samome-sebi

Nedavno mi je kroz glavu prosla ideja :-)
mozda cu vas ovom pricom zabaviti a mozda i nesto vise :-) ili manje, kako god, u pitanju je samo moja masta
a sve je krenulo pogledom na jedan stari fico
pa onda misao kako bi bilo lijepo kada na cestama ne bi postojalo nista osim fice, kada ljudi ne bi vozili tako ludo i kada bi kretanje bilo sigurnije, kada nitko ne bi ginuo na tako, po meni doista nepotreban nacin
film se u mojoj glavi poceo razvijati dalje, a onda sam sa prijateljima o tome razgovarala i svako njihovo pitanje meni je stvaralo novi odgovor i novu ideju kako bi, najprije nase ceste trebale izgledati, a zatim i citava zemlja i nacin zivota i funkcioniranja.
ok, nakon boljeg razmisljanja shvatila sam da nije samo brzina ta koja bi trebala biti bitna, auto bi trebao biti i na neki eko pogon, nije nemoguce. ali velicina treba biti velicina fice, a zasto, sada ide dalje
znaci u ovoj se zemlji vise ne bi trosilo na ceste koje su izuzetno skupe, jer sta ce nam brze ceste ako ne postoji vozilo koje ide brze od 80km/h
e, a sad treba i drzavu urediti tako da ljudi vise i nemaju potrebe zuriti, znaci sve bi trebalo biti na easy
poljoprivreda i turizam trebale bi biti primarne djelatnosti za takav nacin zivota, sto se tice poljoprivrede i stocarstva, pa imamo sve predispozicije, zemlju u kojoj mozemo uzgojiti ama bas sve, pa cak da zivimo samo od samoniklog bilja mogli bi prezivjeti, koliko nas ima, naravno sve ekoloski proizvedeno
samo mogu zamisliti pomak u stanju svijesti i psihe ljudi koji imaju priliku uzivati u takvoj hrani, jer hrana jest bitna za nase sveopce zdravlje i stanje
a sada stranci, turisti koji bi sigurno dolazili na odmor u ovakvu zemlju, i za to sigurno platili koliko god trazimo da plate, svoje velike autice trebali bi ostaviti izvan granice Hrvatske, izgradila bi im garaze za metalne ljubimce, cak i zaposlila cuvare koji ce im cuvati iste a na ulazu dobili bi kljuc fice kojeg bi naravno "besplatno" koristili dok su tu na odmoru, placali bi gorivo i platili bi eventualno nastalu stetu na autu kada ga budu vracali. moj prijatelj me pitao a gdje bi oni sa svim onim silnim stvarima iz svojih velikih automobila potrpali u mali fico, e pa bas tu je kvaka mog vidjenja turizma, lijepo bi u taj fico stavili sebe, nesto malo odjece i lovu a sve sto im treba za odmor bili bi prisiljeni kupiti u hrvatskoj. s obzirom da smo vec razvili proizvodnju eko hrane imali bi im sta za ponuditi.. tu ne bi bilo niti suvisne ambalaze a ona koja bi postojala bila bi razgradiva.
naravno internet i telefoni bili bi normalno u funkciji ali bez pretjerivanja, ha ha ha ideja mi je da novi telefon mozes kupiti samo ako doneses neispravan stari, na taj nacin smanjio bi se otpad koji nije moguce reciklirati a i ne bi bilo statusnih simbola koji nas, u pravilu samo cine nesretnima i rade razliku medu ljudima koja nije realna. jer ipak -vaznije je biti nego imati-
postojala bi mogucnost narucivanja proizvoda koji su u pravilu suvisni no takvi bi kostali toliko da ti to bas ne bi padalo na pamet, a ako hoces popiti coca-colu ili pojesti gnjusni mcdonalds hamburger imas ih u susjednm drzavama a ako bas hoces to napraviti kod kuce, ok ali platiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii punoooooooooo
i nasa obala zasluzuje bolji tretman pa bi tako u jadransko, hrvatsko more dozvolila ulaz samo jedrilicama, bucni i vrlo zagadujuci motornjaci ostajali bi izvan nasih granica.
ispocetka bi vjerojatno bilo ljudi koji bi se odupirali takvom nacinu zivota, pa bi trebalo uvesti nesto kao radna mjesta po depeshi, jesu li tako to zvali u doba juge na pocetku? kada si dobio pismo koje kaze da ima da ides raditi tamo i tamo i nije bilo sanse da kazes ne :-)
pa tako nekako bi trebalo "natjerati" ljude na novi poredak, nakon nekog vremena imali bi sigurno vecinu koja bi uzivala, jer zurbe ne bi bilo, trcanja za novcima, kredita i banaka koji ti sjede na vratu, sve bi bilo na polako, druzili bi se medjusobno vise, imali bi vremena za sebe, svoje obitelji, prijatelje
naravno ne bih vracala zivot u srednji vijek, bilo bi i struje i aparata koji olaksavaju zivot ali bi to trebalo biti sa vise mjere bez bezglavog jurcanja za stvarima koje su jednom ljudskom bicu potpuno nepotrebne da bi dosao do srece.

