Ishikoridome No Mikoto

03.03.2008., ponedjeljak

la muerte me está mirando.

Umire čovjek. a)Glasovi se uspaničeno množe, soba se ispunjava zadahom razuma, šaptanje postaje igličasto. Neugodno postaje. b)Nebo se steže, vani se zrak gužva i raskriljuje se prostrano, titraju pernate kuglice života, krošnje se uzlistale i nagnule svijet prema kraju ulice, šuškaju glasovi bogova kroz uvenule krovove, truli miris smrti se spušta, i nagoviještaji se pruzaju zračnim bićima uvis pa ukrug dalje. c)Umire čovjek. Glasovi se stišavaju. Neznatni bog zapulsira i upuhne mu vatru u kapke. šuštanje života. Kiše krvi, naglo naprijed, pa gore, i otkotrljale se dolje u provaliju tijela. Vrućina isparava. Glasovi neugodniji i tiši. Udara srce o stijenke sobe i tamne prestrašene oči ljudi. Natrag. d)Zaurlao je zrak i prostrijelila su bezsjena bića sebe kroz ulicu, prema kraju raja, gdje završava smrt. e)Uprti prsti u čovjeka. f)Smrt virka kroz prozor. g)Vrisak čovjeka. Ruke prema prevrnutom nebu. Uznemirenost u sobi. Talasanje straha. h)Pompozna najava, trublje u ulici, sve krošnje zaiskravaju i piskaju, smrt je u zraku. Povlačenje valovitih niti oblaka kroz ulicu, brzo, smrt je u zraku! i)Smirivanje. (Kolanje mlakosti postojećeg, koja se razvija u ovim trenucima života, kad je svijet izgubio personifikaciju, i našao se živim i neznanim bićem, prostranim samim sobom.) Umiranje. j)Uzavrela kovrčavost pripreme. Smrt je skliznula iz nuklearne doline zivota i krilasto se, britko uvukla u sobu, u čovjekove kapke i prekrila je postojeće. Oplahivalo je svijet stanje uznemirenosti. k)Svi su to vidjeli. Smrt se oduzela, pala je na napetog čovjeka, splahnula je naduti život. Tiho je uzdahnulo tijelo. Duša se rasprela od tijela, popadale su nepravilne niti na pod i usahnule. Duša je nestala u zraku. Svi su to vidjeli. Čovjek je umro. Vrisak u sobi. l)Svijet se osvrnuo i prekrio svoje lice. Odvilo se vrlo brzo. Povukao je svoje živo za sobom i otklizio dalje. Ulica se linearno praznila. Ništa. m)Kćerka je zajapureno i slinavo promrljala nešto, i nagnuvši se kroz prozor, povratila je. Majka se ukočila na sjedalici i zaogrnula je svoje čelo i šarenice crnilom i odsutstvom razumnog. Susjed je pogledao po sobi, sklopio mrtvom čovjeku oči, popravio mu plahtu, i susjedski izašao na vrata iz sobe; tiho. n)Ulica je prazna. Kasno popodne. Djelomicna oblačnost. Vlažnost zraka prihvatljiva. Toplo je. Malo je povišen tlak zraka; Marka, koji živi malo niže, pri kraju ulice, boli glava. Vjetar je otprhnuo posljednji zadah smrti.

- 02:10 - "Mind if I smoke?" (3) - "-Care if I do." - #