Svibanjski (ne)zaborav

četvrtak , 29.05.2008.

Lijeni hod dokonog mačka,
od jedne do druge točke...
Svakodnevna ruta za ubijanje dosade.
Varka za godine koje nosiš na licu.
Laka zarada ?

Prolazim.
Smješten udobno
u dva metra nonšalantnosti
pronicljivo studiraš promjene.
Dalek za lice, konture će biti dovoljne.
Poprimila sam dimenziju nečeg
savršenijeg od nas.
Služim kao oklop zaboravu
i podsjetnik naoko dotrajalom sjećanju.
Na mnogo čemu sam zahvalna.
Znaš da si moj oslonac
na koji se po ustaljenom redoslijedu, spotičem.
Nebitno.
Ljubav za nešto u tebi i tako nije zemaljska.
Riješit ćemo to kada zagrljeni prođemo kroz dugu.
Većeras samo ne želim sljepljena omarom zaspati.
Vjetar i teški koraci kroz drvored
dočaravaju svijet u mraku.
Možda smo imali ovakve noći ili poneko jutro.
Da, sigurno jesmo.
I kada note krenu na svoj put oko Svijeta
zatvorit ću oči.
Sve je opipljivo u svibanjskom nezaboravu...