prvo cega bi se trebali rjesiti jest sadasnja vladajuca struktura, kojoj bi ja radije platila dozivotni odmor negdje na havajima nego ih drzala ovdje, vjerojatno bi nas doslo i jeftinije :-)

znam da je ovo nemoguca prica, ali cemu masta sluzi nego da uzivamo u nevjerojatnim pricama
ha ha ha nadam se da ste i vi uzivali barem na kratko, probali zatvoriti oci i vidjeti oko sebe nasmjesene ljude, djecu koja trckaraju bezbrizno, livade pune raznolikog bilja, polja koja bujaju hranom, proplanke pune kravica, ovcica....turista koji jos i placaju da bi sudjelovali u brizi oko uzgoja ....
ma to je zemlja u kojoj bih voljela zivjeti

"Tko je mudar?
Onaj tko uci od svakog covjeka."

"Na razini mudrosti svi su jedno,
pa onaj tko je na toj razini,
moze uciti od svakog ljudskog bica
i od svega stvorenog."

Nisam znala zasto se citav zivot odupirem uciteljima, sada znam da sam mozda ipak u pravu :-)
nekako sam oduvijek vjerovala da je ama bas svatko i sve u funkciji ucitelja i ucenika uvijek i stalno
nikako nisam mogla razumjeti ljude koji su se odlucili za jednog ucitelja poput sai babe meher babe dalaj lame ili koga vec...
iako me cesto ti isti ljudi uvjeravaju da sam u krivu
mozda bas zato sto su tako sigurni u ono sto pokusavaju ugurati nekome drugome, mozda bas zbog toga ne vjerujem u velike ucitelje, a mozda i zbog toga sto se ti isti "ucitelji" sami stavljaju u ulogu velikih ucitelja, proglasavaju se sami

zasigurno jesam cudnovata, ali za mene je svaka situacija, svaka zivotinja, pa cak i biljka, naravno covjek prilika za ucenje
pa kako da onda odvojim nekog posebno?

"Ucini da svaka stvar dosegne svoju sustinu."

navode sam izvukla iz jedne od knjiga o Kabali.

vec se danima osjecam lose, jesam li pocela skretati s uma ili sto se desava, no ne boli me samo tijelo vec i dusa, i to stravicnooooooooooooooooooo....
iako dusa, kazu, ne moze boljeti
ali ti isti ljudi kazu i da su ljudi najvisa bica u svemiru, da se razlikujemo od biljaka i zivotinja, da smo mi ti koji znamo sto cemo s dusom kada tijelo umre.....svasta kazu, a ja se pitam, koji K..... covjek od kada znamo, za sebe, u proslost, pita se o postojanju boga, o smislu zivota, raspravlja i tvrdi da zna tko smo i sto smo a jedno ja znam:
NISMO U STANJU VOLJETI CAK NITI BLIZNJE SVOJE-KAMO LI LJUDE KOJE NE POZNAJEMO-A KAMO LI NESTO STO NE RAZUMIJEMO
NISMO U STANJU PRIHVATITI NEKOGA TKO NIJE ONO STO RAZUMIJEMO

Ne kazem da se uvijek trebamo slagati s necijim postupcima, ali uvijek mozemo tog nekog voljeti
Zar nismo svi savrseni upravo onakvi kakvi jesmo, pa cak i kada grijesimo i ne donosimo najmudrije i najispravnije odluke?
zar nije velicina bica, prihvacanje, oprastanje, biti i slab kada treba, suosjecati, voljeti?

zar je toliko lakse mrziti, zamjerati, pamtiti pa vracati, negirati, odbacivati...?

0
Istina , Smijeh , Zudnja ; Sveta Ludo Vina !
Skrij rascjepljenje , razbludna mahnitost je plemenito Prosvjetljenje .
- - - -
Znaj nista !
Svi putevi su ispravni za Nevinost .
Cista ludost je kljuc Posvecenja .
Sutnja se prolama u Ushicenju .
Ne budi ni muskarac ni zena , nego oboje u jednom .
Suti , Djetesce u Jajetu Plavetnila , da mozes rasti
Za nosenje Koplja i Grala !
Lutaj sam i pjevaj !
U Kraljevoj Palaci njegova te Kcerka ceka .

I
Rijec Mudrosti mrezu lazi tka , neizmjerne prostore Beskraja vjencava .
- - - -
Istinsko Jastvo je znacenje Istinske Volje ;
Spoznaj Sebe kroz svoj Put !
Proracunaj dobro Formulu Svog puta !
Stvaraj slobodno ; upijaj radosno ; smisljeno razdijeli ; skrutni potpuno .
Radi ti , Svemoguci , Sveprisutni , Sveznajuci , u Vjecnosti i za Nju .

