Ishikoridome No Mikoto

01.09.2007., subota

Hommage Beli Bartóku

impresija na IV. stavak 'Glazbe za žičane instrumente, udaraljke i čelestu'

Lijepi Bela
britak um
šiljak u oku
šestar u šestanovcu
ruke dirigentske Obručuju zvuk
oblikuju ga strojno
nespretno
pokušaj migoljenja, nema sklizanja
samo životna sjetva postojanja
koju se ne može definirati
nikako drugačije
nego li
graktanjem noktiju po kopreni
zvučnoj kopreni
tipičnog života
kojeg se pokušava odstvariti
ljepotom
(uvijek sa dozom straha)
iracionalno zatezanje zgrada iz kamenja
u remenje
istezanje grada, ne htijenje
mogućnosti
nemogućnost bridova da budu hridi
nemogućnost Bele da se izbijeli
išta više od sijede kose.
O sebi, Bela, nažalost, prečesto smo o sebi
besani
od sna
umoreni od mora
prečesto smo
živi, a ne postojimo
(samo)


- 17:13 - "Mind if I smoke?" (3) - "-Care if I do." - #

<< Arhiva >>

12.08 (1)
09.08 (1)
08.08 (1)
06.08 (1)
04.08 (1)
03.08 (2)
02.08 (1)
01.08 (1)
12.07 (1)
11.07 (1)
10.07 (1)
09.07 (1)
08.07 (1)
07.07 (2)
06.07 (3)
05.07 (2)
04.07 (2)
03.07 (2)
02.07 (1)
01.07 (1)
12.06 (1)
11.06 (3)
09.06 (1)
08.06 (3)
07.06 (4)
06.06 (3)
05.06 (2)
04.06 (2)
03.06 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Teško promiču ceste, noć je trudna.
Noć je vatra i srebro pojasa tvoga.
Brda se crna ziblju, goveda budna,
raste šuma kao sudbina nijema i stroga.
Tamo je zapad, žut, ti ideš zanesen;
nespokojno te neko krilo zove.
Kamenita je zemlja, put rastresen.
Reci mi, zašto voliš neba i galebove?

---

VJEČNOST

Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.

Dušo stražarice,
Šapnimo priznanje
Te ništavne tmice
I plamena danjeg.

Od svih ljudskih težnja
I općih elana,
Slobodnijih čežnja
Krilima si gnana.

Jer po tebi samo,
Žeravo od svile,
Mi Dužnosti znamo
Što nas stalno sile.

Tu nikakve nade
Preporoda nema.
Strpljen taj tko znade,
Patnja nam se sprema.

Našli smo je opet.
A koga to? - Vječnost.
Val do sunca propet,
More uzneseno.

Arthur Rimbaud


---

Nocturno s prozora
Pomaljam glavu
kroz prozor i vidim
kako je želi nož vjetra
odsjeći.

Na tu nevidljivu
giljotinu postavio sam
glavu bez očiju
svih mojih želja.

I miris limuna
ispuni beskrajni trenutak,
dok se vjetar
u koprenu pretvori.
Federico Garcia Lorca


---

ŽUTI CVJETOVI NIŠTAVOSTI

Žuti cvjetovi ništavosti
opadaju. Cvili u žlijebu
vodopad i prhće na vrhu bukve
vrabac.
Alabastrene madone
prate me; nehajni moji koraci
ne znaju do li put ne-
svjesnosti. Uzdam se u ovu slabu svjetlost
što preobrazuje, i što više krzmam to više
udaljujem se od sebe.
Otajne harfe
večeri razapinju mi mreže
sna.
Stvoren od trava i misli,
ne ćutim student osamljenosti.

Osvaldo Ramous

---

KRISTAL

Gruda skrućene svjetlosti zatvorene
u simetričnom obliku, kristal.
Irisno jutro u tebi spava
stoljećima;
i gledaš, netremice, vrtoglavo
proticanje sunca.

Osvaldo Ramous

---

LANCI

Bolovao sam od lanaca zvukova
i neprohodnih krugova svjetla.
A ritam, ritam neprestani: krv,
zvijezde, godišta.

Vrijeme je samo brujanje zvona.

Osvaldo Ramous


---