Stari Wable
"Ho, ho , ho ! " nasmije veselo i iznenađeno, Gropi Lopi.
" A već su vas svi otpisali, Johnny ", nastavi on, "seoski vrač je rekao da vas je progutao svemirski dvoglavi zmaj"
"Dobre ljude Bog čuva " rekoh veselo.
"Pa gospodo putnici , dođite, odmorite se , umorni ste od puta, " Poglavica nas je poveo u svoju kuću .
Poglavičina kuća je bila ogromna, najveća u selu. Kuća je bila u Atopijskom stilu, plavih zidova, sa slamnatim krovom, okruglih prozora i vrata, sa velikim prostorijama.
Ponudili su nam pivo od palme, i voće, netko je počeo pjesmu i već su svi pjevali vesele Atopijske pjesme, koje su najljepše i najmelodičnije u cijelom Svemiru !
Na stolovima u velikoj dvorani počeli su se pojavljivati i mirisni Atopijski domaći kolači, i Popi je počeo jesti bez srama.
Popi je toliko navalio na kolače, da sam se prestrašio za njegovo zdravlje :
"Popi polakše, što će ljudi misliti o tebi ?"
"Ne brini. O meni će misliti sve najbolje, za svaki drugi kolač , koji uzmem sa stola, ja im kažem da je za tebe ..."
Popi je jeo, i jeo, mljackao, i jeo, ...
Odjednom ga je uhvatila štucavica, popio je pivo, ali opet je štucao.
Popi je mumljao : "Johnny prestraši me nečim da me prestane štucavica"
Rekao sam : " dužan si mi 100 galaktičkih kredita ! "
"Ops ! Hvala, ne štuca mi se više " reče Popi
Poglavica me povuče na stranu za ruku i upita :
" imate li dosta tog oružja ?
"Pa oružja nikad dosta, za sada imamo nešto topova, ali za obranu Atopije moramo još izgraditi ratne svemirske stanice, koje bi bile u orbiti oko Atopije, i branile svemirski prostor oko planete.
Odjednom iz tahoradija za mojim pojasom začuje se krčanje,
i uzbuđeni glas profesora Vajta : " Uzbuna ! Uzbuna ! Johnny javi se ! Johnny javi se !"
"ovdje sam" rekoh u radio
"Ovdje Vajt, nailazi nepoznati svemirski brod ! Što da radim ?"
"Ako zapuca, uzvrati vatru, dolazim odmah !"
"Dobro Johnny" reče profesor Vajt
Potiho sam se pozdravio sa poglavicom : "Oprostite poglavico, moram ići. Dolazi nepoznati brod. Nesmijemo pustiti da se previše približi jer mogao bi , kao nekad, pucati po vašem selu. Moramo ga presresti.
Neka se Popi zabavlja, to ćemo srediti moji prijatelji u svemiru i ja. Hvala na ručku. Vidimo se. Doviđenja "
"Sretno Johnny, neka je Božja Pobjeda sa tobom!" reče poglavica
Brzo sam dotrčao do svemirskog lovca.
Vani je već je bio sumrak,
stražari su zapalili vatru pored broda.
"Dečki, bježite u zaklone, dolazi nepoznati brod, idem ga presresti " povikao sam i ubacio se na pilotsko sjedište.
Upalio sam motore :
zabrundali su pouzdano, pregledao sam sve instrumente i borbeni kompjuter.
" sve je u redu, sve je spremno za polijetanje" reče hladno kompjuter
Uključio sam sve borbene snzore i pogledao na tahoradar.
Oko broda sve je bilo čisto.
Stisnuo sam gas do daske.
Brod se propeo u nebo,
među prekrasne zvijezde ...
Za tren sam se našao u orbiti,
planeta je svijetlila u plavom svjetlu ispod mene ...
Nalazio sam se u divnom bestežinskom stanju,
za svaki slučaj sam se privezao za sjedište.
Opet sam pogledao tahoradar, vidio sam naš veliki moćni brod kako lagano pluta u orbiti.
Iz daljine približavao se jedan mali putnički brod, koji me je podsjećao na nešto.
Uključio sam vezu i upitao :
"Tko ste vi ? Identificirajte se !"
"A tko ste pak vi ?" izdere se poznati glas.
Bio je to stari bogataš Wable !
"Ovdje Johnny" rekoh veselo.
"Koji Johnny ?" izdere se strogo Wable.
Uključio sam sliku u vezu.
Kad me je ugledao Wable se zapanjio :
" Ti, ti, ....otkud ti ovdje , mulac ? "
"Da to sam ja, gospodine Wable, kako ste ?" upitao sam veselo
Wable nije odmah odgovorio, samo je kašljucao, i nešto sebi u bradu mumljao, konačno je rekao :
"Samo si mi ti još trebao, hm, što se smucaš tu po svemiru, zašto nisi doma ili na fakultetu ?"
"Pa ... imao sam nekog posla" rekoh
"Hm, bez veze, znao sam da si blesav, glup i lijen, nije za tebe fakultet, već lopata, ili metla za čišćenje" reče Wable osorno
Progutao sam "knedlu", i napravio se da ga nisam čuo.
"Kamo idete gospodine Wable ?" upitah
"Idem kupiti ovaj planet od nekih bezveznih, glupih gmazova " reče nadmeno Wable
|
