Lešinar
Kao što napomenuh u zadnjem postu, moj dragi Pilić se na kraju pokazao kao pravi pravcati lešinar...
Bili smo si dobri očito kad je imao koristi od mene... A kad sam ja postavila pitanje i počela inzistirati na nekim rješavanjima dugova i neodrađenih poslova, onda su krenule uvrede...
Taamo negdje prije godinu i pol, on i ja smo bili – sada znam – KAO zaljubljeni...Ja sam mu izrekla neke planove, za neki mali poslić. Bio je oduševljen.
Ali ono - O D U Š E E E E EV LJ E N !
Naravno, uključio se u to planiranje i bio mi full podrška. Ja sva sretna, naravno... Kroz tu priču uključio se nekako i njegov otac u cjelokupni aranžman... A u priči je bila jedna nekretnina i cca 25.000€ čiste love...Keš na sunce unaprijed.
A kako su oni bili neprestano bez love, dok su se radili planovi, ja sam u svom autu vozila , i plaćala račune.
Naivna kakva jesam, mislila sam da nema veze, barem imam podršku. Na kraju su oni nekako na brzinu napravili plan, priznajem, činilo mi se sve to dobro, i mislila sam si bolje da dam posao njima, jer kao, „ostat će u obitelji“ ...
 I tako su krenuli radovi... koji su se od planiranih 2 tjedna , razvukli na 2 mjeseca. S nekim detaljima nisam bila zadovoljna, s nekima prezadovoljna, a neke stvari ni danas ne mogu progutati.
No, bili so si dobri i to sam sve nekako... misleći na onu – pogledaj big picture – smetnula s uma...
Uglavnom, jedan dio posla zbog tog njihovog odugovlačenja nije odrađen na vrijeme, i ja sam tu progutala knedlu, ali kao, na jesen če oni odraditi...
Došla je jesen, ništa od radova. Došla je zima, Pilić i ja prekinuli... ja malo šutila jer kao, da ostanemo u prijateljskim odnosima, pa da ne ispadne da sad ja radi prekida silim radove... došao i prvi mjesec, i drugi...
Pitam ja kad će se posao dovršit, a oni meni da kaj mi se žuri, da budu... Došao i prošao i ožujak, došao travanj.. Ja sad već opasno ljuta, zovem, ganjam.. I kao, budu oni došli na taj i taj datum.
Ja uzmem godišnji, ništa... Za dva tjedna opet ista priča... Obećaju, i ništa. Tu su već gadne riječi počele padati... Nisam mogla vjerovati svojim ušima da to čujem. Od čovjeka koji se zaklinjao da će uvijek biti tu za mene... Nisu mi htjeli vratiti novac, nisu htjeli vratiti ključeve nekretnine, poklapale su se slušalice i odbijali pozivi, prijetili su mi da ima i „jačih od mene“ kad bi rekla da ću cijeli slučaj prepustiti policiji...Jer sve su radili na crno.
Negdje u lipnju, dakle godinu dana od početka radova, završili su posao ali na tako grozan način, i tako sam svašta čula tom prilikom da sam se zgrozila... Od toga da i treba noge prepilit, do toga da imam sreće što mij e otac umro pa mogu trošiti njegov novac. E to nisu trebali izgovorit.
To kad sam čula, ti ljudi su za mene bili mrtvi, ali ono,mrtvi.
Neka 2 mjeseca nakon toga, na jednom društvenom zbivanju, među MOJIM prijateljima, pojavio se Pilić-Lešinar i pred svim adođe sav ljubazan pružat mi ruku i kao, on će se pozdravit... Ma molim te lijepo ?! Poslije svega...
Samo sam mu okrenula leđa i rekla prijateljima onako naglas „ ne mogu vjerovati da ima obraza pojaviti se ovdje!“
I to je bilo to... pojma nemam di je i kaj se s njim zbiva...netko mi je kasnije rekao da ga je vidio s curom, ali iskreno... Meni on nakon svega znači... 0... Više osjećaja imam za pregaženu macu na cesti, nego za njega sad.
Eto, kako je jedna krasna ljubav završila...
|
U toj mojoj sada već bivšoj kompaniji već cca godinu dana traje progon ljudi.... konstantan mobbing, kršenje prava poput neplaćenih prekovremenih i radnih subota koej se nigdje nisu pisale, pozivanja da se ranije vratiš sa godišnjeg i onda se onaj ostatak zaboravi, itd itd... 