Sve zaboravi, sve što smo nekad imali. Duga je noć, preduga za sjećanje na tebe. Polako gubi se sve. Tvoje usne više nisu blizu, nekad su bile, davno, davno, davno... Zaboravljam sve, sve zaboravljam. Kako gorak okus ostavlja kraj. Kako pust zaborav je taj. Posljednja suza pada na jastuk. Posljednji krik označuje kraj. Kraj...
26.07.2008., 13:11 ||
Komentari (4) ||
Isprintaj
||
on/off ||
^
Ni danas ujutro nisam uspjela izbjeći vječnu misao koja me uvijek pomalo muči. Bježim, trčim, borim se, ali nikako da se riješim misli. Misli da me nitko ne razumije, misli da samo trebam iskreno prijateljstvo. Muško ili žensko nebitno, bitno je da postoji netko tko bi me razumio.
Hvatam novine, listam ih. Mislim: „Gdje su ti prokleti oglasi, a tu su. Hm..prodaju se auti, natječaj za posao…aaaa gle ti to! Traže konobaricu do 35 godina. Da, tada čini se žene prestaju biti zanimljive muškarcima. S 35 godina bi trebala dakle biti stara. Dobro je, imam još vremena. Ah, evo ga. To je oglas za mene. Netko traži prijateljicu. Hm…ne spominje se moguća avantura, ne traži se izgled pa čini se da nije neki ljubavni oglas nekog jadnika. Čini se da se samo traži netko za razgovor, prijateljstvo. Vidi ti to. Što se sve ne može naći u novinama? Hmm…da, se javim?“
Zovem. Zvoni. Netko se javlja. Muški glas kaže:
- Da, izvolite!
- Zovem zbog oglasa iz…
- A, to! Da, dao sam oglas. Koje su vaše mjere?
- Molim, mjere ?!?!
- Pa znate, mjere…da i boja kose, očiju? Niste maloljetna, je li?
Spustim slušalicu i sjednem razočarana na rub kreveta. Razočarao me prijatelj iz oglasa. Brzo mi je ovo prijateljstvo puknulo, a što ne želim biti kurva. Ipak se još uvijek mogu povjeriti svom gay prijatelju iz mašte. On je uvijek pokaže razumijevanje za moje probleme.
p.s. – malo parodije :D
23.07.2008., 20:39 ||
Komentari (1) ||
Isprintaj
||
on/off ||
^
Status: Nedostupna
Znaš što mi je rekao? Rekao mi je da sam savršena i dosta toga što sam željela čuti. Ja sam zastala, uplašila se, ostala bez riječi. Jedino što mi se motalo po glavi je bilo pitanje: „Jesu li to samo osvajačke laži ili on to stvarno tako misli?“ Sve se odvilo brzo, ni sama ne znam kako. Zatim su se njegove usne našle na mojima i poljubili smo se. Nije mi više toliko ni bilo bitno je li rečeno bila istina jer meni je bio dovoljan on, ma kakva god jer mi je stalo do njega. Zatim sam stavila njegovu ruku oko sebe i našla sam se u njegovom zagrljaju. Osjećala sam se sigurno, čak pomalo i voljeno te neopisivo sretno. Zatim sam se probudila. Bio je to san. San sa smiješkom na licu. O prekrasno jutro. E, bio je to samo san da je bar stvarnost upola slična tome.
P.S. - Opet nastavak priče o Nedostupnoj, premda ionako nitko nije ni skužio da je ikad te priče bilo, ali dobro, znam ja :D
06.07.2008., 23:33 ||
Komentari (3) ||
Isprintaj
||
on/off ||
^
< |
srpanj, 2008 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
|
|
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (6)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (10)
Travanj 2006 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
TkO sE kRiJe IzA oVoGa?
Eto ja sam jedna obična dosadnjakovićka iz VK koja se čudi da to što pišem itko i pročita.
Moje pravo ime je nevažno, za vas na blogu sam Lucy.
Da vam nešto pišem o sebi ovdje mislim da i nije potrebno. Čitajte postove pa ćete saznati, a ako ne saznate pa što onda.
broj posjeta -stari - ni ne radi više
Tracked by Histats.com
Besplatni predlošci
nema ih više...di end...samo sam zaboravila lozinku da sve to pobrišem...
LiNkOvI
*bLoGoVi*
Âru
Beatlesica
Bitch28
CroRealms
Dicentra
Erchamion
Gugo
Jasmine Dantes
Kala
Lucia
Luxferro
Naste
Nessa
Sepia
Sophie Wolf
SO-JO
Tihi
Turmalina
Valsharess
(...nekih od njih su još aktivni na blogu,ali su manjina...više ih je došlo pameti pa prestalo pisati...)
*kOrIsNi SaVjEtI**
Compov
Savjeti i trikovi - Windows XP
Tutor blog
*fOrUmI*
crostuff.net
warez-bb
mi3dot.org
Spalionica forum
PoKoJi StIh
...I ja sanjam da sam tu,
sputan u tom kutu bijednom,
a snio sam da sam jednom
uživao sreću svu.
Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje,
praznina sjena što nas ovi.
O, malen je dar nama dan,
jer sav je život - to je san,
a san su i sami snovi…
(Život je san, Pedro Calderone de la Braca)
Povratak
Ko zna (ah, nitko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam se mogla desiti ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječno kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi –
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojaviti
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurno će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledati ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nama opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srce se dići –
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ko zna (ah, nitko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam se mogla desiti ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
Dobriša Cesarić
Pjesma najmanjem čovjeku
Negdje si, negdje, malen i pognut,
ti najmanji na cijelom svijetu.
Pusti sad pozdrav i prekini svoj put,
stope tvoje da taknem svojim čelom.
Ah, ja znam da i vrane mogu
iz usta ti iščupati jedini zalogaj.
A dječurlija te vuče za nogu,
kad prođeš kroz seoski neki kraj.
Umoran zaspiš li koji put u hladu,
od koprive vijenac ti oviju oko glave,
od kudjelje namjeste ti bradu.
I po jedan čičak na rame ti stave.
Pritaje se i slamkom te milo
golicaju po nozi, jer ti si uvijek bos.
Ili tvom dahu prinesu leptirovo krilo.
Dišući ti ga uvučeš u nos.
U šaku ti zadjenu kukuruzni klip,
i zaigraju uz viku sve jaču,
pa onda veselo, džip, džip,
kao preko panja preko tebe skaču.
Ustaješ mirno i uzimaš torbak,
i šešir, koji ti je dao neko.
Gone te, gone u korak,
dok te nestane za žitom, daleko.
Nikola Šop, 1904.-1982.
Ručak siromaha
Jedno pred drugim stide se da sjednu
za takav ručak
i dokle jedu boje se
da ne bi jedno drugom život pojeli.
Kad ustanu od stola,
tišina i težina
Gađenje pred samim sobom
unakazi obadvoma lica
i svaki misli da je drugom ubica
i da je krv što teče kroz njegovo tijelo
krv drugog
(kao da je jedno drugo jelo)
Antun Branko Šimić, 1898.-1925.
Zahvale
Design: Lucy
Hosting slika:ImageShack