Šegrtski zapisi
petak, 17.07.2020.
Jedan od najraširenijih sportova šaptom pada?!
Dok mnogi govore o otuđivanju djece i mladih od svojih vršnjaka, a naročito od starijih, uključivanju naših umirovljenika u društvo zaboravljamo da rješenje možda nije u velikim planovima, projektima nego u jednoj ploči sa 32 figure.
Borba istoka i zapada, borba jednog čovjeka protiv sustava događala se prije gotovo pola stoljeća. Jedan čovjek, koji je do 15 godine postao prvak SAD-a pa velemajstor, Robert Fischer došao je na svjetski tron 1972. godine pobijedivši Borisa Spaskog da bi tri godine kasnije bez borbe bio zamijenjen s Anatolyjem Karpovim. Ovo je legendarna priča o kojoj se još ponekad govori na ulici, u kafiću ili „baci oko“ kada se na televiziji pušta film o poznatom genijalcu… Ne smijemo zaboraviti niti spomenuti svjetske prvake Laskera, Capablancu, Kasparova pa i trenutačnog prvaka Carlsena. Naravno, govorimo o šahu, sportu za koji će mnogi reći da nije sport nego igra. Također će mnogi reći da ga znaju igrati ili da su ga nekada igrali sa školskim prijateljima, djedom ili na nekim radničkim ili sličnim igrama!
Šah, sport (igra?!) koji ravnopravno igraju žene i muškarci, djeca osnovnoškolske dobi i umirovljenici kao i drugi sportovi pati zadnjih nekoliko mjeseci, ako ne i duže. Taj boem među sportovima koji u tišini promovira istinsku ravnopravnost među spolovima, međugeneracijsku solidarnost o kojima mnogi govore, misle, a kada treba početi provoditi dođe do mnogih problema, sustavno nestaje zbog načina života i trenutačnih okolnosti…
Osim navedene ravnopravnosti, međugeneracijskog druženja koje nestaje zbog raširene digitalizacije i promoviranja individualnosti dok se napuštaju sela i gradovi pa i sportski kolektivi zbog nedostatka zainteresiranosti kod djece i mladih šah se još koliko-toliko održava. Tako recimo imamo nekoliko šahovskih klubova u Osijeku u kojima većinom igraju stariji i umirovljenici, ali i u gradskim i općinskim središtima poput Belišća, Valpova, Petrijevaca, Bizovca, Čaglina, Garčina, Donjih Andrijevaca (U Hrvatskoj ima oko 200 klubova, samo u Slavoniji, zapadnom Srijemu i Baranji oko 50)…
Kada se već mjesecima govori o distanci, šalju se različite poruke našim umirovljenicima polako, ali sigurno šah se gasi. Što će biti s tim, još ne, zadnjim bastionom otvorene međugeneracijske solidarnosti koji okuplja staro i mlado. U šahovskim krugovima se svako malo, spominje mogućnost uvođenja šaha u škole. Ako uzmemo u obzir trenutačne okolnosti to je nemoguće, ali zašto nije do sada uveden? Kroz šah se osim navedenih prednosti kod djece i mladih promiče ono što im sve više nedostaje zbog nametanja digitalizacije, a to je strpljenje i logično razmišljanje… Dok se mnogi roditelji, učiteljice i učitelji žale na sve rašireniju dekoncentriranost djece u šahu možda leži rješenje!? Što je ono sve potrebno za šah – jedna ploča od 64 polja, 32 figure i jedna učiteljica ili učitelj koji se samo malo trebaju prisjetiti nekada jako raširene igre.
Dok mnogi govore o otuđivanju djece i mladih od svojih vršnjaka, a naročito od starijih, uključivanju naših umirovljenika u društvo zaboravljamo da rješenje možda nije u velikim planovima, projektima nego u jednoj ploči sa 32 figure.
nedjelja, 03.05.2020.
