petak, 17.08.2007.
Institucije i razvoj
Većina se ekonomista danas slaže da su za razvoj nekog društva najznačajnija dvije stvari. Prva – poduzetnici koji u želji da zarade posredno razvijaju i društvo (zaopošljavaju radnike, plaćaju poreze, investiraju i sl.). Druga su institucije – koje osiguravaju normalno funkcioniranje okruženja (društva) pravnim okvirom, sigurnosnim sustavom, infrastrukturom,... te ekonomskom politikom koja je usmjerena poticanju gospodarstva, posebno razvoju novih tehnologija u prerađivačkim i ostalim djelatnostima. Razvoj tehnologije određuje rast produktivnosti, a onda i izravno utječe na povećanje dohotka.
Smatra se da je Argentina dobar primjer kako zakazivanje rada institucija može zemlju koja je krajem 19 st. bila jedna od najrazvijenijih, dovesti u značajno lošiju poziciju u odnosu na danas razvijeni svijet.
Ulaskom u proces tranzicije početkom 90-tih godina shvaćena je potreba oslobađanja privatne inicijative, no i potcijenjena uloga koje institucije imaju u suvremenom društvu.
I tako započela je privatizacija koja se u hrvatskim okvirima često razumijevala kao „ajmo nešto srediti za nas, naše stranačke kolege i prijatelje“, a institucionalni okvir se je potpuno zapustio uz obrazloženje „sad će se gospodarstvo samo od sebe razvijati“. Ionako nedovoljno razvijen institucionalni sustav počeo se urušavati, a odluke u tijelima vlasti na svim razinama često su se donosile bez ikakve stručne pripreme. Nove agencije sramežljivo su se stvarale (HGA pa poslije HAMAG, Agencija za promicanje stranih ulaganja i sl.), a politika im nikada nije željela osigurati manevarski prostor nužan za normalno funkcioniranje.
Ovo je imalo za izravnu posljedicu daljnje zaostajanje hrvatskog gospodarstva. Dobar je primjer drvoprerađivačka industrija za koju dr. Jurčić ovih dana kaže da plasira duplo teži i upola jeftiniji namještaj, a istovremeno hrvatska uvozi upola lakši ali duplo skuplji namještaj. Nepoznavanje suvremenih tehnologija, marketinga, designa i nedostatak ostalih potrebnih znanja i vještina realnost je hrvatskog gospodarstva. Danas u Hrvatskoj vanjskotrgovinski deficit dostiže 12 mlrd. $, a domaći rast se temelji na povećanju domaće potrošnje i značajnom povećanju uvoza!?
Suština programa SDP-a kojeg je osmislio i promovirao dr. Jurčić je upravo podizanje tehnološke razine i općenito konkurentnosti hrvatskog gospodarstva, daljnjim (prirodnim) angažmanom poduzetnika, te razvojem institucija (instituti, zavodi, tehnološki centri,...) koje će uz ostalo, pratiti svjetska dostignuća u pojedinim djelatnostima i tako stečena znanja prenositi u gospodarski sustav.
Ovakav pristup znači i stručnu pripremu kod donošenja svih značajnijih odluka od strane politike (što je danas u razvijenim zemljama uhodan sustav i nezamisliv je bilo koji drugi).
Kako kod nas danas ovo funkcionira? Primjer: kad su se prije četrdesetak godina gradili hoteli na širem području Šibenika (Solaris, Vodičanka, Adriatic Primošten) organiziran je stručni tim od 15-tak ljudi koji su više od godinu dana posvetili istraživanju pogodnih lokacija i definiranju potrebnih sadržaja. Opća je ocjena da su predložena rješenja bila više nego dobra. Danas – četrdesetak godina poslije, jedan lokalni HDZ-ov političar donosi odluku da se hoteli grade na Obonjanu, a struka u Turističkom master planu kaže da su najpogodnije lokacije Soline i Srima (Jadrija)!?
E zato je iskorak SDP-a napravljen posljednjih mjeseci važan za Hrvatsku. Najprije čelni ljudi se nisu posvađali prilikom izbora vođe stranke (što je dosad bilo nezamislivo za bilo koju stranku), i dalje odabir znanstvenika koji se je dokazao i kao poduzetnik i kao ministar u malo vremena koje je imao na raspolaganju - za premijerskog kandidata – snažan je zaokret koji hrvatsku politiku vraća sa stranputica i bespuća na kojima se danas nalazi.
Ulaskom dr. Jurčića u politiku sužava se prostor svima onima koji su politici na mala vrata dolazili do odgovornih funkcija na kojima nisu imali što pokazati, ali koje su itekako iskoristili za osobno bogaćenje. Uz prodoran nastup predsjednika Milanovića, SDP se profilira kao snažna stranka koja cijeni znanje i rezultat, što će doprinijeti barem ublažavanju razornog učinka kojeg je na hrvatskom političkom prostoru napravio model „interesnih mreža“, odnosno model u kojem ništa nije važno, osim naravno osobnog interesa.
Ovo je trenutno jedina opcija koja može ostvariti cilj realnog povećanje dohotka stanovništva „zagušenog“ kreditima, minusima na tekućim računima i kreditnim karticama. Ovo je politika koja od Hrvatske čini zemlju koja raspolaže suvremenim znanjem, a ono je osnovni preduvjet uspjeha.
Osim navedenog, imenovanje dr. Jurčića za premijerskog kandidata znači i nastavak SDP-ove tradicije imenovanja čestitih i poštenih ljudi na ovu najodgovorniju funkciju, koji svoju ulogu u politici ne shvaćaju kao priliku za osobno bogaćenje, a izbore kao bitku za podijelu plijena. Da bi se upustili u ozbiljniju borbu s korupcijom koja je usput kazano u svim udžbenicima gospodarskog rasta i razvoja označena glavnom kočnicom razvoja uopće; dakle da bi se protiv nje borili prvi je i najznačajniji preduvjet da su čelni ljudi u državi pošteni. Ako taj preduvjet nije zadovoljen borba s korupcijom je završila prije nego što je i započela.
Tehnološki razvoj, povećanje konkuretnosti te razvijanje djelatnosti koje ostvaruju višu dodanu vrijednost, mukotrpan je proces koji će potrajati više godina. On jedino može započeti s novom Vladom koja je u stanju voditi suvremenu ekonomsku politiku, odnosno dugoročno osigurati stabilan makroekonomski okvir, te ojačati institucionalnu podršku gospodarstvu na putu razvoja znanja i tehnologije, što treba rezultirati povećanjem proizvodnje, značajnijom supstitucijom uvoza i povećanjem izvoza, i najvažnije – novim bolje plaćenim radnim mjestima.
Zoran Belak
- 15:33 -
