svemir sf svemir

Iza Wablea se pojavio čovjek zmija

"Dobro, otpratit ću vas do poglavice"
"Valjda se ne družiš sa ovim primitivnim gmazovima? " zaprepasti se Wable ?
"Nisu oni primitivni, oni su pametni, dobri i znaju lijepo pjevati " rekao sam uvrijeđeno
"Hm, svašta, stvarno si nisko pao Johnny. Jako mi te je žao." reče hladno Wable
"Nema veze, odvest ću vas do poglavice, pratite me, " rekao sam smireno i spustio brod ka planeti.
Wable me je slijedio sa svojim putničkim luksuznim brodom,
sletjeli smo pored sela.
Wable je izašao iz svog luksuznog svemirskog broda sav napuhnut. U blještavom odijelu, ćelave glave, pun sebe.
Prošli su me hladni trnci. Iza Wablea se pojavio čovjek zmija.
Gledao je hladnim zmijski očima, skenirajući okolinu.
"Ovo je moj tjelesni čuvar," reče Wable " zove se Ziss – Kid "
Wable je ušao u poglavičinu kuću.
Wable i poglavica Gropi Lopi su dugo razgovarali u četri oka.
Konačno je Wable izašao iz kuće bijesan.
Nije me ni pogledao. Pošao je ravno prema svom brodu. Čovjek zmija ga je pratio u stopu.
Odletjeli su ostavivši nam nemir i zebnju.
Poglavica je došepao do mene i rekao uzbuđenim glasom :
"Htio je da prodam planetu za par galaktičkih kredita. Nisam htio. Planeta pripada našim unucima i nasljednicima. Ako on bude vlasnik planete, budućnost naše rase je neizvjesna."
Rekao sam da imamo oružje za obranu.
Svaki dan je netko od nas bio dežuran na velikom ratnom brodu u orbiti.
Preko taho radija naručili smo izgradnju obrambenih orbitalnih stanica.
Čekali smo ekipu za izgradnju i stražarili.

space ship

Stari Wable

"Ho, ho , ho ! " nasmije veselo i iznenađeno, Gropi Lopi.
" A već su vas svi otpisali, Johnny ", nastavi on, "seoski vrač je rekao da vas je progutao svemirski dvoglavi zmaj"
"Dobre ljude Bog čuva " rekoh veselo.
"Pa gospodo putnici , dođite, odmorite se , umorni ste od puta, " Poglavica nas je poveo u svoju kuću .

Poglavičina kuća je bila ogromna, najveća u selu. Kuća je bila u Atopijskom stilu, plavih zidova, sa slamnatim krovom, okruglih prozora i vrata, sa velikim prostorijama.
Ponudili su nam pivo od palme, i voće, netko je počeo pjesmu i već su svi pjevali vesele Atopijske pjesme, koje su najljepše i najmelodičnije u cijelom Svemiru !
Na stolovima u velikoj dvorani počeli su se pojavljivati i mirisni Atopijski domaći kolači, i Popi je počeo jesti bez srama.


Popi je toliko navalio na kolače, da sam se prestrašio za njegovo zdravlje :
"Popi polakše, što će ljudi misliti o tebi ?"
"Ne brini. O meni će misliti sve najbolje, za svaki drugi kolač , koji uzmem sa stola, ja im kažem da je za tebe ..."

Popi je jeo, i jeo, mljackao, i jeo, ...
Odjednom ga je uhvatila štucavica, popio je pivo, ali opet je štucao.
Popi je mumljao : "Johnny prestraši me nečim da me prestane štucavica"
Rekao sam : " dužan si mi 100 galaktičkih kredita ! "
"Ops ! Hvala, ne štuca mi se više " reče Popi

Poglavica me povuče na stranu za ruku i upita :
" imate li dosta tog oružja ?
"Pa oružja nikad dosta, za sada imamo nešto topova, ali za obranu Atopije moramo još izgraditi ratne svemirske stanice, koje bi bile u orbiti oko Atopije, i branile svemirski prostor oko planete.
Odjednom iz tahoradija za mojim pojasom začuje se krčanje,
i uzbuđeni glas profesora Vajta : " Uzbuna ! Uzbuna ! Johnny javi se ! Johnny javi se !"
"ovdje sam" rekoh u radio
"Ovdje Vajt, nailazi nepoznati svemirski brod ! Što da radim ?"
"Ako zapuca, uzvrati vatru, dolazim odmah !"
"Dobro Johnny" reče profesor Vajt

