Šegrtski zapisi
četvrtak, 01.06.2017.
I Bog rekne: „Laku noć, Slavonijo!“ II. dio
Slavonska ravnica
Slavonija je sinonim za krajeve na području Republike Hrvatske koji se u javnosti predstavljaju kao zaostali, napušteni i bez perspektive.
Tko je tome kriv prosudite sami. Možda nađete odgovor u medijima između onih silnih informacija i vijesti iz i o Metropoli ili na predstojećim lokalnim izborima.
Možda je netko primijetio da sam u prethodnom (prvom) članku spomenuo „ljudi iz Zagreba, zagrebačke uže okolice, obalnog dijela Dalmacije i Istre“? Naveo sam samo te krajeve jer je stanje u Banovini, Kordunu, Gorskom kotaru, Lici, Dalmaciji (ne u onoj obalnoj nego u onoj ponosnoj gdje je stolovao kralj Zvonimir) isto ili još i gore. Inače je područje Dalmatinske zagore i Ravnih kotara bilo prvotno područje na kojemu se rasprostiralo hrvatsko ime tijekom srednjega vijeka. U isto je vrijeme dalmatinsko ime bilo namijenjeno samo za uski prostor uz Jadransko more, a slavonsko ime za područje između rijeke Sutle na zapadu i rijeka Dunava i Save na istoku. S dolaskom, točnije prodorom osmanske (turske) vojske i vlasti na područje jugoistočne Europe i jačanja kraljeva koji su stolovali na prostoru današnje Mađarske pri čemu su vladali i hrvatskim povijesnim prostorima „pomiču“ se prostori koji su se promatrali kao hrvatski, slavonski i dalmatinski. Tako se povijesno-geografski pojam Hrvatska pomiče na sjever preko Like, Korduna, Bihača do Zagreba i Varaždina, pojam Slavonija se sužava prema istoku od rijeke Ilove do Dunava, dok se pojam Dalmacija s protjerivanjem osmanske (turske) vlasti iz Drniša, Sinja, Imotskog tijekom 18. stoljeća širi na prostor Zagore. S tim procesom dolazi do djelomičnog prostornog poklapanja današnje Dalmacije s nekadašnjom rimskom provincijom Dalmacijom. Tijekom opisanih je procesa „najgore“ prošla Slavonija koja se najviše smanjila. Unatoč svemu nabrojanom kroz sva su stoljeća postojale tri kraljevine – Hrvatska, Dalmacija i Slavonija. Od 19. stoljeća uvriježio se političko-pravni naziv Kraljevina Hrvatska, Dalmacija i Slavonija, a u čemu bi možda i danas mogli tražiti rješenje problema regionalizacije.
Sve u svemu, na kraju mogu još samo reći i da u Zagrebu nije tako bajno kako se može dobiti dojam iz ovoga članka. Sjećam se svojih mnogobrojnih šetnji po Zagrebu, ali ne onome iz medija gdje se naslikavaju „ugroženi“ nego onih dijelova Metropole gdje žive socijalno, zdravstveno ugroženi ljudi. Zašto zdravstveno – sjećam se prije nekoliko mjeseci, a možda već i godinu dana da su mladi okupljeni u Palmotićevoj crkvi na misama mladih skupljali novce i sve što je potrebno za gradnju septičke jame. Ta se septička jama nije trebala graditi u nekom slavonskom selu, nego do neke kuće jedne obitelji u širem centru Metropole.
Na temelju je svega navedenoga vidljivo da neki potpomognuti medijima govore za Slavoniju (kao i za Liku, Banovinu, Dalmatinsku zagoru) da joj je Bog rekao laku noć pri čemu se zaboravlja da je Slavonija kao i Dalmacija i Hrvatska prošla „sito i rešeto“ povijesti. S vremenom je s Dalmacijom zahvaljujući providnosti hrvatskih političara u potpunosti integrirana pod jedno hrvatsko ime. Kao i svi drugi dijelovi današnje Hrvatske daje jedan „štih“ Hrvatskoj i ne treba biti (ne)svjesno „šikanirana“ kao niti jedan drugi dio današnje Hrvatske i hrvatskih povijesnih prostora. „Šikaniranjem“ se Slavonije ne omalovaža i zaboravlja oranica, šuma, rijeka nego ljudi koji su zapravo Slavonija dok je sve ovo prethodno nabrojano samo okvir. Odlaskom ljudi iz Slavonije ili iz nekog drugog dijela Lijepe naše ostat će samo spomenuti okvir koji će brzo netko prepoznati kao „Bogom dan“ pri čemu će prepoznati potencijal slavonskih oranica, dalmatinskih pašnjaka, šuma Banovine, Like i Gorskog kotara. Štoviše, s ponosom će se naseliti slušajući božje riječi: „Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite!“
Više na facebook stranici Šegrtski zapisi.
srijeda, 24.05.2017.
