samome-sebi

prije nekoliko dana gledala sam napokon film andjeli i demoni, ma piz.. od filma ali ima interesantnih detalja, recimo to silno bogatstvo vatikana ili ti ga crkve, nestvarno je gledati cak i na ekranu koliko je to ogrooooooomnooooooo, a onuda uglavnom, osim turista-vjernika koji vjerujem lijepo placaju ulaznice, secu samo sjebani muskarci u suknjama, uglavnom u poznim godinama, oprostiti cete mi ali ja sam vidjela samo to i cula recenicu na kraju, kada jedan od biskupa zahvaljuje tom hanksu : "hvala ti sto si spasio CRKVU", nije rekao ljude, vjeru ili sto god vec nego crkvu, uh uh uh....pa to je da se doista zamislis, a tako doista i jeste, jer bez te crkve ne bi mogli zgrtati bogatstva koja su vec zgrnuli i koja jos uvijek zgrcu, meni sve to prije slici na nekakvu sektu ili dobru firmu, kojoj je pristup obicnim smrtnicima hahahahaha strogo zabranjen.
no hajde idemo dalje
neki dan takodjer stavila sam na svoj fejs profil link "nisam vjernik"
auuuuuuu sto sam tamo dobila od prijateljicinog supruga, uh uh, teske rijeci pale su, premda nikoga ne tjeras da cita sto mu se ne svidja, ja u takvim situacijama preskocim ili napravim jednostava, "delite" ali ovaj se doista zakacio na mene kao "nevjernika" ili po njegovoj pretpostavci "nevjernika", jer tko kaze da ako nisam sljedbenik i pripadnik neke manje ili vece religije da ne vjerujem, istina ne vjerujem ni u sta od ponudjenog no istovremeno vjerujem u sve... no to je vec tema za neki drugi post.
i tako on usput spomene kako ta ista brizna crkva brine o siromasnima, bolesnima, kako casne sestre volontiraju u bolnicama...a kao sta ja radim
prije svega ja nemam mogucnosti volontirati jer gotovo citav dan provedem zaradjujuci novac za potrebnu egzistenciju, nemam mamu ni tatu a bogami ni crkvu koja ce me hraniti oblaciti placati podstanarstvo racune i hranu tako da to volontiranje pada u vodu a na kraju krajeva nemam ni necistu savjest kako bi je morala prati volontiranjem
kada smo kod volontiranja ono je doista za ljude koji nemaju previse problema sa egzistencijom pa si takav vid rada mogu priustiti, koliko ja znam pocelo je za zenam bogatasa koje nisu zbog svog statusa mogle ici raditi pa su necim trebale ispuniti svoj dan a da to nije kukicanje i vezenje goblena, osim toga a taj su nacin po svoj prilici umanjivale osjecaj srama sto zive tako dobro a svijet oko njih gladuje... u novije doba znam za primjerice nacelnika opcine viskovo koji je uz svoju funkciju, zamislite jos i volontirao, ali za to dobivao i pristojnih sedam tisuca kuna naknade, pricam o periodu prije deset godina, ne znam sto je sada i kolika mu je naknada, hahaha..a onda casne sestre koje volontiraju u bolnicama na taj nacin, pouzdano znam, uzimaju posao mladim skolovanim medicinskim sestrama, kao sto dok su decki prije nekoliko godina odsluzivali vojni rok u javnim ustanovama, ravnateljica knjznice rekla mi je kako ne trebaju pomocne knjiznicare jer imaju decke na odsluenju vojnog roka, ma svakako je zanimljiva ta prica sa volontiranjem casnih sestara.
svaka cast klincima koji u danasnje vrijeme kada ne mogu naci posao ipak odu volontirati kako bi dobili iskustvo ili cak iskljucivo i pomogli nekome, jer je bolje i to nego doma slusati kako ti starci prigovaraju sto si citav dan po kuci ili u suprotnome citav dan gledati starce, da imaju sanse dobiti normalan posao sigurna sam da bi volontiranje bilo na kraju prioriteta. normalno.
