorim "kolegici" i, naravno ravnateljici koja širi ružne glasine o meni; posao na neodređeno vrijeme ne raste na grani i dobiva se onda kada netko ode u mirovinu. Sve je stvar strpljenja, u poštenoj državi, naravno! Ja se ne sramim raditi i promijenio sam određen broj škola samo zato jer sam čak i u Splitsko-dalmatinsku županiju svakodnevno putovao odrađujući zamjene, bolovanja, porodiljne dopuste. I pogodite što? Niti jedan dan od dana diplome nisam bio potpuno nezaposlen! Ima još? Daaaa, i dan danas radim – i to tek 15-ak dana nakon što me Slavka otpilila! Naravno opet na zamjeni i opet zbog preporuka drugih!!! Dakle ako je sramota biti dvije godine na burzi i raditi povremeno, gdje god ti se pruži prilika, jer si na to prisiljen, onda UBIJTE ME, KRIV SAM!!!

Moj jedini grijeh je taj što nemam strica, tetku, prijatelja za ravnatelja, što nisam član određene političke stranke, ili što nemam par tisuća eura za podmazivanje, kako bih uboo stalno radno mjesto! Naravno praksa da je u Lijepoj našoj kriv svatko tko prijavljuje kriminal, a ne tko ga čini, očito nastavlja se i dalje po pomodnom trendu! Svejedno, ja svoje riječi ne potkrijepljujem egocentričnim ili ljubomornim izjavama nego potvrdama, pa koga zanima, ovoga trenutka može dobiti pismene preporuke od svih poslodavaca gdje sam radio duže vrijeme, zatim (što mi je još draže), osobnu i/ili pismenu podršku roditelja djece, ZA KOJU sam radio! Moj grijeh je i to što se NIKAD nisam ulizivao ravnateljima, upravo suprotno, ali sam radio za djecu i njihov odgoj i obrazovanje, što roditelji i danas znaju prepoznati, a baš me briga što ravnateljski ego misli! Samo da dodam, za mene ova priča nije sprdačina, nego moj život i egzistencija moje obitelji!

No ja o sebi ovdje namjerno prestajem govoriti, jer za razliku od komentara "nije me zadovoljio", ja ću i dalje baratati argumentima, jer njima sam se debelo naoružao, iako mi sve ovo prepucavanje pomalo postaje degutantno i ide na jetra! Činjenica ima mnogo, kao i prljavog rublja, kojem sam svjedočio. Iskreno i toplo se nadam da neću morati sve iznositi vani, jer mi doista to nije cilj, već još jednom apelirati na javnost koliko se u Hrvatskoj školstvo spustilo na niske grane, te koliko je daleko od puke želje našeg ministra Primorca za savršenim… Nadam se da će ministar smoći hrabrosti da pomete smeće, za koje njegovi prethodnici nisu smogli snage!

Homo Homini Lupus