Nije dovoljno dobra

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: «Najveća je laž da postoji sreća,
Da ljubav je samo u filmovima.»

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Otkad ne hodaš uz mene, teški me dani more.

U noćima kao ova držao sam je u svom naručju.
Slušali smo stare ploče i ljubili se u tvojoj rodnoj kući.

Voljela me je, a katkad sam i ja nju volio.
Sjeti se, kako smo maštat znali i Bogu dane krali.

Bilo je dobro dok je trajalo.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Iz nekih starih, starih razloga još uvijek drhtim zbog tvojih usana.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Odavno nisam tvoj, ne postojim.

I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Prema tebi pružam ruke da uhvatim tvoj zagrljaj.

Kao da je hoće približiti, moj pogled je ište.
Vraća me unatrag.

Više ništa nije važno.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio!
Pitam se, kome li je ostavljam?

Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Osjećam kako nestaješ pod prstima. Više te nema.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Zaboravljam sve što smo nekad imali i sve što nas veže.

Možda je i tako bolje. Zaborav troši sve,
Ali ipak često. Često se sjetim nje.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ova posljednja bol koju mi ona zadaje,
Oči tvoje boje nade zaspati mi ne daju.

p.s. moja verzija nečega pjeva

15.06.2008., 12:27 || Komentari (9) || Isprintaj || on/off || ^

<< Arhiva >>