Šegrtski zapisi
petak, 22.02.2019.
Vremeplov: Središta župa u močvarama i šumama
Foto: Središta župa 18. i 19. stoljeća
Valpovo, Donji Miholjac, Belišće, Bizovac, Koška, Veliškovci, Šljivoševci, Viljevo, Petrijevci i još neka naselja Valpovštine i Miholjštine povezuje status župnog središta.
Proučavajući povijest župa Valpovštine i Miholjštine tijekom zadnja četiri stoljeća možemo uočiti promjene uzrokovane političkim, gospodarskim i okolišnim čimbenicima. Tijekom 17. stoljeća isusovac Bartol Kašić i drugi vizitatori prolazili su slavonskom Podravinom i usput posjetili središta župa. Ona se nisu nalazila u tadašnjim središtima osmanske vlasti – Valpovu, Moslavini, Koški nego u Kuzmincima kod Ladimirevaca, Križevcima kod Satnice, Križevcima kod Brođanaca, Viljevu i u drugim naseljima okruženima šumom i močvarama. Kao iznimku možemo navesti središte osmanske nahije (o.a. nahiju možemo usporediti uz određene stručne „ograde“ s općinom ili gradom) Karaš – Karaševo koje je bilo središte župe, ali i središte istoimene nahije.
Video: Crkve I. dio
Jedan je od vizitatora Nikolić naveo u svojem izvještaju opise drvenih i kamenih crkava. Kao primjer spomenuo je čak dvije crkve u Bocanjevcima. Crkva je od kamena bila posvećena Svetom Lovri, a crkva od drveta Svetoj Jeleni. Na temelju izvještaja komorskih popisivača koncem 17. stoljeća kada su Valpovština i Miholjština bile pod habsburškom vlašću možemo u interpretacijama toga razdoblja navesti i položaj nekoliko crkava. Neke su od njih bile takozvane matične crkve katoličkih župa, neke „temelj sukoba“ između kalvina i katolika, a neke filijalne crkve. U Valpovu su se tada nalazile dvije crkve. Jedna od drveta, a druga zidana u ruševnom stanju. Nešto sjevernije i istočnije dvije su nekadašnje crkve bile u još lošijem stanju. Između Šaga i Narda naišli su na ostatke ostataka nekadašnje zidane crkve na prostoru napuštenog naselja Merčinci. U sličnom je stanju pronađena i crkva sjeveroistočno od današnjeg grada Belišća na prostoru napuštenog naselja Skela (o.a. selo je po svemu sudeći napušteno tijekom osmansko-habsburških sukoba tijekom 1680-ih i 1690-ih godina). Sudbina prožeta ognjem i mačem nije zaobišla niti crkve u zapadnijim dijelovima osamnaestoljetnog valpovačkog vlastelinstva. Komorski popisivači su koncem 17. stoljeća tijekom prolaska kroz Sveti Đurađ i Poreč (o.a. današnji Miholjački Poreč) ugledali ruševne zidane crkve.
Za razliku od navedenih zidane su crkve u Marjančacima i Miholjcu (o.a. nekadašnji Šokac, a današnji Donji Miholjac) bile u dobrom stanju, ali bez krova. Zidane, pokrivene i u dobrom stanju bile su crkve u Viljevu, Marijancima i Sgregorijancima (o.a. Sgregorijanci su se nalazili između Šljivoševaca, Lacića i Beničanaca). Mnoga su tadašnja naselja bila bez crkve ili kapele, što će se promijeniti tijekom sljedećih desetljeća. (Počeci habsburške Valpovštine, Ogranak Matice hrvatske u Valpovu, 2017.)
Oznake: povijest, Valpovština, Miholjština
nedjelja, 03.02.2019.
Ušorena sela slavonske Podravine – jedna od prvih u Slavoniji?!
Foto: Baština slavonske Podravine
Interpretacijom dijela povijesnih izvora iz prve polovice 18. stoljeća možemo doći do teze da su ušorena sela slavonske Podravine jedna od prvih u Slavoniji.
„Ušorena naselja, odnosno nizna naselja duž kopnenih prometnica sve se više pojavljuju diljem Slavonije kako je odmicalo 18. stoljeće pa tako i na području osamnaestoljetnog vlastelinstva Valpovo. Iz tog razloga na zemljovidima iz 1780-ih godina možemo uočiti neusporedivo više ušorenih naselja nego na zemljovidima 1730-ih godina. Promatrajući stariji zemljovid, već se kao ušorena naselja prikazuju Koška, Lacići pa najjugozapadnije, odnosno najisturenije koje je bilo svojevrsni poluotok vlastelinstva Šaptinovci i Kapelna.“
Youtube kanal:
Šegrtski zapisi - Vrste naselja
Tijekom druge polovice 18. stoljeća i dalje „za naselja Šag, Ladimirevci i Bocanjevci možemo i dalje reći da su nizna naselja bez pravilne parcelacije, tj. ušoravanje nije do kraja provedeno. Za razliku od navedenih za naselja se poput Čađavice, današnje Podravske Moslavine, Viljeva, današnjih Podgajaca Podravskih, Koške i Bizovca može reći da su nizna naselja izrazito pravilne parcelacije, odnosno da je ušoravanje kod njih itekako uzelo maha. Sva su ta u potpunosti ušorena naselja smještena na dvije važne kopnene prometnice. Jedna je već nekoliko puta opisivana koju u knjizi nazivamo sjeverni kopneni put, odnosno prometnica koja je spajala Osijek, Valpovo i tadašnji Šokac Miholjac i druga koja je spajala Osijek i Našice. Na drugoj su smješteni Koška i Bizovac. Oko obaju se naselja može primijetiti manje šumskih površina nego prije. To, naravno, nije sprječavalo da se i u drugoj polovici 18. stoljeća pojavljuju močvare iako je nestalo mogućnosti kombinacije šuma i rijeka jednako kao močvara. Kao primjer možemo navesti prostor između Ladimirevaca i Bizovca koji je i dalje često bio pod vodom od pritoka rijeka Karašice i Vučice pa je čak i kopneni put između naselja danima bio izvan upotrebe.“ (M. Sučić, Počeci habsburške Valpovštine, Ogranak Matice hrvatske u Valpovu, 2017.)
Oznake: povijest, Valpovština