sto se tice ostalih djelaovanja crkve, ma bilo koje, ne radim razliku, a ljudi tvrde da su korisna
1. caritas ili ti ga pomaganje sirotima i zlostavljanima
pa zar ne bi u uredjenom drustvu trebale postojati institucije, socijalne sluzbe koje brinu o takvima, naime u svakoj drzavi postoje, sa manje ili vise djelovanja ali na kraju krajeva svi oni dobiju placu iz drzavnog proracuna
2. psiholoska pomoc
koliko znam takodjer na drzavnom proracunu postoje i psiholozi i psihijatri, i kojekakvi terapeuti, prema tome i to djelovanje nikako ne pripada crkvi
3. posrednistvo s Bogom
hm, koliko ja znam, ako je Bog sveprisutan, a po nekima i u svakome od nas, koji k.. nam je potreban posrednik sa njime
ja osobno sa svim svojim bogovima dolazim u kontakt u svakom trenutku i bez posebnih uvjeta :-) srecom me takvo kontaktiranje nista ne kosta hahahahaha....

a onda, vjeronauk
uh ah
umjesto da u sve skole ubacimo filozofiju, a ne samo gimnazije, ili barem etiku, ne, mi u svim skolama imamo vjeronauk, uspjesna metoda ogranicavanja uma duha i tijela nasoj djeci
a osim toga uzimaju, opet, ma zamisli, posao profesorima filozofije, koji u nedostatku posla u struci rade sve od kopanja kanala do konobarenja

nekoliko sam puta vec spomenula pa mozda se i ponovim
uz sve sto je vrlo ocigledno ima jos jedna stvar koja me silno cudi kod puka
kako je moguce da znajuci da ti velecasni sevi zenu i dijete jos uvijek odlazis na mise i dajes im novce
sta ne valja u tvome umu covjece?

ma tko je tu lud?
pitam se ja vec dugoooooooooooo

link

podugo spremam iznijeti svoje misljenje o vegetarijanstvu, i eto, ne sa zeljom da ikome dam pravo ili krivo vec samo moje poimanje tog fenomena.
u samom startu, ja nisam vegetarijanac, i vjerujem da to nikada necu niti odabrati kao svoj nacin prehrane a jos manje kao stil ili filozofiju zivota.
zivot koji vodim, poslove koje radim prilicno su tezak fizicki napor i jednostavno u svojoj prehrani moram imati energetski jaku hranu, sto ukljucuje i komadic mesa, slusam svoje tijelo sto trazi i vec godinama, bez previse razmisljanja ili cak uopce razmisljanja o kolicini, vrsti, kalorijama i svemu ostalome imam savrsenu tezinu i prilicno dobro zdravlje, a agresija (kao tinejderi svi imamo visak energije a manjak razuma i mudrosti pa se ta energija manifestira kao agresija, najcesce) mi se smanjila ne zbog nacina ishrane vec zbog rada na sebi i promjena o poimanju zivota kako svog tako i drugih zivih bica
imam nebrojeno prijatelja i poznanika vegetarijanaca, oni dobro znaju moj stav o tome, kao sto i ja znam njihov, medusobno se postujemo i volimo i nacin prehrane definitivno ne smeta nasim prijateljstvima, no to su mahom ipak, ljudi visokog stupnja tolerancije, prihvacanja razlicitosti kako u stavovima tako i nacinima zivota. jednom sam rekla i drzim da je tako, kada bih sve svoje prijatelje i poznanike stavila na jedno mjesto, iako se mnogi medusobno ne poznaju, ne bi doslo do nikakvog sukoba, a potpuno su razliciti po svemu, sretna sam sto poznajem takve ljude i sto mi cine zivot bogatijim.
na svakom druzenju kuham varijantu sa mesom i onu bez, hahahaha iako od njih naime nikada nisam dobila mesni obrok, no neka :-)
tesko mi je zapravo pricati samo o nacinu prehrane jer opcenito nista ne gledam odvojeno od svega ostaloga pa mi se tako i hrana i njezin odabir uklapaju u jos svasta nesto

koliko ja znam....