Biti učenik u Hrvatskoj: Od bosonogih učenika do vojnika tužne sudbine („topovsko meso“)!
Kroz izložbu „Biti učenik u Hrvatskoj u dugom 19. stoljeću“ autor Dinko Župan progovara o nekadašnjem školstvu čije su značajke i bosonogi učenici, tjelesno kažnjavanje, diskriminacija, ideologizacija… Ima li sličnosti s današnjim školstvom?
Progovara se o školskoj svakodnevici čija su značajka bosonogi učenici koji su početkom 20. stoljeća postali vojnici tužne sudbine u Velikom ratu. Također su dio svakodnevice bile i zarazne bolesti koje su znale uzrokovati karantene po nekoliko tjedana i smrtnost djece. Nikako se ne smiju zaboraviti niti školske zgrade koje su imale vrtove, gombališta, ali i nabijenu zemlju kao pod. Neovisno gdje su školska djeca bila u sklopu školske zgrade i dvorišta odgojno-obrazovne metode su često bile i tjelesno kažnjavanje poput udaranja glave od ploču i većini poznata magareća klupa. Diskriminacija i ideologizacija bili su sastavni dio školskog sustava. To najbolje vidimo u dijelovima izložbe – Uzor djevojke i dobre kućanice, Učim plesati u školi, a ne smijem na plesne zabave i Ideologizacija školstva.
Izložba i predavanje:
Biti učenik u Hrvatskoj u dugom 19. stoljeću
Cilj je organiziranja virtualne izložbe i predavanja potaknuti javnost na usporedbu nekadašnjeg i današnjeg odnosa prema školskoj djeci, općenito u školama i u drugim odgojno-obrazovnim ustanovama. Postoje li sličnosti i koliko su one zapravo u školi, a da toga nismo niti svjesni?
Izložba u Muzeju "Belišće":
Virtualna izložba - video zapisi i fotografije
U prostorijama Muzeja „Belišće“ organizirano je otvorenje virtualne izložbe „Biti učenik u Hrvatskoj u dugom 19. stoljeću“ i predavanje autora doktora povijesne znanosti Dinka Župana (Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje).
Izložba „Biti učenik u Hrvatskoj u dugom 19. stoljeću“ napravljena je u sklopu projekta „Od protomodernizacije do modernizacije školstva u Hrvatskoj (18. i 19. stoljeće)“ koji provode istraživači iz Hrvatskog instituta za povijest. Projekt je financirala Hrvatska zaklada za znanost, a izložba je napravljena u suradnji s Hrvatskim školskim muzejom.
Dio o zaraznim bolestima i odgovorima:
Zarazne bolesti u školama
Dio o ideologizaciji u školama:
Poslušni i pokorni građani
Oznake: izložba, školstvo, Veliki rat
nedjelja, 03.11.2019.
Šegrtski razgovori – dr. sc. Dinko Župan
Započeo je novi projekt Muzeja „Belišće“ Šegrtski razgovori. Objavljivat će se razgovori sa stručnjacima i ljudima koji mogu puno toga reći o povijesti, kulturi i gospodarstvu Slavonije, Srijema i Baranje na youtube kanalu Šegrtski zapisi, internet i facebook stranici Muzeja „Belišće“.
Šegrtski razgovori - dr. sc. Dinko Župan
Prvi gost je bio dr. sc. Dinko Župan koji je u prvom dijelu razgovora progovorio o razvoju školstva, takozvanim julijanskim školama tijekom Austro-Ugarske Monarhije u slavonskoj Podravini, takozvanoj mađarizaciji, reviziji u povijesti, odnosu povjesničara prema povijesnim izvorima i o mnogim drugim temama.
Dinko Župan je viši znanstveni suradnik na Hrvatskom institutu za povijest - Podružnica Slavonije, Srijema i Baranje. Proučava povijest školstva i kulturnu povijest 19. stoljeća.
Oznake: Muzej "Belišće", povijest, školstvo