I Bog rekne: „Laku noć, Slavonijo!“
Područje Republike Hrvatske, wikipedija
Unatoč drugoj božjoj zapovijedi - Ne izusti imena Gospodina, Boga svoga, uzalud! – ljudi često koriste izraze kao uhvatiti Boga za bradu, sila Boga ne moli pa tako i gdje je Bog rekao laku noć.
S izrazom se Gdje je Bog rekao laku noć često misli na neki zaostali kraj ili jednostavno na zabit. Nažalost, ljudi sve više koriste taj pojam za Slavoniju! Najčešće ljudi koji dolaze iz drugih krajeva, pretežito iz Zagreba, zagrebačke uže okolice, obalnog dijela Dalmacije i Istre. To često iritira Slavonke i Slavonce kada moraju slušati, zar ne?
Ajmo malo o brojkama. Područje Hrvatske koje danas smatramo Slavonijom obuhvaća 5 (PET) županija – Virovitičko-podravsku, Požešku, Brodsko-posavsku, Osječko-baranjsku i Vukovarsko-srijemsku. To su županije koje imaju ukupno 12 486 kvadratnih kilometara ili 22% ukupne površine Republike Hrvatske!
Zašto ljudi iz nabrojanih krajeva Lijepe naše misle za 1/5 Hrvatske da je zaostala, odnosno da izgleda „drugačije“, „zabitije“ nego Metropola ili lijepi naš Jadran suncem i morem okupan? Možda jer nisu naučili na slavonske starinske kuće s dugačkim trijemovima koje se i dan danas mogu pronaći, vidjeti u mnogobrojnim selima?
Možda jer nisu naučili na sela koja se nalaze unutar šuma gdje nestaje mogućnost povezivanja i dopisivanja s ljudima iz Zanzibara, gdje nestaje globalizam jer nema uvjeta za ovisnost 21. stoljeća – internet?
Možda zbog malograđanštine i straha od novoga, drugačijega koji se ne temelji na asfaltu nego na oranici, livadi i pašnjaku?
A možda jer se kroz medije svake godine govori, napominje da taj i taj postotak mladih i starih odlazi iz Slavonije za Dalmaciju i Istru tijekom ljetnih mjeseci, a za Njemačku, Austriju, Švicarsku i obećani otok Irsku (njegov „katolički“ da se razumijemo). I još kada se prikažu stare, tradicionalne kuće zarobljene u korov i „partizanku“ s natpisom za prodaju dobijemo gotov medijski proizvod o zapuštenoj i zaostaloj Slavoniji.
Još kada tijekom predizborne kampanje većina medija samo govori o Metropoli i gdje kojem gradu i gradiću diljem Lijepe naše „zabija se još jedan čavao u lijes Slavonije“ koji čine rijeke Drava, Dunav i Sava. Rijeke za koje se još u 19. stoljeću osmišljavalo i pravilo planove za navodnjavanje zlatne slavonske ravnice. Naravno, ne smijemo zaboraviti niti naš dio Baranje i Srijema koji sam (ne)svjesno stavio pod pojam Slavonije, a za što itekako imaju zasluge „naši“ političari 19. i 20. stoljeća, to jest „naše“ politike.
Dok su se zadnjih desetljeća 19. stoljeća pravili planovi za navodnjavanje Slavonija je ušla u novo stoljeće s 271 poduzećem u kojemu je radilo 23 604 radnika. U isto je vrijeme u Zagrebu i okolici bilo 145 poduzeća s 11 033 radnika (I. Karaman-Iz prošlosti Slavonije: studije o društvenoj i gospodarskoj povijesti 18.-20. st). Pod pojmom okolica mislim na prostor prstena oko Zagreba od Karlovca preko Petrinje, Siska, Daruvara, Bjelovara pa sve do Koprivnice, Varaždina i Krapine. Zašto okolica? Bez omalovažavanja nabrojanih gradova i prostora samo skrećem pozornost na centralizaciju koja vlada Hrvatskom, a koja proizlazi iz svakodnevnih migracija radnika, seljaka i učenika u Zagreb iz navedenih krajeva.
