Status: Nedostupna
Jutarnje zrake padaju kroz guste zavjese na lice Nedostupne. Ona okreće glavu, ali gotovo je. San je prekinut i ne može si više zavrtiti taj isti film u glavi. Gotovo je, trenutak je prekinut i koliko god pokušavala nastaviti taj divan san u kojem je sanjala Njega, ne može više. Kako ju je san napustilo ne preostaje joj ništa drugo nego da ustane.
Diže se i vrludavim korakom dolazi do vrata kupaonice. Ulazi i odmah se hvata wc školjke. Još je pomalo mamurna, ali ipak bio je prijateljici rođendan, slavili su. Kad je digla glavu i pogledala se u ogledalo shvatila je da joj je uistinu cijeli dan upropašten. Šminka joj je bila posve razmazana, podočnjaci sakrili oči, a kosa strši na sve strane. Tješi se mišlju da je ovaj put je bila svjesna svega što je radila, ali ipak su joj scene prošle večeri dolazile samo u kratkim skečevima.
*
Slavljenica ju je dočekala u jednoj ulici, a što će nije nikad bila kod nje u kući. Slavljenica je jedna iz onog novog društva. Nedostupna se s tim novim društvom slagala bolje nego sa starim. Možda su bile teme istrošene, možda ih je život jednostavno udaljio, ali trenutno je među tim novim ljudima svoja, pa makar ih poznavala samo koji mjesec dana.
Dobro se sjeća samog početka koje čaše tekućine, torte, odabira šminke, nagovaranja Slavljenice da obuće haljinu, pa i pamćenja onih novih imena. Tu je samo upoznala kojih četvero novih ljudi, ni jedno ime nije zapamtila pa je se svi zvala „ej ti“.
*
Sjeća se one sobe s previše Sangrije i piva i s prigušenim svijetlom. Koje još četiri nove osobe. Tu je bila i jedna osoba koju zna cijeli život. Bio je to njen susjed s kojim se igrala kad je bila mala. Malo je s njim popričala, tek toliko da provjeri sjeća li je se uopće. U sobi se nalazio jedna polu otvoreni ormar, jedan pomalo razbacan krevet, jedna velika zelena starovinska fotelja i ugodan tepih na kojem su neki isto sjedili. Računalo je bilo uključeno zbog glazbe. U uglu je ugledala crnu elektroničku gitaru. Srce joj je stalo jer je obožavala gitare. Našla je temu o čemu da priča s domaćinom i nagovorila ga je na nekoliko pjesama. Zatim su uživali u zvucima gitare i starim pjesmama. U tom je trenutku znala da će to ostati noć za pamćenje pa makar joj većina ljudi bila nepoznata osjećala se ugodno u tom društvu. Sretna. Bila je daleko od onih prijateljica koje ju muče svojim plitkim pričama..
*
Svi se kreću u ritmu glazbe. Prostor puca energijom. Jedini je zakon zakon glazbe. Ne vidi nikoga osim par ljudi oko sebe, možda druge i vidi, ali ne primijeti ih nisu joj bitni. Bitno joj je uživati u zvuku glazbe i plesati do iznemoglosti. Zaboraviti sve. Nije joj bitno kako izgleda, kako pleše, gleda li ju tko. Ona je sad svoja. Glazba je za nju katarza.
Trgne se. Skečeve od sinoć prekinuo je zvuk mobitela. Onako mamurna pokušava otkriti gdje taj prokleti mobitel. Nalazi ga kod kreveta na podu ispod majice koju je sinoć samo bacila dolje.
-Da.
-Zašto ti je glas promukao?- ne znam, valjda od sinoć.
-Što trebaš?
-Molim, zar si zaboravila. Tako si neodgovorna.
-Ma ne, nisam. Što to?
-Pa, na ručak kad ćeš doći. Znaš li uopće koliko je sati? 13 h.- kaže uzrujani glas s druge strane.
-13 h- začuđeno će Nedostupna -Evo, stižem.
p.s. nemojte sve što piše uzeti za istinu, ovo je izmišljena priča
25.03.2007., 23:16 ||
Komentari (11) ||
Isprintaj
||
on/off ||
^
< |
ožujak, 2007 |
> |
P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
|
Veljača 2009 (2)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (1)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (1)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (2)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (5)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (3)
Listopad 2006 (3)
Rujan 2006 (2)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (6)
Lipanj 2006 (2)
Svibanj 2006 (10)
Travanj 2006 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
TkO sE kRiJe IzA oVoGa?
