Empatija u Hrvata - nikad razjašnjena nepostojeća nepoznanica

08 svibanj 2019

Da slučajno odem živit u Keniju ili slično, nikad ne bih objašnjavala otkud sam, od sramote: Jutros 109-ku krcatu, bus koji vozi za Črnomerec prek celog šugavog Novog Zagreba, mlatne osobni auto, šofer se skoro rasplače, ajd svi putnici živi i to i okrene se masi i veli - Molim ako ima neka poštena duša u ovom busu da mi za eventualno svjedočenje da nisam kriv ostavi broj mobitela. A ono, bar 10 ih je stajalo nagurano u prednjem (zabranjenom) prostoru do ferše, a bar 5 ih je vidlo da je mulec u osobnjaku oduzel prednost ZET-ovom prometalu samo tak. Jedna mlada žena mu veli - gospon ja vam ostavim broj moba al sam zbiljam taj čas gledala gdi bum našla sloboan prostor na rukohvatu, zbiljam nisam vidla, ak ipak oćete... Ma ne, al dobro, inače: niko ga nije zarezival ni 0,5%, vjerujte, od 100 putnika garantiram da ih se bar 98 vleče zbog nečega po sudu, bilo čega, preorane zemlje, nasljeđa, alimentacije, nečega. Sad se boje ko vrag tamjana da buju negdi nekaj svjedočili, pa ni u bus udaril Al Capone! Ništa, nula bodova. Jebem te zemljo Hrvatska i pizde koje se izrodiše na ovoj zemlji, Turci su ludi tradicionalni do ludila ali empatični, Španjolci su otkačeni loču i plešu, nameštaju ti torbu da te neko ne opljačka, Englezi se ne trezne al kad pretjeraš veliju hej felou, vac ap, makar i fakof, evriting đast rajt, gimme sigaret for ajl kil ju, kaj, gladan si, evo ti pol funte; Rusi buju te ucijenili, neko bu te opljačkal al ti napravi uslugu, samo moji Hrvati, jebali sliku svoju uh kaj sam srdita, ne jebu živu silu. Zato sam i otvorila blog pod nazivom ZET i td., ženi zatvore ruku, niko da pritisne kočnicu, meni dete visi iz busa ja u busu, niko da vikne šoferu - stanite!!! (nije me videl, posle je skor umro od jada), kad baka padne na cesti oko nje 50 metara slobodnog prostora, ni muhe nema, samo Sekasmith prilazi glupača jedna i zove hitnu, provjerava amaterski je li gđa prisebna i je li bio inzult ili nekaj, čovek se rastepel i raskrvaril, vidim nosi jabuke i vrećici koju još steže rukom, zovem murju i hitnu od doma, nije bilo moba, kaj ću, nisam ja neka dobra vila al neki matorac se nekidan popiknul na rupu u nogostupu, rastepel se i raskrvaril na betonu, ja odma broj mobača - reko ak bute se tužili ja bum vam svjedok. Nemojte mi ljudi moji klečati pred oltarom, sve krštene duše do jednokg, ja prokleti ateist, a te vaše klupe već znaju čija je guzica na njima, koljena su trag ostavila pred oltarom. Pa je msgr. Barišić meni ljubil ruke (zbog hrvatstva je odležal 3 godine u buksi) i veli - ti si moj najbolji vjernik, ne vjeruješ u Boga ali ga se bojiš. Ne bojim se ja Boga, moj Joža, ja se bojim biti zločesta, a vi svi iz busa 109 od jutros idite lepo vrit i dabogda presolili ručak i mobingiral vas na poslu šef kak su mene 35 godina! Tpu!

Oznake: ZET

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.