Veliko

petak , 07.03.2008.

Nesvjesna blagoslova, lelujam...
zahvalna, djetinje iznenađena
odraslo nerazumna, a moram ;
krenuti !
U nepoznatom sutra
tragove ću usidriti
na pokošenoj livadi mirisnih dana,
tako opipljivih...
Zaboravi me, ne zaboravi me.
Kada zašuškam u tišini
odzvanja ti ime praskozorjima
i dugim tragom zvijezde padalice.
pssssssssstttttttttt
srebrni prah mjesečeve noći
za novi dan, sivu kišu i zeleni pupoljak.
Svečanost na daljinu.
Orkanska bura za buđenje.
Što je zaborav ? Senilnost ?
Znaš, bilo je prekrasno doživjeti.
Zbog toga križam gorčinu i
preuzimam raznježenost.
Veliki smo i idemo dalje !
(u mjestu ostaju samo
na sigurnom pohranjeni osjećaji)
Zar nije Veliko
što smo se uopće sreli ?