Gospodin i gospođa s crticom
Davno su prošli moji gimnazijski dani. Polovicom ove godine čak smo i obilježili obljetnicu, te se prisjećali svih koji su nas maltretirali i nekolicine onih koje smo voljeli (ili je to preteška riječ). U nekolicini tih recimo voljenih profesora ubrajali smo i profesora fizike, pa iako su nam se u prvom razredu tresle gaće od njegovih opisnih ocjena (manje ili više od jedan), vrlo brzo smo shvatili da je čovjek vrlo jednostavan i da ne treba puno da bi bio sretan. On sretan, ocjena više od jedan, mi sretni. Ispiti su se pisali na jednom listu trgovačkog papira, a započinjali su njegovom rečenicom ..“u desnom gornjem uglu molim vas čitko napišite prezime pa ime…“. Moju pozitivnu opisnu ocjenu (više od jedan) ugrozila sam nepromišljeno nekoliko puta – papir blijedo roza boje (mama se zaigrala s kupovinom bilježnica), ime u lijevom kutu (rekla sam vam da su mi te dvije strane katkad problem) i onda najveća greška od svih prezime, (zarez) ime..svaki put sam do svoje pozitivno opisne ocjene prošla kroz iglene uši. Kad sam mu na primjedbu da nije spominjao zarez u "prezime pa ime" odgovorila da je to u duhu hrvatskog jezika odgovorio mi je da sa tako dugačkim jezikom neću daleko stići..neću o tome koliko je ili nije imao pravo.
Na istoj toj proslavi okupio nas se veći broj, neki s uspjesima, neki s neuspjesima, neki u brakovima, sa slikama djece u novčanicima…šarenilo prezimena, (zarez) i imena. Moje su udane razredne kolegice mahom zadržale svoja prezimena i samo im dodala nova, a sve pod isprikom kako su tolike godine poznavale osobu tog i toga prezimena i imena i da im se teško bilo odvojiti od toga pa su tome dodale još jedno. Opravdanje – da ne gube identitet koji su imale do tada.
Nedavno je jedna moja jako draga prija zaključila da su žene s dva prezimena uglavnom oštrokonđe. Imam par iznimaka, ali čak i prema poslovici, iznimke samo potvrđuje pravilo. U rascjepu sam! Bila sam sigurna da želim zadržati svoje prezime i dodati Perino, s crticom ili bez, štogod bilo u duhu hrvatskog jezika (premda nisam našla jednoznačno mišljenje o ovom problemu). No, nisam zadnja u lozi pa mojoj lozi neće ništa posebno značiti što imam svoje prezime cijeli život, osim što bi dida vjerojatno bio jako ponosan do kraja života, neću uštediti ništa na promjeni dokumenata jer imam novo prezime pa opet sve moram mijenjati, čitav život ću se morati svađati s ljudima da imam (ili nemam) crticu, imati ću ime i prezime sa 23 slova ili 24 znaka ako se dodaje prezime, službenu e-mail adresu od 39 znakova, o signaturi u e-mailu neću ni započinjati, imati ću probleme s prelascima granice jednom kad budem imala djecu i kad budem morala dokazivati da sam ja zaista majka te djece, nisam previše ostvarila u životu sa svojim prezimenom – na njega imam kredit, a vjerujem da me promjenom prezimena neće mimoići taj križ, moj me krug prijatelja zove nadimkom koji je jedinstven (osim što moj nadimak nosi i cijeli box klub i veeliki ga momci nose na majicama), prezime je i sad predugačko, a kamoli kad bi bila dva, sigurno bih zauzela bih cijeli portafon, iz tatinog rodnog sela prezime kao znak otkud si i ovako nije dovoljno kao objašnjenje nego moram koristiti složenice tipa "ja sam unuka JoseMateIvinog".
Peri se ideja zadržavanja prezimena nije svidjela, ali shvativši da je meni to (bilo?) važno dogovorili smo se oko toga..ljubav moja. Da nije, možda bih se inatila! Joj, mogla bih još dugo ovako. Možda to uopće nije važno, daj B(l)ože da su ovo jedini problemi koji nas čekaju do D dana:) Prezime je samo riječ, sastavni dio svakog osobnog imena, nadopunjuje ime čovjeka i na taj način ga jednoznačno razlikuje od drugih ljudi. U početku su nastajala od zanimanja, geografskog položaja, osobina, nadimaka. A da si dodam na kraju Vražja? Tko zna, možda će jednom blog biti kao JMBG, vezan uz ime i prezime, pa mogu reći da sam ja bila prva:) Pera Perić Vražja...s crticom ili bez!
P.S. Lipa moja, sretan ti rođendan!! Sve najbolje želi ti tvoja Vražja!
