Svibanjski (ne)zaborav

četvrtak , 29.05.2008.

Lijeni hod dokonog mačka,
od jedne do druge točke...
Svakodnevna ruta za ubijanje dosade.
Varka za godine koje nosiš na licu.
Laka zarada ?

Prolazim.
Smješten udobno
u dva metra nonšalantnosti
pronicljivo studiraš promjene.
Dalek za lice, konture će biti dovoljne.
Poprimila sam dimenziju nečeg
savršenijeg od nas.
Služim kao oklop zaboravu
i podsjetnik naoko dotrajalom sjećanju.
Na mnogo čemu sam zahvalna.
Znaš da si moj oslonac
na koji se po ustaljenom redoslijedu, spotičem.
Nebitno.
Ljubav za nešto u tebi i tako nije zemaljska.
Riješit ćemo to kada zagrljeni prođemo kroz dugu.
Većeras samo ne želim sljepljena omarom zaspati.
Vjetar i teški koraci kroz drvored
dočaravaju svijet u mraku.
Možda smo imali ovakve noći ili poneko jutro.
Da, sigurno jesmo.
I kada note krenu na svoj put oko Svijeta
zatvorit ću oči.
Sve je opipljivo u svibanjskom nezaboravu...

Spašen dan

subota , 10.05.2008.

To što postojiš
dar je s Neba.
I još bi se dosta toga
darom moglo zvati ali
ovoga trena zahvaljujem na Tebi.
Koji me ne gledaš kada ja to želim,
koji mi mašeš iz daleka,
koji me griješ osmijehom svojim
i bježiš u tamne dubine neke jazbine
kada želim susresti tvoj pogled.
Volim kako me tvoj glas miluje
kroz užarenu slušalicu
u kao neobaveznom razgovoru.
Ma šta pričam,
volim te od kad je svijeta i vijeka.
Malo smo zakasnili na sve...
Malo smo propustili nepropustivo !
I oprostili, kako kažu; neoprostivo.
Da nema tebe, kakvog bi smisla imala
slana suza na licu i
njen sladak okus na jeziku ?
Da ne duljim;
savršeno mi je jasno
volim te...od...i do.....