Mislim da bi bilo vrijeme za post, pa eto jedan, jadan i bijedan, ah, bar je moj, samo moj, moj… „maj prešr“. Je, vrijeme je za post, već je postalo tako toplo da se jadni postić ukuhao. To me prisjetilo na davna vremena kad sam se radovala dolasku ljetu, ah, mladost ludost, starost…nešto to još nisam doživjela kad doživim nadopunit ću ovaj post.
I eto tako, Bogu kradem noći dok drugi dane, a moram nešto tko je još vidio da ljudi spavaju. U biti u zadnje vrijeme skoro i ne spavam, pa me uhvati jedan dan koji skoro cijeli prespavam i tak preživljavam. Ništa mi u životu ne ide, ali sam baš happy. To je ono sreća bez razloga.
Danas sam saznala da sam generacija y. Zanimljivo, nisam ni znala da sam ta generacija, to je isto kao da si netko ne zna ime ili prezime ili datum rođenja. Hmm…a kad sam ja ono rođena? A tko će ga znati, bilo je to davno. Da, gdje sam ono stala…da to je kao da ne znam kako mi je ime ili prezime ili datum rođenja. Kao se ono zovem? Hehehe, a sigurno mi negdje piše :P, a dobro dosta glupavih digresija. To me podsjetili na jednu profu s faksa kojoj je jedno predavanje bilo puno digresija, samo što su to skoro više bile epizode, no dobro. Dosta digresija (čini se da postanemo ono što najviše mrzimo), da se vratim generaciji y.
U biti bilo je svašta navođeno, ali ono što me iznenadilo da je kao ta generacija pozitivna pri razmišljanjima, slična Baby boom generacija, ali opet različita, ali kao sluša se podosta glazba iz tog razdoblja, cijeli život je praćen razvojem informacijskih tehnologija, želi više samostalnosti, podržava ciljeve ukoliko su oni u skladu s njihovim idejama itd…nisam sve zapamtila, ali nekako mi se čini da nas ima svakakvih, te da neke stvari baš i ne stoje. Više mi se čini da je prisutna mješavina svega i svačega, hmm…ali možda bi to moglo prevladati. Malo je previše pozitivnih osobina izneseno pa se ne čini realnim.
Generacija Y je dosada najškolovanija, američka statistika kaže:
• 97% posjeduje računalo
• 94% posjeduje mobilni telefon
• 76% koristi instant messaging
• 15% IM korinika su logirani 24 sata dnevno, 7 dana tjedno
• 34% koristi web kao primarni izvor vijesti
• 28% posjeduje blog, a 44% čita blogove
• 49% downloada muziku putem p2p servisa
• 75% studenata ima Facebook račun
• 60% posjeduje neku vrst portabl audio/video uređaja (iPod i slično)
Eto bar sam vas malo upoznali s tim terminom, ako niste već čuli za njega. Podjela prema generacijama je slijedeća: Baby boom generacija (nakon 2 sv. rata. i 1960-ih), Generacija X (rođeni 1970-ih), Generacija Y (rođeni nakon 1980) te tzv. Google generacija (tak nekako su ju nazvali, ima više naziva; od 1993. recimo)…baš sam gledala podjela po godinama, negdje ovak, negdje onak piše, ali recimo da je to tu negdje.
Hm…mislim da bi ipak mogla poći spavati i da objavim ovaj post dok se nisam predomislila i pobrisala gluposti.
17.05.2008., 01:46 ||
Komentari (5) ||
Isprintaj
||
on/off ||
^
| < |
svibanj, 2008 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
| 5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
| 12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
| 19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
| 26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (6)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (10)
Travanj 2006 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
TkO sE kRiJe IzA oVoGa?
Eto ja sam jedna obična dosadnjakovićka iz VK koja se čudi da to što pišem itko i pročita.
Moje pravo ime je nevažno, za vas na blogu sam Lucy.
Da vam nešto pišem o sebi ovdje mislim da i nije potrebno. Čitajte postove pa ćete saznati, a ako ne saznate pa što onda.
broj posjeta -stari - ni ne radi više

Tracked by Histats.com
Besplatni predlošci
nema ih više...di end...samo sam zaboravila lozinku da sve to pobrišem...
LiNkOvI
*bLoGoVi*
Âru
Beatlesica
Bitch28
CroRealms
Dicentra
Erchamion
Gugo
Jasmine Dantes
Kala
Lucia
Luxferro
Naste
Nessa
Sepia
Sophie Wolf
SO-JO
Tihi
Turmalina
Valsharess
(...nekih od njih su još aktivni na blogu,ali su manjina...više ih je došlo pameti pa prestalo pisati...)
*kOrIsNi SaVjEtI**
Compov
Savjeti i trikovi - Windows XP
Tutor blog
*fOrUmI*
crostuff.net
warez-bb
mi3dot.org
Spalionica forum
PoKoJi StIh
...I ja sanjam da sam tu,
sputan u tom kutu bijednom,
a snio sam da sam jednom
uživao sreću svu.
Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje,
praznina sjena što nas ovi.
O, malen je dar nama dan,
jer sav je život - to je san,
a san su i sami snovi…
(Život je san, Pedro Calderone de la Braca)
Povratak
Ko zna (ah, nitko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam se mogla desiti ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječno kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi –
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojaviti
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurno će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledati ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nama opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srce se dići –
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ko zna (ah, nitko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam se mogla desiti ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
Dobriša Cesarić
Pjesma najmanjem čovjeku
Negdje si, negdje, malen i pognut,
ti najmanji na cijelom svijetu.
Pusti sad pozdrav i prekini svoj put,
stope tvoje da taknem svojim čelom.
Ah, ja znam da i vrane mogu
iz usta ti iščupati jedini zalogaj.
A dječurlija te vuče za nogu,
kad prođeš kroz seoski neki kraj.
Umoran zaspiš li koji put u hladu,
od koprive vijenac ti oviju oko glave,
od kudjelje namjeste ti bradu.
I po jedan čičak na rame ti stave.
Pritaje se i slamkom te milo
golicaju po nozi, jer ti si uvijek bos.
Ili tvom dahu prinesu leptirovo krilo.
Dišući ti ga uvučeš u nos.
U šaku ti zadjenu kukuruzni klip,
i zaigraju uz viku sve jaču,
pa onda veselo, džip, džip,
kao preko panja preko tebe skaču.
Ustaješ mirno i uzimaš torbak,
i šešir, koji ti je dao neko.
Gone te, gone u korak,
dok te nestane za žitom, daleko.
Nikola Šop, 1904.-1982.
Ručak siromaha
Jedno pred drugim stide se da sjednu
za takav ručak
i dokle jedu boje se
da ne bi jedno drugom život pojeli.
Kad ustanu od stola,
tišina i težina
Gađenje pred samim sobom
unakazi obadvoma lica
i svaki misli da je drugom ubica
i da je krv što teče kroz njegovo tijelo
krv drugog
(kao da je jedno drugo jelo)
Antun Branko Šimić, 1898.-1925.
Zahvale
Design: Lucy
Hosting slika:ImageShack