Eto ja sam jedna obična dosadnjakovićka iz VK koja se čudi da to što pišem itko i pročita.
Moje pravo ime je nevažno, za vas na blogu sam Lucy.
Da vam nešto pišem o sebi ovdje mislim da i nije potrebno. Čitajte postove pa ćete saznati, a ako ne saznate pa što onda.
broj posjeta -stari - ni ne radi više
Tracked by Histats.com
Besplatni predlošci
nema ih više...di end...samo sam zaboravila lozinku da sve to pobrišem...
LiNkOvI
*bLoGoVi*
Âru
Beatlesica
Bitch28
CroRealms
Dicentra
Erchamion
Gugo
Jasmine Dantes
Kala
Lucia
Luxferro
Naste
Nessa
Sepia
Sophie Wolf
SO-JO
Tihi
Turmalina
Valsharess
(...nekih od njih su još aktivni na blogu,ali su manjina...više ih je došlo pameti pa prestalo pisati...)
*kOrIsNi SaVjEtI**
Compov
Savjeti i trikovi - Windows XP
Tutor blog
*fOrUmI*
crostuff.net
warez-bb
mi3dot.org
Spalionica forum
PoKoJi StIh
...I ja sanjam da sam tu,
sputan u tom kutu bijednom,
a snio sam da sam jednom
uživao sreću svu.
Što je život? Mahnitanje.
Što je život? Puste sanje,
praznina sjena što nas ovi.
O, malen je dar nama dan,
jer sav je život - to je san,
a san su i sami snovi…
(Život je san, Pedro Calderone de la Braca)
Povratak
Ko zna (ah, nitko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam se mogla desiti ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječno kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi –
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem,
Jedna vječnost pusta,
Mogla bi se opet u poljupcu naći
Neka ista usta.
Možda ćeš se jednom uveče pojaviti
Prekrasna, u plavom,
Ne sluteći da si svoju svjetlost lila
Mojom davnom javom,
I ja, koji pišem srcem punim tebe
Ove čudne rime,
Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, niti tvoje ime!
Pa ako i duša u tom trenutku
Svoje uho napne,
Sigurno će glasom zaglušiti razum
Sve što slutnja šapne;
Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom
Pogledati ko stranci,
Bez imalo svijesti koliko nas vežu
Neki stari lanci.
No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće
Ko sunce u krugu,
I nosi nama opet ono što je bilo:
I radost, i tugu.
I sinut će oči, naći će se ruke,
A srce se dići –
I slijepi za stope bivšega života
Njima ćemo ići.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _
Ko zna (ah, nitko, ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam se mogla desiti ljubav,
Desiti – velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
Dobriša Cesarić
Pjesma najmanjem čovjeku
Negdje si, negdje, malen i pognut,
ti najmanji na cijelom svijetu.
Pusti sad pozdrav i prekini svoj put,
stope tvoje da taknem svojim čelom.
Ah, ja znam da i vrane mogu
iz usta ti iščupati jedini zalogaj.
A dječurlija te vuče za nogu,
kad prođeš kroz seoski neki kraj.
Umoran zaspiš li koji put u hladu,
od koprive vijenac ti oviju oko glave,
od kudjelje namjeste ti bradu.
I po jedan čičak na rame ti stave.
Pritaje se i slamkom te milo
golicaju po nozi, jer ti si uvijek bos.
Ili tvom dahu prinesu leptirovo krilo.
Dišući ti ga uvučeš u nos.
U šaku ti zadjenu kukuruzni klip,
i zaigraju uz viku sve jaču,
pa onda veselo, džip, džip,
kao preko panja preko tebe skaču.
Ustaješ mirno i uzimaš torbak,
i šešir, koji ti je dao neko.
Gone te, gone u korak,
dok te nestane za žitom, daleko.
Nikola Šop, 1904.-1982.
Ručak siromaha
Jedno pred drugim stide se da sjednu
za takav ručak
i dokle jedu boje se
da ne bi jedno drugom život pojeli.
Kad ustanu od stola,
tišina i težina
Gađenje pred samim sobom
unakazi obadvoma lica
i svaki misli da je drugom ubica
i da je krv što teče kroz njegovo tijelo
krv drugog
(kao da je jedno drugo jelo)
Antun Branko Šimić, 1898.-1925.
Zahvale
Design: Lucy
Hosting slika:ImageShack