Potiho sam se pozdravio sa poglavicom : "Oprostite poglavico, moram ići. Dolazi nepoznati brod. Nesmijemo pustiti da se previše približi jer mogao bi , kao nekad, pucati po vašem selu. Moramo ga presresti.
Neka se Popi zabavlja, to ćemo srediti moji prijatelji u svemiru i ja. Hvala na ručku. Vidimo se. Doviđenja "
"Sretno Johnny, neka je Božja Pobjeda sa tobom!" reče poglavica
Brzo sam dotrčao do svemirskog lovca.
Vani je već je bio sumrak,
stražari su zapalili vatru pored broda.
"Dečki, bježite u zaklone, dolazi nepoznati brod, idem ga presresti " povikao sam i ubacio se na pilotsko sjedište.
Upalio sam motore :
zabrundali su pouzdano, pregledao sam sve instrumente i borbeni kompjuter.
" sve je u redu, sve je spremno za polijetanje" reče hladno kompjuter
Uključio sam sve borbene snzore i pogledao na tahoradar.
Oko broda sve je bilo čisto.
Stisnuo sam gas do daske.
Brod se propeo u nebo,
među prekrasne zvijezde ...
Za tren sam se našao u orbiti,
planeta je svijetlila u plavom svjetlu ispod mene ...
Nalazio sam se u divnom bestežinskom stanju,
za svaki slučaj sam se privezao za sjedište.
Opet sam pogledao tahoradar, vidio sam naš veliki moćni brod kako lagano pluta u orbiti.
Iz daljine približavao se jedan mali putnički brod, koji me je podsjećao na nešto.
Uključio sam vezu i upitao :
"Tko ste vi ? Identificirajte se !"
"A tko ste pak vi ?" izdere se poznati glas.
Bio je to stari bogataš Wable !
"Ovdje Johnny" rekoh veselo.
"Koji Johnny ?" izdere se strogo Wable.
Uključio sam sliku u vezu.
Kad me je ugledao Wable se zapanjio :
" Ti, ti, ....otkud ti ovdje , mulac ? "
"Da to sam ja, gospodine Wable, kako ste ?" upitao sam veselo
Wable nije odmah odgovorio, samo je kašljucao, i nešto sebi u bradu mumljao, konačno je rekao :
"Samo si mi ti još trebao, hm, što se smucaš tu po svemiru, zašto nisi doma ili na fakultetu ?"
"Pa ... imao sam nekog posla" rekoh
"Hm, bez veze, znao sam da si blesav, glup i lijen, nije za tebe fakultet, već lopata, ili metla za čišćenje" reče Wable osorno
Progutao sam "knedlu", i napravio se da ga nisam čuo.
"Kamo idete gospodine Wable ?" upitah
"Idem kupiti ovaj planet od nekih bezveznih, glupih gmazova " reče nadmeno Wable

poglavica Gropi Lopi

"U sunčanoj pjeni,
svjetlucava plaža
nježno se savila, u sjeni,
dok raspjevani valovi
ljuljaju bijelu čipku ,
a mirisne palme sa žudnjom su raširile
svjetlucave
šarene haljine...
mirisni vjetar ih zove na ples,
u plave daljine ..."

Planeta je sva bila od lijepog plavog oceana!

Mali zeleni gmazovi radoznalo su gledali našeg sjajnog svemirskog lovca, koji je veselo namigivao svjetlima koje smo , od uzbuđenja zaboravili isključiti.

I sa strahopoštovanjem su gledali naše wipere za pojasom, kako se njišu na bokovima, i opasno svjetlucaju.


Prišao nam je i poglavica sela Gropi Lopi. Izgledao je stariji i manji nego prije, veliki zeleni nos na malom gmazu, bio je pun bora, a hod mu je bio nesiguran.
Ruke su mu se tresle, ali oči su veselo sjale .
"Hvala Bogu da ste živi," - rekao je slabašnim drhtavim glasom
punim topline
Popi se nasmije i zagrli starog poglavicu,
Popiju je prišla jedna starija gmazica plačući
"Mama, mama " uzviknuo je Popi i zagrlio staru majku, koja je plakala od sreće.
Tada priđe jedna djevojka , mlada gmazica, sa smiješnim cvijetom na glavi, i Popiju pruži buket raznobojnog cvijeća.
To je bila Topi, djevojka u koju je Popi bio zaljubljen. Popi se sav zbuni.

"Hva..hva...hva...la...la..la.., hvala," reče Popi
veselo zamuckujući
Topi ga je zaljubljeno gledala velikim očima.
Poglavica Gropi Lopi me upita : "Gdje ste tako dugo bili ? Kako zdravlje ? "
"Dobro smo, hvala Bogu,
Prošli smo dugački put. A u orbiti nas čekaju prijatelji, u velikom ratnom brodu, koji smo zarobili od gusara, a donijeli smo i stotine tona zlata ! "