|
|
| < | lipanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Ime: Paa... Samo me zovite Sad Girl... 
Datum rođenja: 27.6.1994.god.
Osobnost: Depresivna, tužna, sanjarka, pesimistik, usamljena, povučena,
inspirativna, lakoumna, teška...
Što volim slušati? .........Metal najviše, ali slušam i sve ostalo.........
Što čitam? ..............Večernji list..........hehe
velika sam ljubiteljica knjiga... čitam sve što mi dođe pod ruku... pa tako uživam u Elizabeth Kostovoj, J.K.Rowlling, Bali Raiu, Stephenie Meyer... neću dalje...
Čime se zabavljam u slobodno vrijeme:
Crtanjem (Nimalo nadarena!), pisanjem, čitanjem, slušanjem glatbe i msn-om...
msn adresa: krvavi_tragovi@hotmail.com
Ljubav: trenutno slobodna i sretna....
I will never let you fall I'll stand up with you forever I'll be with you throw it all Even if you say me That you don't need me any more... I will be your eyes in dark... When angels from heaven will sleep I will be awake... I will never leave you alone... I will never turn my back on you... Forever your Forever broken guardian angel...
"The wise man said just raise your hand
And reach out for the spell
Find the door to the promised land
Just believe in yourself
Hear this voice from deep inside
Its the call of your heart
Close your eyes and your will find
The way out of the dark"
Lutajući po netu i raznim forumima naišla sam na jednu, na prvi pogled, apsurdnu temu. no kada sam i sama pokušala odgovoriti na pitanje koje je postavljeno od strane autora... Pa recimo samo da sam zastala i dobro promislila. Svi smo čuli za onu... "Ah, umrijet ću od tuge." No je li stvarno moguće umrijeti od tuge. Na jednom blogu sam pronašla ovo:
Nedavno sam čitao kako je negdje u Americi zbog posljedica tuge, boli i jada, preminuo dupin, žaleći i tugujući za svojom netom preminulom vlasnicom. Zapitao sam se, kolika je to moć prirode, božanski udio u svima nama? Kolika je to silina emocija koja može dovesti do toga da umrete upravo zbog tog duševnom pritiska, nemogućnosti suočavanja s gubitcima?
Nastavak teksta vam neću pokazati jer mi se ni malo ne sviđa. Imam i ja pitanje. Zar ljubav određuje sve? A imam i odgovor na njega. Ma jeste li vi normalni!!! Kakva ljubav? Kakva sreća? Duševni mir? Ma koga vi to zavaravate? Sami sebe? Sve što osjećamo kao ljudi je samo iluzija. prividno je i nestvarno. Da ljubav zaista određuje sve zar bi dopustila da samo duša bude besmrtna i da napusti naše tijelo nakon smrti,a pri tom mislim one tjelesne smrti, i zar bi ta "ljubav" bila uzrokom svih problema koji mogu zadesiti jednog čovjeka. jer kad pogledate zbilja je tako. svi problemi koji opterećuju današnji svijet su LJUBAV i NOVAC. Sve ostalo se smatra nebitnim.
Ne, nije moguće umrijeti od tuge jer je ljudsko srce samo organ koji ne igra nikakvu ulogu vezanu uz osjećaje, pa tako ni uz pretjeranu sreću ili tugu.
Najveća hrabrost je prkositi boli,živjeti s njom,nikad je ne pokazati drugima,i usprkos njoj veseliti se životu i buditi se svako jutro oduševljen danom koji dolazi.-Howard Cosell-
Zdravo ljudi! eto ja se napokon pojavila. Znam da me nema jako dugo, ali što mogu... Ne stignem se brinuti o svemu, a ovaj blog mi je trenutno zadnja briga. Kao što znate ubrzo će kraj školske godine. Počinju upisi u srednju, a ja još uvijek ne znam kako ću i šta ću... Zbog mog ogavnog ponašanja ove godine moji dragi roditelji su me odlučili kazniti. Umjesto mira i slobode ovo ljeto ja ću morati ići u Njemačku kod svog ujaka. Nije to najgora stvar koja se može nekome dogoditi, ali ako još tome pribrojite duhovne vježbe na koje moram ići s časnom sestrom i drugim ulizivačima ovo ljeto... Teško da ću ostati ili postati normalna od toga... Naravno ne smijem zaboraviti krizmu koja se, da kažem odigrala, 17.5. ove godine i time me obilježila za sva vremena. Ne moram ni spominjati da je svećenik poludio kad je vidio što sam obukla. Na DVD-u od krizme izgledam kao da bolujem od morske bolesti, a moj dragi otac me počastio riječima da izgledam "ko nadrogirana" i nešto kao "traumatično, depresivno"... Zar sam ja kriva što izgledam tako? =( da ne bih nastavila o svojim novim i novijim problemima idem vam vratiti komse... PoZz svima... Očekujte ubrzo pravi post...