postoje mjesta na kugli zemaljskoj gdje ljudi jedu pretezno biljke, tako vec tisucama godina, ti su krajevi vecinom tople klime,laksa prehrana je prilagodjena nacinu zivota i klimi. postoje mjesta gdje biljaka uopce nema, pa primjerice eskimi jedu samo i iskljucivo meso, cudnovato, zivi su jos uvijek, poprilicno zdravi a koliko sam vidjela u nekim dokumentarcima cak i neusporedivo sretniji od vecine ljudi i prilicno neagresivni s obzirom koliko mesa jedu odnosno povrca ne jedu.
pa cak i u ovoj nasoj maloj zemlji imamo razlicitu prehranu u primorju, drugu u gorskom kotaru i slavoniji, razlicito jedemo zimi, vise mesa i energije, ljeti vise povrca i voca...
makrobiotika potjece iz japana, to je naime tradicionalna prehrana japanaca u vrijeme kada hrane bas i nije bilo, tibetanci jedu meso ako ce im ga netko donijeti, ali ne dao bog da sami koknu jadnu zivotinju, arapi ne jedu svinjetinu jer bi se po svoj prilici od nje razbolili a i malo je preteska za onu vrucinu... svatko je od njih naravno u pravu i nisu dosli do nejedenja mesa zbog toga sto se zivotinja ne smije ubiti(osim mozda tibetanaca koji su cini mi se ipak malo pretjerali u licemjerju, a moj je stav da ako vec jesi u stanju pojesti onda trebas biti u stanju i ubiti zivotinju ili biljku koju ces pojesti) vec zato sto uvjeti u kojima zive, a pogotovo ako zele ostati zdravi, jednostavno odredjuje nacin prehrane.
ovdje na zapadu imam osjecaj da su ljudi podemonili i od necega tako jednostavnog kao sto je hrana napravili ideologiju i to prilicno suludu(postoje iznimke, ljudi koji jednostavno ne podnose meso, ili im tesko pada ili na taj nacin pokusavaju povratiti zdravlje, njih ovdje ne racunam)
zivjela sam na selu 17 godina, u vrtu sam imala sve od krumpira saletae blitve mrkve....od voca ribizle , ljesnjake orahe kivije...od zivotinja psa macke(njih nisam pojela :-)) kokice, pilice, zeceve, purane...sama sam uzgajal hranu iskljucivo za svoje potrebe, sama sam to isto brala ili ubijala ako sam mislila pojesti, a jesam, i dosla sam do toga da sa istom paznjom i zahvalnoscu ubijam blitvu kao i pilica. otpada je bilo jako malo, ono sto nismo pojeli mi, pas, macak, kokice, purani...otislo je u kompost, sve sto je moglo gorjeti otislo je u vatru.
kemijska sredstva za zastitu i dohranu nikada nisam koristila pa sam imala relativno kvalitetnu i zdravu hranu i nje nije bilo previse bez obzira na lijepu kolicinu obradive povrsine. pa sam tako dosla i do zakljucka da zdrava hrana u ducanima i nije tako zdrava jer dobro znam koja se kolicina moze uzgojiti na nacin koji ne ukljucuje kemikalije. jos jedan razlog zasto mi vegetarijanstvo nije po nicemu posebno, bilje koje jedemo nebrojeno je puta tretirano svim i svacim od sjemena pa dok dodje do naseg stola, samo jabuke se primjerice prskaju oko 40ak puta. zitarice se jos k tome skladiste u prostore koji su tretirani protiv nametnika a u slicnim uvjetima i transportiraju, gdje ostaju svi ti otrovi?
cinjenica jest da se sva hrana, kako bilje tako i meso uzgaja na nacin koji je neprirodan i nije dostojan niti covjeka niti biljke niti zivotinje a svemu je poticaj necija i samo necija ZARADA
a psihologija je svakoj budali njegovo veselje

po cemu se moze razlikovati vrijednost jednog bica od drugog?
na koji nacin je manje zlo ubiti biljku od krave? zato sto je ne cujes da vristi?
