Rikverc

četvrtak , 20.03.2008.

Zaista, utihnulo je sve.
Zbog mnoštva upitnika,
neprospavanih noći i nedefiniranih želja.
Zahvaljujem Svevišnjem na blagoslovu.
Ipak sve je kako mora biti.
Ali vječni rikverc budit će Srce.
Sazdana od znakova
uranjam u još jedan dan.
Gledala sam noći iznutra.
Okrenula naopačke zvjezdani tok.
Jednako sjaje sa krive strane.
Posegnem za jednom, nezaboravljenom.
Priljepi mi se za dlan savršeno
kao sve linije ucrtane u njega...
I ponovo zaplačem kao prvi put.
Zar nisi mogao zavezati
tu svoju lijepu gubicu i pustiti,
pustiti da spavam ?
Zbog svega, vjeruješ da me voliš.
Još je smješnije što iz istog razloga
noćas tražim sigurnost tog medvjeđeg zagrljaja;
drhtavih ruku i uhu ugodnog šapata.
Često mislim da si moje drugo Ja, i treće....
Multipliciram sjećanja u dobro skuhano
jelo sa zaprškom, snažno i dugotrajna okusa.
Dobro je što postoje i kočnice.
Između stvarnosti i sna ponekad su provalije.
Zato, korak po korak...za spas....

Veliko

petak , 07.03.2008.

Nesvjesna blagoslova, lelujam...
zahvalna, djetinje iznenađena
odraslo nerazumna, a moram ;
krenuti !
U nepoznatom sutra
tragove ću usidriti
na pokošenoj livadi mirisnih dana,
tako opipljivih...
Zaboravi me, ne zaboravi me.
Kada zašuškam u tišini
odzvanja ti ime praskozorjima
i dugim tragom zvijezde padalice.
pssssssssstttttttttt
srebrni prah mjesečeve noći
za novi dan, sivu kišu i zeleni pupoljak.
Svečanost na daljinu.
Orkanska bura za buđenje.
Što je zaborav ? Senilnost ?
Znaš, bilo je prekrasno doživjeti.
Zbog toga križam gorčinu i
preuzimam raznježenost.
Veliki smo i idemo dalje !
(u mjestu ostaju samo
na sigurnom pohranjeni osjećaji)
Zar nije Veliko
što smo se uopće sreli ?

Ista pjesma

subota , 01.03.2008.

Kako bi bilo da za promjenu malo izađeš iz moje glave ?
Dosta te je više.....
Svaki dan ista pjesma, sanjarenje na rubu ludila
izmišljanje situacija i mjesta na kojima bih okusila nektar
i zaboravila ga istog časa,
svaki dan isto, a ti uporno baš nećeš !
Jer, valjda ti se sviđa nastamba moje duše.
Ili ti se sviđa to što me izluđuješ.
Iako naoko odajem smirenost i nezainteresiranost životom,
putenost i divlje kovrče prerija kojima prolaziš,
kao i uglađene doline gdje uživaš napajati se
izvorom hladnim, okrijepljujućim
područje su užarene lave uspavanog vulkana....
Koliko žrtava želiš ?
Netaknuti i nikada viđeni par čeznutljivosti
ili cijeli Svijet ?