|
|
| veljača, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Paa... Samo me zovite Sad Girl... 
Datum rođenja: 27.6.1994.god.
Osobnost: Depresivna, tužna, sanjarka, pesimistik, usamljena, povučena,
inspirativna, lakoumna, teška...
Što volim slušati? .........Metal najviše, ali slušam i sve ostalo.........
Što čitam? ..............Večernji list..........hehe
velika sam ljubiteljica knjiga... čitam sve što mi dođe pod ruku... pa tako uživam u Elizabeth Kostovoj, J.K.Rowlling, Bali Raiu, Stephenie Meyer... neću dalje...
Čime se zabavljam u slobodno vrijeme:
Crtanjem (Nimalo nadarena!), pisanjem, čitanjem, slušanjem glatbe i msn-om...
msn adresa: krvavi_tragovi@hotmail.com
Ljubav: trenutno slobodna i sretna....
I will never let you fall I'll stand up with you forever I'll be with you throw it all Even if you say me That you don't need me any more... I will be your eyes in dark... When angels from heaven will sleep I will be awake... I will never leave you alone... I will never turn my back on you... Forever your Forever broken guardian angel...
"The wise man said just raise your hand
And reach out for the spell
Find the door to the promised land
Just believe in yourself
Hear this voice from deep inside
Its the call of your heart
Close your eyes and your will find
The way out of the dark"
Beskrajne noći, snovi meki,
raskoš topline, iluzija jutra.
Što me to tjera da idem dalje,
što me upravlja i podiže kad padnem?
Je li to sretna misao koja,
je li to prijateljica moja,
je li to ruka koju neznac pruža
il je to pjesma koju voli duša?
Ma kao da je bitno,
pomoć mi treba hitno.
Posrnula sam tamo gdje nisam smjela,
pala sam tamo gdje nisam htjela.
Dušu sam ostavila osobi krivoj,
leđa okrenula prijateljici miloj.
Sretnu sam misao mijenjala tugom,
a snove predala nekom drugom.
Ostala sam sama, ogoljele duše,
a nigdje utočišta od vjetra što puše.
I onda mi moja iluzija jutra
u zoru sa suncem dovodi druga.
Neznanac mi ruku pruža sa smiješkom
i ja ju prihvaćam ne mareć za greškom.
Onda mi sine, ne novo jutro,
nego se sjetih da ne izgubih sve,
sjetih se da su ostale uspomene.