ma koja je razlika ubiti covjeka ili kravu? jer ne prica?
pitanje je samo ZASTO ubiti
po meni, ako to sto cinis sa zahvalnoscu sto ti daje zivot ne moze postojati prava i kriva hrana, jer na kraju krajeva i ti ces jednom posluziti nekome da produzi svoj zivot, i svako zivo bice jednom posluzi kao hrana,i taj ciklus i lanac je neminovan, cemu onda od toga raditi dramu koja to nije?
drama je u tome sto ljudi jedu nesvjesno, sto jedu bez zahvalnosti i sto jedu daleko vise nego im je potrebno, kao sto sve konzumiraju u kolicini vecoj od potrebne, potpuno su isti u tome i vegetarijanci i makrobioticari i mesojedi i svejedi i svi ostali. osim zajednica koje same moraju uloviti ili ubrati svoju hranu, oni zasigurno ne jedu vise od onoga sto im treba.
sto se ubijanja tice, svatko tko kaze da nije u stanju ubiti covjeka laze prije svega samoga sebe.
ja znam da ako sam u stanju ubiti mrava ili blitvu jesam u stanju ubiti i covjeka, to sto nemam dovoljan razlog da to ucinim, u odnosu na nekog vojnika ili ludjaka to je druga prica, ali ne mogu kategoricki tvrditi da to nisam u stanju.
znam isto tako da dobra vecina vegetarijanaca koje poznajem nikada u zivotu nije iskusila glad zbog neimastine i vjerujem tko je to jednom iskusio ne razmislja o prehrani na takav nacin vec je zahvalan svemu sto se nadje na njegovom tanjuru.
postujem biljke sve vise i vise i znam za stabla koja su svjesno oduzela sebi zivot kako bi ga dala nekom drugom, mozda ne vjerujete u takve price, to je vas problem, ja znam da su istinite.
znam i da su zivotinje mnogo vise od onoga sto vidimo i razumijemo, opcenito svemir je daleko vise od onoga sto vidimo i razumijemo, i zivot je daleko vise
znam i to da postoje ljudi koji ne sezu svjescu umom niti razumom cak niti do ribice, ma uh riba je za njih svjetlosnim godinama daleko u razvoju
iako ima i takvih ljudi, pa vjerojatno i takvih biljaka i zivotinja, tko smo mi da sudimo o tome sto je veci ili manji grijeh pojesti ili uciniti, naravno svatko ima pravo na svoj izbor, no to ne ukljucuje da sudite onima koji se ne slazu sa vasim izborom.
po meni je najvaznije biti svjestan, svega sto cinimo, svega sto drugi cine, dajuci svjesnost hrani koju unosimo istovremeno joj odajemo postovanje i zahvalnost, jeli mi meso ili salatu.
vjerujem da je najispravniji odnos prema necemu kada odnosa i nema, odnosno kada od nicega ne radimo preveliku vaznost i kada istovremeno nicemu ne uzimamo vaznost.
jednostavno zvuci no mnogo je teze to i zivjeti.

malo bih se osvrnula na film u proslom postu. tip je fantastican, iako englezi nisu u globalu moj omiljen narod :-) samo oni imaju tako bridak konkretan nacin kritike, svaka cast
europska unija, hm hm...
iako sam za svijet bez granica, bez pripadanja, bez razlikovanja, svijet u ojem vlada prihvacanje, suzivot i jednakost u razlicitosti, vise se cini nekom SF-u :-) u posljednje vrijeme dobijem ospice na spomen europske unije ili bilo kojeg slicnog nacina udruzivanja
vrlo vjerojatno jer upravo razlog takvog udruzivanja nije onaj koji bi po mom skromnom misljenju trebao biti vec je to iskljucivo ekonomska korist i to najcesce samo pojedinaca. sorry takav svijet ne zelim vise.
postoji bitna razlika izmedju blagostanja i bogatstva
mozda doista ne bismo svi mogli biti bogati, no sigurna sam da bi svi mogli zivjeti u blagostanju da ne postoje pojedinci kojima je smisao zivota stvaranje nenormalnog bogatstva i nakon sto su do njega dosli izigravanje boga, jer na nista drugo mi ovo vise ne slici.
