Posljednja da ti vidim usta
I čitava tama noći da bih se sjetio svega toga
Stežući te u zagrljaju
Poznajemo se samo fragmentarno. Svaki susret – jedan kadar, jedan snimak. Ulažemo ih u knjige sjećanja, popunjavamo prazne prostore izmaštanim dijalozima. Zatim, u trenucima sumnje, uzimamo škare u ruke i iznova montiramo film.
Koliko u tom filmu ima mene, a koliko tebe?
Rewind and replay.
Odgovor nije ni bitan. Sve dok trošim vrijeme na ovu ugodnu iluziju vlastite nezamjenjivosti. Sve dok se vrpca ne izliže i pukne, tada će trebati umetnuti novi film.
< | svibanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Metafizičari
D. G. Rossetti
Emily Dickinson
Bruno Schulz
Zubo
Smoto
Gjuro
OVOONO
Piko
Blogo
We'll build in sonnets pretty rooms. (J. Donne)
I do not know what I want, and perhaps I shall never know, but my only wish from every star will always be another star; and truly I am not afraid.(T. Capote)