svemir sf svemir

poglavica Gropi Lopi

"U sunčanoj pjeni,
svjetlucava plaža
nježno se savila, u sjeni,
dok raspjevani valovi
ljuljaju bijelu čipku ,
a mirisne palme sa žudnjom su raširile
svjetlucave
šarene haljine...
mirisni vjetar ih zove na ples,
u plave daljine ..."

Planeta je sva bila od lijepog plavog oceana!

Mali zeleni gmazovi radoznalo su gledali našeg sjajnog svemirskog lovca, koji je veselo namigivao svjetlima koje smo , od uzbuđenja zaboravili isključiti.

I sa strahopoštovanjem su gledali naše wipere za pojasom, kako se njišu na bokovima, i opasno svjetlucaju.


Prišao nam je i poglavica sela Gropi Lopi. Izgledao je stariji i manji nego prije, veliki zeleni nos na malom gmazu, bio je pun bora, a hod mu je bio nesiguran.
Ruke su mu se tresle, ali oči su veselo sjale .
"Hvala Bogu da ste živi," - rekao je slabašnim drhtavim glasom
punim topline
Popi se nasmije i zagrli starog poglavicu,
Popiju je prišla jedna starija gmazica plačući
"Mama, mama " uzviknuo je Popi i zagrlio staru majku, koja je plakala od sreće.
Tada priđe jedna djevojka , mlada gmazica, sa smiješnim cvijetom na glavi, i Popiju pruži buket raznobojnog cvijeća.
To je bila Topi, djevojka u koju je Popi bio zaljubljen. Popi se sav zbuni.

"Hva..hva...hva...la...la..la.., hvala," reče Popi
veselo zamuckujući
Topi ga je zaljubljeno gledala velikim očima.
Poglavica Gropi Lopi me upita : "Gdje ste tako dugo bili ? Kako zdravlje ? "
"Dobro smo, hvala Bogu,
Prošli smo dugački put. A u orbiti nas čekaju prijatelji, u velikom ratnom brodu, koji smo zarobili od gusara, a donijeli smo i stotine tona zlata ! "