jucer sam bila u posjeti ljubljani i visegodisnjim prijateljima, obitelj umjetnici, glazbenici, u svojoj zemlji priznati kao takvi, sa standardom koji im prilici, rekla bih visa srednja klasa. nakon sto smo isprtumbali sve i svasta dosli smo i do stanja u nasim drzavama, on, kaze: nikada nisam bio jugonostalgicar, i vjerujem da je tako, pravi je slovenac, no sada bih se rado vratio u ono vrijeme, kaze da od kada je slovenija u uniji stvari su mnogostruko losije, od standarda koji je pao, do korupcije u svim slojevima, nezaposlenosti, unistene proizvodnje,.... europa njima nije donijela nista dobro.
pitam se kako bi hrvatska prosla u toj zajednici?
imamo li icime pregovarati, nije li potrebno ponajprije dovesti ovu zemlju u stanje blagostanja da bi se uopce mogli s ikeime udruzivati,
krenemo li od malih odnosa i udruzivanja, uvijek je vazno da su partneri barem donekle ravnopravni.
ako nije tako, jedan je uvijek u vlasti i nemilosti onog drugog, zar ne?
jos nesto sto mi je dalo na razmisljanje vezano za uniju, nedavno sam razgovarala sa mladim covjekom, meni dragim, no prvenstveno prijateljem mog netjaka, u razgovoru upravo o pitanju hrvatska da ili ne u europu pitam ja njega pa dobro zasto ti silno zelis u europu, na sto dobijem odgovor: " pa kada bi bili u uniji ja bih mogao otici raditi, recimo u francusku"
uzvratila sam mu pitanjem: " pa zar ne bi volio da u ovoj zemlji imas uvjete za rad i zivot kakvi su u francuskoj?"
momak se malo zamislio i dosao do zakljucka da bi ipak bilo ljepse kada bi ovdje imao takve uviete
pa naravno, no vecina mladih ljudi ovdje sanja o tome kako ce ima biti otvorena vrata za odlazak negdje gdje nikada nece biti kod kuce, gdje ce uvijek biti stranci.
pogresan stav, vrlo pogresan razlog za ulazak u uniju
ja osobno nikada ne bih otisla, osim na izlet, cak niti sa kvarnera a kamo li iz ove zemlje
ja zelim uvjete dostojne covjeka, blagostanje u ovoj zemlji
a da bi do toga dosli vjerujem da nam nije potrebna nikakva unija vec da si takvu zemlju prije svega trebamo sami stvoriti, pa tek tada mozemo, ako zelimo, ulaziti u nekave zajednice i partnerske odnose.

tesko je ovaj post stpati u neku kategoriju, ne bih bas rekla da je politika ali s obzirom da ima svega pomalo odabrala sam ovu kategoriju mozda najvise zbog eventualnih vise citanja :-)
U posljednje vrijeme prosvjedi su ucestali dogadjaji u ovoj drzavi ocito. Nakon visegodisnje ili bolje receno visedesetljetne sutnje napokon se probudila potreba za reagiranjem i buntom na nepravdu u drustvu. Nazalost trebalo je reagirati mnogo ranije, primjerice kada su prvi radnici ostali bez posla ili prve tvornice i poduzeca prodana ili devastirana(u stvari svodi se na isto). No kako nasi stari kazu: "Bolje ikada nego nikada." Naime, i mnogi psiholozi tvrde kako je bunt zdrav, dakako mladi ljudi ili tinejderi bune se samo pobune radi no takvo ponasanje s godinama i iskustvom ipak dovodi do razlucivanja bitnog od nebitnog, dovodi do stava i promisljanja o tome sto ti se desava i sto ti nude pa bunt postaje zdrav i pozeljan. Sa takvim klincima naravno roditeljima je teze ali dugorocno, vrlo korisno utroseni zivci i energija jer iz takvog mladog covjeka postaje odrastao covjek koji ne "pusi" svaku pricu, u suprotnom, kada nam je dijete poslusno i nebuntovno, samim tim i lakse kao roditeljima kao finalni proizvod dobijemo "ovcu" (ispricavam se eventualnoj uvredi, nije mi bila namjera), ili ti ga covjeka koji je poslusnik ostatak zivota, covjeka koji ce kupiti svaku stvar koju mu izreklamiraju, covjeka koji ce voditi tudje ratove, slusati politicare, svecenike, i bilo koga tko je je spreman manipulirati njime, najcesce iz osobne koristi, ne hineci za potrebe upravo tog pojedinca poslusnika. Mozda da usput kazem kako je i narkomanija po mom misljenju posljedica takvog odgoja i stava, odnosno neimanja stava, no o tome u jednom drugom postu. Da se vratim na prosvjede.
