Jutros mi je bila škola, i sve je oko mene bilo tako čudno… Ljudi oduševljeno pričaju sa mnom, svi puni euforije i straha prid novin tjednon… A mene ne briga, moje lice je ravnodušno… JA sam ravnodušna, nije me briga, sudjelujem u razgovorima al me nije briga… |
Jedan je sat iza ponoći a ja sidin već neko vrijeme isprid kompjutera i buljim u spremljene stranice na njemu… Nova odluka: iako mi je puno puta lakše pisat književno, jer afterall, kad pišen najčešće je to nešto u školi pa je književno, a i većina ljudi s kojima se dopisujen priko maila nije iz Dalmacije pa pišem književno… Al eto, proradilo i u meni ono nešto dalmatinsko i ako svi pišu književno, ja neću jer mi se ovako čini prisnije… Zanimljivo koliko se zadnjih dana mogu poistovjetit s tuđin razmišljanjima, pogotovo onima nostagičnin… je, iman 16 i po godina i koja se tu nostalgija može spominjat, al nešto u meni žudi za onin nekin drugin vrimenima koja su se činila puno sritnija, kad je i svit bija drukčiji, a problemi manji… Ne triban ić daleko… Tek kojih po godine, kad se činilo da je napunit 16 vrhunac svega… I ala, dobiješ osobnu pa moš vanka i nakon 11. Ka, ono, to nas je ikad zaustavilo u vrludanjima ulicama našeg grada uz koji nas veže puno lipih stvari i kad smo imali kojih 10-ak godina… Promatranje mladih parova po klupicama … |
Uh, ne mogu vjerovati kako me male stvari mogu izvicirati ovih dana... Svaka glupost u kojoj nije onako kako sam ja zamislila me dovodi do ruba... I onda ili planem ili jednostvano prekinem komunikaciju sa ostatkom svijeta i ljutim se... ili to ili da plačem... Ovo zadnje nikako nema šanse, to si neću dopustiti, bilo bi preglupo da plačem zbog gluposti, dosta mi je više toga... No, ipak, hvala Bogu, ima i stvari koje me jako oraspolože... Razgovori sa jako dobrim prijateljima/cama, ali ne onako dubokoumni, već duhoviti no ipak sa nekom granicom... A tek dobra pjesma?! ne mogu vjerovati, no kad čujem neku dobru pjesmu koju volim, samo pjevušim i samo mi to okupira um, ne brinem za ništa drugo ma kako mi loše bilo, dobri, stari rock! Osjećam kako me teret teenagerstva svaki dan sve više pritišće, a baš i ne postoji netko kome bih mogla se u lice izjadati, ta ideja mi izgleda potpuno glupa. Nije mi uopće stalo do tuđe reakcije ni hoće li mi se tko smijati, jednostavno nisam navikla na nešto tako, no, osjećam da se u nekom smislu otvaram... Shvatila sam da od prijatelja mogu tražiti jedino ono što ja mogu ponuditi... Ne mogu tražiti nečije povjerenje ako ga prvo ja ne ponudim, valjda to znaci da se prijateljstvo mora razvijati, njegovati i sl. Postoji par prijateljica koje su mi stvarno drage i željela bih s njima biti stvarno super, no, bojim se da je to gotovo nemoguće jer koliko se ja god trudim njima približiti, to mi baš ni ne ide od ruke. Ali, postoji i jedna kojoj uistinu mogu sve reći i o svemu raspraviti, čak i ako nam se svidi isti dečko pa se javi i svojevrsno rivalstvo. Isto tako, dijeli mi savjete kad sam u depresiji, trpi moje izljeve bijesa i sl. Mislim da je za svaku osobu važno da ima nekoga uz sebe, valjda je to ona pokretačka snaga u našem životu, a temeljni cilj imati nekoga tko će nam uvijek pružiti ruku i povesti nas ka svjetlu kad svud okolo je tama, a bura šiba?! |
Evo još jedan dan je prošao i došao... Baš kao i ova 3-4 dana. U mom životu ništa posebno se ne događa, osim što su neki dani malo bolji u odnosu na druge... Eto, recimo, takav je bio današnji. Ekipa oko mene je bila poprilično u dobrom raspoloženju te je to pozitivno utjecalo i na mene. Konačno sam se i dobro nasmijala. Za razliku od prethodnih dana kad sam bila očajno društvo, ljudi su se čak i smijali na moje šale u kojima danas nije bilo ni traga bezobraznosti... |
Evo i moj prvi post... |
studeni, 2005 | > | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv