utorak, 18.11.2008.
Osobni dohodci
Dobio sam danas u ruke nevjerovatan naputak. Ne po formi , već po sadržaju. G-đa saborska zastupnica, gradonačelnica Neda Klarić vlastoručno potpisuje naputak upućen ravnateljima ustanova i direktorima poduzeća u vlasništvu grada. Čitam i ne mogu vjerovati. Istovremeno dok u Vladi traju pregovori sa sindikatima oko zamrzavanja plaća, božićnica i darova za djecu i dok svi nastoje potići dogovor, jer čekaju nas teška vremena, g-đa zastupnica, gradonačelnica Neda Klarić je svojim aktom preventivno i unaprijed zamrznula „osobne dohotke“ u navedenim ustanovama i poduzećima, pozivajući se na mjere premijera i Vlade . Valjda ovdašnji HDZ smatra da su sindikati, radnička vijeća i radnici samo ukrasi demokracije i da ih ne treba pitati za mišljenje. Dovoljan je naputak s više instance u ime viših ciljeva.
I dobro, taj potez će birači imati priliku ocijeniti na izborima, ali termin osobni dohodak koji strši u tom naputku mi je posebno smiješan. Zar nije sramota da g-đa saborska zastupnica Neda Klarić ne zna da u Republici Hrvatskoj već preko 15-ak godina egzistira „plaća“. Pa prima plaću od šta ti ja znam koliko kuna da bi valjda barem poznavala termine u radnom zakonodavstvu Republike Hrvatske. Tragedija je što ona to piše na službenom dokumentu Grada Šibenika.
I što sad da naprave direktori i ravnatelji. Da zamrznu „osobne dohotke“ radnika? Pa to ne postoji, plaće da, ali „osobne dohotke“...? Da li g-đa saborska zastupnica na taj način pokušava izigrati naputak stranačkog šefa Sanadera? Ide li ona na ruku radnicima i direktorima i ravnateljima, pa će udar primiti na svoja leđa, ali će postići cilj - neće biti zamrzavanja plaća? Jer njoj u naputku piše da se zamrznu osobni dohoci koji su zamrznuti davno, u prošlosti. A plaće su živo tkivo od kojeg se želi otkinuti mesa.
I što se sad čudimo nekakvoj krizi koja nas kao treba dohvatiti. Nama je to permanentno stanje, ta kriza. U krizi smo ima godina, nikad iz krize nismo ni izišli. Još od 80-tih. Dok sam bio dijete tiho se govorilo o krizi, pa onda o stabilizaciji, pa opet o krizi, pa o krizi političkog sustava. Pa nam je prošle godine u dvanaestom mjesecu na vrata pokucala ustavna kriza iz usta dr.Ive Sanadera, čovjeka koji se u tom momentu silno trudio smiriti „uznemirene“ građane.
Bio socijalizam ili kapitalizam mi smo u krizi. A u krizi smo jer nam se na čelu nalaze ljudi koji ne vide dalje od sutrašnjeg dana. Ljudi koji nisu u stanju zapamtiti jednostavne stvari poput razlike između osobnog dohotka i plaće.
Vlasti čija je jedina ideja za izlazak iz krize uskratiti ionako mala primanja ljudima koji samo od tih primanja i žive. Ni slučajno da bi promislila o pokretanju gospodarstva, ni slučajno novac iz gradskog proračuna da bi investirala u poslove u kojima će se brže vraćati i obuhvatiti širi krug ljudi pa i na taj način ublažiti posljedice, umjesto da sad ulažu u obnove bazena i gradnje dvorana.
U uvjetima nadolazeće gospodarske krize i opadanja kupovne moći građana ljudima ne povećavati plaće, ne isplatiti božićnice, ne dati darove za djecu, a graditi dvorane, bazene, kupovati nove automobile nije baš ni socijalno najosjetljivije, a ni financijski pametno i promišljeno. Umjesto da nastojimo sačuvati gospodarstvo da bude barem ovakvo kakvo jest, da opstane, pripremiti socijalne mjere jer je evidentno po svim prognozama da će kriza biti duga i duboka, mi ćemo graditi dvorane. Možda bi i topli obrok mogli ukinuti jer i tako u pola sata koliko traje marenda ne može se ni gulaš podgrijati, pa troškovi za javni prijevoz jer isti i tako ne funkcionira. Razne su mjere kojima bi mogli doskočiti krizi...
Zato će vlast kao mjeru štednje nabaviti još jedno auto za gradsku upravu. Odvajat će iz proračuna za reprezentaciju, financirat će iz gradskih tvrtki razne zabave i igre, pa će prikazivati kao da to gospodarstvo financira, a ne gradski proračun. Gradit će objekte koji ne nose zaradu osim izvođaču radova i nadzoru, a potom padaju na teret ionako skučenog gradskog proračuna. Predvidjeti novac za potrebe socijalnih mjera, a koje će biti nužnost, za pronatalitetnu politiku, politiku prema mladima, politiku prema zdravstvu, školstvu neće ni pokušati jer to ionako funkcionira samo od sebe, stihijski.
Ima jedno malo pitanje: Zašto Gradska uprava nije odustala od dovođenja poznatog pjevača na proslavu Nove Godine? Zašto ne pokušaju štediti na tim događajima, a ne na grbači ljudi koji teško rade i još su i potplaćeni za taj rad? . Najmanje za 240 ljudi bi mogli isplatiti božićnicu od 1000 kuna kako sam imao čuti.
Franko Vidović
- 14:03 -