Ako sve bude islo kako bi i trebalo da ide, jer razloga za izlazenje na ceste ima i vise nego dovoljno, nece biti neki veci problem skupiti sve vise ljudi problem koji se po meni pojavljuje jest pronaci pametne obrazovane sposobne i prije svega mudre ljude koji bi zamjenili vladajucu strukturu ali i opoziciju jer ona nije alternativa, to su vec dokazali, i ljude koji ce silinu energije, koja je vecinom ipak agresivna na takvim skupovima, preusmjeriti u nesto sto je pozitivno kreativno i nadasve korisno i konstruktivno za sve nas. Ljude koji ce pronaci nacina da vrate imovinu koja je rasprodana ili bolje reci opljackana, imovinu sviju nas, nazalost ova drzava trenutacno postoji samo na zemljopisnoj karti kao ime i kao birokracija i to porilicno skupa birokracija. Ne zavaravajmo se, mi vise ne posjedujemo nista, kao drustvo a vecinom niti kao pojedinci(lopove ne racunam u pojedince), cak nismo niti vlasnici stanova u kojima zivimo niti automobila u kojima se vozimo jer dok ne otpaltimo i posljednju rau kredita banci, banka je vlasnik a nazalost te banke nisu u vlasnistvu Hrvatske vec tko zna koga iz tko zna koji zemalja svijeta.
Energiju ne razaranja vec stvaranja. Stvaranja jednog humanijeg drustva za sve i jednog osjecaja zajednistva jer taj osjecaj smo odavno izgubili, nazalost.
Sto znaci da bi ovi prosvjedi i pomaci trebali imati za cilj i pronalazenje tih sposobnih i mudrih ljudi, vjerujem da ih ima, naravno da ih ima, i to ne malo, problem je u tome sto se upravo zahvaljujuci njihovim sposobnostima ti savjescu ti ljudi ne zele baviti politikom koja je opceprihvacena politika u posljednje vrijeme, i potpuno ih razumijem, pa tko pametan i bi?
No sto ako bi se njihovim angazmanom stav prema politici promjenio i stvorio od politike ono sto bi ona doista trebala biti, sustav koji djeluje u korist i pojedinaca i drustva u cijelini, i obrnuto. A ne aparata koji postoji samo sebe radi. Sustav koji ce poticati zajednistvo i koji BITI zajednistvo, sustav u kojem pojedinac ima misao "kako svima tako i meni" (to je poruka koja mjenja sustav vrijednosti i kvalitetu zivota)jer dok su svi u blagostanju i pojedinac je u blagostanju, po meni vrlo logicno. A ne "meni je dobro a sta je sa drugima bas me briga".
ZAJEDNISTVO je nesto sto kronicno nedostaje ovome drustvu.
Istina, mnoge se institucije svojski trude vec stoljecima da udalje covjeka od drugog covjeka i od sebe samoga (religije u tome prednjace)
Zelimo li svijet uciniti boljim ljepsim i laksim mjestom za zivot (nebitno djelujemo li unutar svog svijeta, obitelji, kruga poznanika, drzave ili globalno, svijet je svijet, bio on velik ili mali, princip je princip, velicina, predmet ili granice su nebitne) trebamo prestati razmisljati na nacin muskarci - zene, pravoslavci -muslimani - katolici -budisti......, pusaci -nepusaci, vegetarijanci - nevegetarijanci, zuti-crni-bijeli...plavi-crni...debeli-mrsavi....homoseksualci-heteroseksualci....razlika kao u prici.