Slavonija je prije tih stotinjak godina bila oaza za ljude. Dolazili su u nju iz Dalmacije, Like i Hercegovine željni „meda i mlijeka“. Ne smijemo zaboraviti niti na migracije iz Hrvatskog zagorja i Prigorja koje su bile organizirane nakon protjerivanja na desetke tisuća Nijemaca sredinom 20. stoljeća. Sve su nabrojane migracije u bogatu Slavoniju uzrokovale fenomene poput sela Cret u kojemu žive Dalmatinci i Zagorci koji su osmislili zanimljiv naziv za svoj nogometni klub – Hajdin.
U manje je od pola stoljeća Slavonija postala od zemlje meda i mlijeka zemlja stalnih autobusnih linija za bolji zapadni europski svijet koji se sve više predstavlja u medijima kao dio naše planete koji više ne igra važnu vojnu i političku ulogu. Pregaziše ga nekadašnje kolonije, kolonije od prije pola stoljeća-stoljeća. Ne brojeći SAD i Rusiju čije su elite još od Petra Velikog u tom zapadnom europskom svijetu vidjele uzora.
I zato možda ljudi iz Zagreba, zagrebačke uže okolice, obalnog dijela Dalmacije i Istre imaju pravo kada kažu za Slavoniju – gdje je Bog rekao laku noć.
Nastavak čitajte u sljedećem dijelu.
Više na
facebook stranici Šegrtski zapisi
Oznake: danas
petak, 28.04.2017.
Tko živi u ili od prošlosti?!
Slušajući mnogobrojne izvještaje s javnih skupova, govore i čitajući članke s internet portala, novina pa i stručnih i znanstvenih časopisa možemo uočiti sve učestaliji trend „stavljanja pojedinaca i/ili skupina ljudi u ladicu“. „Ladica“ je često obložena pojmom zaostao, srednji vijek pa čak i pojmovima koji su vezani uz članove ideologija koje su propale, nestale sredinom 20. stoljeća. Najčešće spomenuta obloga ovisi o tome tko o nekome govori povodom nečega.
Tako neki mediji, pojedinci i skupine kada žele nešto reći o svojim neistomišljenicima vezano uz vjerska i religiozna pitanja proglašavaju ih ljudima srednjega vijeka pri čemu srednji vijek izjednačavaju sa zaostalošću. Koliko je srednji vijek zaostao dovoljno je samo spomenuti hrvatske primjere: kninska utvrda, Dvigrad u Istri, Susedgrad, Medvedgrad, Kamenita vrata u Zagrebu, Zelingrad, Ivan Česmički, Ludovik Crijević Tuberon, Džore Držić, Blaž Jurjev Trogiranin, šibenska crkva Sv. Grgur, katedrala Sv. Jakova u Šibeniku, Sv. Donat u Zadru, katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava u Zagrebu i tako možemo samo nabrajati i nabrajati mjesta, građevine i ljude koji su djelovali tijekom srednjega vijeka pod vodstvom Crkve ili u sklopu Crkve.
Pojam zaostao postao je opće prihvaćen kod jednog dijela populacije u Republici Hrvatskoj kada se nekoga želi omalovažavati, ismijavati ili jednostavno diskreditirati. Izuzetno je zanimljivo korištenje pojmova koji su vezani uz ideologije koje su nestale sredinom 20. stoljeća. Pozadina kada se netko želi diskreditirati može se najjednostavnije objasniti usporedbom s ne toliko poznatim pokušajima diskreditiranja jednog poznatog hrvatskog političara, ali i članova Crkve koji su okupljali pa i spasili veći broj ljudi.
Iz toga razloga donosimo neke povijesne izvore od strane komunističkih vlasti i njihovih tadašnjih glasila koji govore o Vladku Mačeku:
„Bijeg dra Mačeka zajedno sa ustašama je prirodni razvoj i logična posljedica njegove političke suradnje s nenarodnim režimima i s najvećim izdajicama hrvatskog naroda ustašama i njihovim gospodarima njemačkim okupatorima.“ (Glas Slavonije, lipanj 1945. godine)
Samo je godinu ranije Vladko Maček bio prema autorima i urednicima Glasa Slavonije:
Nastavak članka možete pročitati na:
Narod.hr - Tko živi u ili od prošlosti!?
Šegrtski zapisi - facebook stranica
