|
|
| < | ožujak, 2009 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Paa... Samo me zovite Sad Girl... 
Datum rođenja: 27.6.1994.god.
Osobnost: Depresivna, tužna, sanjarka, pesimistik, usamljena, povučena,
inspirativna, lakoumna, teška...
Što volim slušati? .........Metal najviše, ali slušam i sve ostalo.........
Što čitam? ..............Večernji list..........hehe
velika sam ljubiteljica knjiga... čitam sve što mi dođe pod ruku... pa tako uživam u Elizabeth Kostovoj, J.K.Rowlling, Bali Raiu, Stephenie Meyer... neću dalje...
Čime se zabavljam u slobodno vrijeme:
Crtanjem (Nimalo nadarena!), pisanjem, čitanjem, slušanjem glatbe i msn-om...
msn adresa: krvavi_tragovi@hotmail.com
Ljubav: trenutno slobodna i sretna....
I will never let you fall I'll stand up with you forever I'll be with you throw it all Even if you say me That you don't need me any more... I will be your eyes in dark... When angels from heaven will sleep I will be awake... I will never leave you alone... I will never turn my back on you... Forever your Forever broken guardian angel...
"The wise man said just raise your hand
And reach out for the spell
Find the door to the promised land
Just believe in yourself
Hear this voice from deep inside
Its the call of your heart
Close your eyes and your will find
The way out of the dark"
Da, naslov mi je malo klimav, ne znam zašto sam to napisala... valjda je neki mislilac u meni proradio
i osmislio jedan zanimljiv misaon naslov da vas zabavi... a možda mi je jednostavno dosadno... opet: NE ZNAM...
Strašno je čudno koliko puta dnevno kažemo to "ne znam" u posljednje vrijeme pokušavam
izbjegavati taj izraz, nije mi jasno otkud sad to... ali po svemu sudeći u mojoj glavici je proradio onaj glasić koji
me prije često znao opominjati i prekoravati, a onda je netragom nestao...sada se opet vratio i uvjerava me da
bi mi najpametnije bilo da počnem širiti svoj riječnik i znanje inače neću daleko dospjeti u gimnaziji... i tako
se ja zadnjih par tjedana trudim nadoknaditi i postići sve ono što sam proašila, profulala u zadnja dva mjeseca...
prijateljstvo između mene i lukasa opet cvate i sve se počelo slagati... osim onog ultimatuma što su ga
naredili roditelji, sve je u idealnom redu, ako izbacim ljubav... da, ta ljubav... svi se pretjerano opterećuju tim pojmom iliti osjećajem...mojim, takozvanim, prijateljicama nije jasno kako ja mogu normalno funkcionirati bez veze...
sada sam si natovarila i taj izazov da im dokažem da mogu... veza mi nije prioritet u mom mladom životu i
mislim da svaka djevojka može napraviti nešto od svog života, a da nema dečka, muža ili ljubavnika... i tako
sad se vjerojatno pitate otkud ovako opširan opis mog života na blogu na kojem inače nema takvih psteva...
pa recimo da mi to služi kao opravdanje za nedolaske i uzrujanost...tako da se odmah naviknete na čudne
promjene raspoloženje koje se mogu naći na ovom blogu... i sada za kraj.. kao i obično nekoliko stihova meni za dušu... eh da... i za mog prijatelja jer smo se uspješno pomirili nakon dva dana šutnje...
Aristotel
"Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela."
KAKO BIH VOLIO ZNATI
Kako bih volio znati
izgledaš li sretno
gospođice moja
kad te jesen zanjiše na rukama
kad u oku oblaka vidiš odsjaj
i prestaneš se mučiti
s jednadžbama života
kako bih ja gospođice moja
rado s tobom otvorio vrata
i otišao
zaboravio na život
na ljubav
na potonule brodove
kako bih ja gospođice
tugo moja
skinuo sve brojeve godina
izbrisao datume
da naša ljubav
bude primjer djeci koja dolaze
Željko Krznarić
Ewo mene! neću sada ništa objašnjavati jer mi se jako žuri... samo javljam da sam popravila računalo i sad je
sve pet pa mogu početi ponovno... Za nastavak lijepog sna...
Piši mi na zelenu adresu ljeta.
Poljupci koje mi šalješ neka bude posljednje večernje novosti.
Glava mi je puna nekih divnih soneta,
a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti.
Jutros su opet pisali nešto povodom moje
najnovije zbirke.
O utjecajima ponovo izmislili su čitave priče.
Najveći uticaj na mene izvršila je
jedna apsolventkinja germanistike,
ali to su prešutjeli, jer, zaboga, koga se to tiče.
Koga se tiče to sto si ti za mene i Honolulu i
Madagaskar i Meksiko,
Istorija koju, klecajući, obiđoh uzduž i poprijeko.
Tvoje ime nije ušlo ni u jedan leksikon.
Nema te ni u jednoj enciklopediji,
ni u jednom "Ko je ko"
Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira,
krevet i suze i cvijeće u vazi.
Tvoje oči su mi jedina lektira
u ovom danu koji prolazi i odlazi.