Na kraju svi smo mi samo ljudi, svatko sa svojim zivotnim odabirom i onime sto je dobio ili nije po rodjenju
svatko sa manama i vrlinama
ali svatko sa potrebom da zivi u blagostanju miru i sreci.
Rasti ce ono sto hranimo.
Mozda je krajnje vrijeme da promjenimo objekt hranjenja pa tako pocnemo hraniti vrline, razlicitost, uvazavanje, toleranciju, suosjecanje, suzivot jer razlicitost ima svojih dobrih osobina, na taj nacin mozemo nauciti mnogo vise i o sebi i o drugima, mozemo se nadopunjavati i postati cijelina koja djeluje savrseno.
dovoljno je pogledati prirodu, sve je tako razlicito a opet svi zive u skladu i iako se ne cini uvijek tako nasim ocima, uvijek u interesu cijeline.
Vjerujem da je vrijeme da naucimo.

Jednostavno je razgovarati o vremenu, sportu, novim cipelama, haljini, o drugim ljudima...no kada dvoje ljudi, bez obzira o kojem se odnosu radi, bilo o ljubavnom, prijateljskom ili partnerskom...cesto, kada imaju nekakav nesporazum koji treba razrjesiti, jednostavno ne znaju razgovarati. Koliko sam primjetila, razgovor u tim situacijama vodi krivica, tko je kriv, za ovo ili ono, tko je vise kriv, tko je manje kriv, pa cak i kada jedna strana ne spominje krivicu ona druga dolazi do zakljucka da je sama kriva. uglavnom, u razrjesavanju nesporazuma tesko je izbjeci krivicu ili krivca, zasto je to tako? zasto razgovor ne moze biti neutralan? jednostavno odrediti nesuglasicu tj. problem koji je trenutacan, i pokusati pronaci rjesenje bez da se ikoga krivi, to ne znaci da rjesenje mora ukljuciti nastavak odnosa, mogu se obje strane sloziti da nema vise smisla odrzavati neki odnos ali razgovor o tome je po meni, vrlo bitan. Drugi nacin rjesavanja nesporazuma, najcesce je sutnja. ha, pa to je gotovo isto kao da ste se posvadjali, okrivili, sa jos jednom dimenzijom vise, ono sto niste izgovorili velika je vjerojatnost da cete nositi dugo dugo sa sobom, na svjesnom ili nesvjesnom nivou, pa ce kao takvo izaci negdje drugdje, nekome ili negdje gdje uopce ne pripada. cesto cujem ljude, kada ih se na neki nacin prisili da kazu sto ih muci vezano za odnos, kako kazu da se sada kada su izgovorili osjecaju lakse. S obzirom na to zbog cega ste sutjeli i koliko dugo ovisi koliko cete biti agresivni u izgovaranju, primjetih da sto je vrijeme zadrzavanja krace agresija je manja, iako je prisutna, ipak cesto uvijek, jer kao sto sam rekla na pocetku, uvijek se trazi krivac za nesto ucinjeno ili izgovoreno ili pak neucinjeno ili neizgovoreno. Pravi razgovor krece od tocke SADA, znaci ok, trenutacno smo u situaciji u kojoj jesmo, bitno je naravno tko je i kako do toga doveo,ali nije dobro stvarati osjecaj krivice jer ljudi grijese, najcesce ipak bez namjere da nekoga povrijede, moze li se problem rjesiti i kako, ima li osnova za nastavak odnosa ili nema, i tu je tek bitno je li netko s namjerom cinio nesto da vas povrijedi, naravno takav odnos ne treba odrzavati, tada svjesno pristajete na ulogu zrtve, kakav god ishod razgovora bio, vazno je da imate osjecaj da ste ucinili i rekli sve sto ste trebali i da s mirom mozete ili otici ili nastaviti odnos.