Kraj

Sve zaboravi, sve što smo nekad imali. Duga je noć, preduga za sjećanje na tebe. Polako gubi se sve. Tvoje usne više nisu blizu, nekad su bile, davno, davno, davno... Zaboravljam sve, sve zaboravljam. Kako gorak okus ostavlja kraj. Kako pust zaborav je taj. Posljednja suza pada na jastuk. Posljednji krik označuje kraj. Kraj...


26.07.2008., 13:11 || Komentari (4) || Isprintaj || on/off || ^

Pravi prijatelj iz rubrike - Oglasi

Ni danas ujutro nisam uspjela izbjeći vječnu misao koja me uvijek pomalo muči. Bježim, trčim, borim se, ali nikako da se riješim misli. Misli da me nitko ne razumije, misli da samo trebam iskreno prijateljstvo. Muško ili žensko nebitno, bitno je da postoji netko tko bi me razumio.

Hvatam novine, listam ih. Mislim: „Gdje su ti prokleti oglasi, a tu su. Hm..prodaju se auti, natječaj za posao…aaaa gle ti to! Traže konobaricu do 35 godina. Da, tada čini se žene prestaju biti zanimljive muškarcima. S 35 godina bi trebala dakle biti stara. Dobro je, imam još vremena. Ah, evo ga. To je oglas za mene. Netko traži prijateljicu. Hm…ne spominje se moguća avantura, ne traži se izgled pa čini se da nije neki ljubavni oglas nekog jadnika. Čini se da se samo traži netko za razgovor, prijateljstvo. Vidi ti to. Što se sve ne može naći u novinama? Hmm…da, se javim?“

Zovem. Zvoni. Netko se javlja. Muški glas kaže:
- Da, izvolite!
- Zovem zbog oglasa iz…
- A, to! Da, dao sam oglas. Koje su vaše mjere?
- Molim, mjere ?!?!
- Pa znate, mjere…da i boja kose, očiju? Niste maloljetna, je li?

Spustim slušalicu i sjednem razočarana na rub kreveta. Razočarao me prijatelj iz oglasa. Brzo mi je ovo prijateljstvo puknulo, a što ne želim biti kurva. Ipak se još uvijek mogu povjeriti svom gay prijatelju iz mašte. On je uvijek pokaže razumijevanje za moje probleme.

p.s. – malo parodije :D


23.07.2008., 20:39 || Komentari (1) || Isprintaj || on/off || ^

Najljepše je jutro

Status: Nedostupna

Znaš što mi je rekao? Rekao mi je da sam savršena i dosta toga što sam željela čuti. Ja sam zastala, uplašila se, ostala bez riječi. Jedino što mi se motalo po glavi je bilo pitanje: „Jesu li to samo osvajačke laži ili on to stvarno tako misli?“ Sve se odvilo brzo, ni sama ne znam kako. Zatim su se njegove usne našle na mojima i poljubili smo se. Nije mi više toliko ni bilo bitno je li rečeno bila istina jer meni je bio dovoljan on, ma kakva god jer mi je stalo do njega. Zatim sam stavila njegovu ruku oko sebe i našla sam se u njegovom zagrljaju. Osjećala sam se sigurno, čak pomalo i voljeno te neopisivo sretno. Zatim sam se probudila. Bio je to san. San sa smiješkom na licu. O prekrasno jutro. E, bio je to samo san da je bar stvarnost upola slična tome.

P.S. - Opet nastavak priče o Nedostupnoj, premda ionako nitko nije ni skužio da je ikad te priče bilo, ali dobro, znam ja :D


06.07.2008., 23:33 || Komentari (3) || Isprintaj || on/off || ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>