subota, 04.08.2007.
Brod poticaja
Nakon dosta vremena, a i zbog zauzetosti svojim profesionalnim obvezama, izašao sam u večernju šetnju gradskom obalom. Vani je bilo dosta ljudi. Sjedili su po štekatima i pijuckali svoje piće. Nešto mi je upalo u oko. Na mulu "Krke" bio je privezan krasan brod pod grčkom zastavom.
I ne bi to u meni izazvalo nekakvo zanimanje da na istom tom mulu nisu bili, a stalno i jesu, parkirani automobili. Pitao sam se kakvu sliku šalje moj grad u svijet kada jedan turistički brod sa svojim putnicima stoji tik uz automobile koji prilikom dolaska i odlaska sa parkinga ispuštaju svoje miomirise. To mulo je prva stvar koju nautičari iz cijelog svijeta ugledaju kada ulaze u našu luku, i tamo ostvaruju svoj prvi kontakt. Okrenuo sam se i ugledao jedan prekrasan objekt koji se ističe na istom tom dijelu obale. Pogađate - hotel "Krka". Nisam mogao ostati ravnodušan prema činjenici da ta dva, nazovimo ih objekta, izgledaju tako kako izgledaju danas nakon toliko godina neznanja i nebrige gradske vlasti. Zar je nemoguće vratiti sjaj hotelu "Krka" i pustiti pješake na mulo "Krke". Bilo bi dobro da dobronamjerni gosti ovoga grada otkriju ljepote našeg grada i neka pričaju kako su bili u krasnom i gostoljubivom gradu. Jel' da bi bilo dobro?!
A zamislite, koliko bi bilo dobro da isti ti dobronamjerni gosti sjede na verandi jednog starog i lijepog hotela gledajući na rivu i svoj privezan brod i onako zadovoljni ostanu još nekoliko dana jer im je netko rekao da imaju u gradu krasnu knjižnicu, a tek da vidite katedralu, a jeste li bili u mračnim uličicama kalelarge. Ili da im netko kaže – gospon turist jeste li možda znali da mi ovdje u našem kraju liječimo ptice. Znate dobili su nagradu od EU za to, mogli bi otići to vidjeti ... A tek restorane i seoska gospodarstva gdje se možete najesti...
I naš dobronamjerni gost ostane, jede hranu koju ljudi proizvode u svojim seoskim gospodarstvima, naše delicije, piju vino naših vinograda, uzimaju ulje naših maslinika i voće iz naših voćnjaka. A gdje je brod, eto još uvijek je privezan za obalu, opskrbljen sa čistom vodom iz vapnenaćkog podzemlja i hranom sa naših polja, a prošli su dani otkad su mislili otići.
Zamislite sve to zbog jednog hotela gdje su sada stanovnici miševi i jednog mula uprljanog s gumama neekoloških strojeva.
A za tako nešto ne treba puno osim malo volje i želje da pomogneš drugima, na taj način pomažući i samom sebi doprinoseći razvoju grada isticanjem njegove ljepote.
Goran Horvatović
- 12:57 -
