malo bih se osvrnula na film u proslom postu. tip je fantastican, iako englezi nisu u globalu moj omiljen narod :-) samo oni imaju tako bridak konkretan nacin kritike, svaka cast
europska unija, hm hm...
iako sam za svijet bez granica, bez pripadanja, bez razlikovanja, svijet u ojem vlada prihvacanje, suzivot i jednakost u razlicitosti, vise se cini nekom SF-u :-) u posljednje vrijeme dobijem ospice na spomen europske unije ili bilo kojeg slicnog nacina udruzivanja
vrlo vjerojatno jer upravo razlog takvog udruzivanja nije onaj koji bi po mom skromnom misljenju trebao biti vec je to iskljucivo ekonomska korist i to najcesce samo pojedinaca. sorry takav svijet ne zelim vise.
postoji bitna razlika izmedju blagostanja i bogatstva
mozda doista ne bismo svi mogli biti bogati, no sigurna sam da bi svi mogli zivjeti u blagostanju da ne postoje pojedinci kojima je smisao zivota stvaranje nenormalnog bogatstva i nakon sto su do njega dosli izigravanje boga, jer na nista drugo mi ovo vise ne slici.
jucer sam bila u posjeti ljubljani i visegodisnjim prijateljima, obitelj umjetnici, glazbenici, u svojoj zemlji priznati kao takvi, sa standardom koji im prilici, rekla bih visa srednja klasa. nakon sto smo isprtumbali sve i svasta dosli smo i do stanja u nasim drzavama, on, kaze: nikada nisam bio jugonostalgicar, i vjerujem da je tako, pravi je slovenac, no sada bih se rado vratio u ono vrijeme, kaze da od kada je slovenija u uniji stvari su mnogostruko losije, od standarda koji je pao, do korupcije u svim slojevima, nezaposlenosti, unistene proizvodnje,.... europa njima nije donijela nista dobro.
pitam se kako bi hrvatska prosla u toj zajednici?
imamo li icime pregovarati, nije li potrebno ponajprije dovesti ovu zemlju u stanje blagostanja da bi se uopce mogli s ikeime udruzivati,
krenemo li od malih odnosa i udruzivanja, uvijek je vazno da su partneri barem donekle ravnopravni.
ako nije tako, jedan je uvijek u vlasti i nemilosti onog drugog, zar ne?
jos nesto sto mi je dalo na razmisljanje vezano za uniju, nedavno sam razgovarala sa mladim covjekom, meni dragim, no prvenstveno prijateljem mog netjaka, u razgovoru upravo o pitanju hrvatska da ili ne u europu pitam ja njega pa dobro zasto ti silno zelis u europu, na sto dobijem odgovor: " pa kada bi bili u uniji ja bih mogao otici raditi, recimo u francusku"
uzvratila sam mu pitanjem: " pa zar ne bi volio da u ovoj zemlji imas uvjete za rad i zivot kakvi su u francuskoj?"
momak se malo zamislio i dosao do zakljucka da bi ipak bilo ljepse kada bi ovdje imao takve uviete
pa naravno, no vecina mladih ljudi ovdje sanja o tome kako ce ima biti otvorena vrata za odlazak negdje gdje nikada nece biti kod kuce, gdje ce uvijek biti stranci.
pogresan stav, vrlo pogresan razlog za ulazak u uniju
ja osobno nikada ne bih otisla, osim na izlet, cak niti sa kvarnera a kamo li iz ove zemlje
ja zelim uvjete dostojne covjeka, blagostanje u ovoj zemlji
a da bi do toga dosli vjerujem da nam nije potrebna nikakva unija vec da si takvu zemlju prije svega trebamo sami stvoriti, pa tek tada mozemo, ako zelimo, ulaziti u nekave zajednice i partnerske odnose.
Post je objavljen 20.03.2011. u 22:57 sati.