II
Majka , mjeseceva djevica , Panova nevjesta i druzbenica ;
Svima nama Bozji Andeo i Svecenica .
- - - -
Cistoca je zivjeti samo za Najvise ; a najvise je Sve :
Budi kao Artemida prema Panu !
Citaj to u Knjizi Zakona i prodri kroz koprenu Djevice !

III
Ljepoto , otkrij svoje Carstvo !
Istina izvan dosega .
Misli : Ljubav je potpunost svijeta .
- - - -
Ovo je Sklad Univerzuma , da Ljubav sjedinjuje Volju kako bi stvarala s Razumjevanjem tog sto je Stvoreno : shvati svoju vlastitu Volju !
Ljubi i budi ljubljen ! Raduj se svakom oblicju ljubavi i neka ti to bude hrana i ushicenje !


IV
Velmoza i zacetnik , eto Kralja i Cara
Sveg sto je smrtno , pozdrav za Proljeca Gospodara !
- - - -
svu svoju energiju upotrijebi da ovladas svojim mislima :
Spali svoju misaonost bas kao i Feliks !

V
Mudrost svakom dio onoliki Putem Svijetlosti , koliko zasluzuje , Hijarofantu veliki !
- - - -
Djevicansku ponudu prinesi Znanju i Razgovoru svog Svetog Andela Cuvara !
Sve ostalo je varka .
Budi atlet sa osam udova Joge ;
Jer bez tog nisi dovoljno discipliniran ni za koju borbu .


VI
Svakome njegovo Poimanje Istinu pruza u slici ,
Nemo : vas nacin , Besmrtna Braco i Ljubavnici !
- - - -
Prorociste Bogova je djeciji Glas Ljubavi u tvojoj Dusi !
Slusaj ga !
Ne obaziri se na Sirenske Glasove Cula , ili Fantomske Glasove razuma :
Pocivaj u Jednostavnosti i osluskuj Tisinu !


VII
Pogleda , Kocije !
Kroz potop koji vodom vrvi
Sveti Gral , zivot i zanos Vode i krvi !
- - - -
Ishod Lesinara , Dvoje – u – Jedno , preneseno to su Kocije moci .
TRINC : posljednje je prorocanstvo !


VIII
Uskladenost ! Svakim cinom Ritam se blista .
Ples je mahnit , al ‘ ravnoteza uvijek ista .
- - - -
Svaku misao uravnotezi s njezinom tocnom suprotnoscu !
Vjencanje njihovo je Ponistenje Iluzija .


IX
Najtajnije sijeme zamisli Zivotvorne zmije , Djevica , Pustinjak , nijemi Cuvar , krije .
- - - -
Lutaj sam ; noseci Sijetlost i svoj Stap !
I neka Svijetlost bude tako jaka da te nijedan covjek ne vidi !
Neka te nista ne pokrene ni izvana ni iznutra ;
Ustraj na svaki nacin u Tisini !


X
Tjerano energijom trojstva putuje Kolo Srece
U krugu : al ‘ mu se Osovina ne pokrece .
- - - -
Slijedi svoju Srecu , bez obzira kuda te vodila !
Osovina se ne pokrece : POSTIGNI TO !


XI
Lav – Zmija zacinje Bogove !
Tvoj tron je mahnita Zvijer , o Gospo Babalon !
- - - -
Ublazi Energiju s Ljubavlju ; ali neka Ljubav prozdere sve stvari .
Obozavaj ime -------- , cetverokut , mistican , cudesan , i ime Njegove Kuce 418 .


XII
Bog – Covjek u materinskim Dubinama Oceana ,
Ovjesen kao Svjetiljka sred Eonskog bezdana.
- - - -
Ne dopusti vodama po kojima plovis da te smoce !
I , dosavsi do obale zasadi Vinovu Lozu i raduj se bez stida .


XIII
Orao , Zmija i Skorpion !
Vihor Plesa Smrti nosa
Uskovitlani Zivot od Zanosa do Zanosa .
- - - -
Univerzum je Promjena ;
Svaka promjena je posljedica jednog cina Ljubavi ; svi cinovi Ljubavi sadrze Cistu Radost .
Umiri svakodnevno !
Smrt je vrhunac jedne krivulje zmije Zivota :
Sve suprotnosti promatraj kao nuzne nadopune i raduj se !


XIV
Solve , Coagula ! V. I. T. R. I. O. L. Je znamen za
Tinkturu , Eliksir i Kamen .
- - - -
Izlij slobodno sve svoje iz Posude u svojoj desnoj ruci , i ne prolij ni kap !
Nema li tvoja lijeva ruka posudu ?
Sve potpuno preobrazi u Sliku svoje Volje , dovodeci sve do njegova istinskog znamena Savrsenosti !
Rstvori Biser u Vinskom peharu ;
Ispij i ocituj Vrlinu tog Bisera !

XV
IO Pan ! Bog – Jarac vrhove trkom gazi ,
Mahnit od zudnje , hrli ekstazi .
- - - -
Sa svojim desnim Okom stvaraj sve za sebe , a s lijevim prihvati sve sto je na drugi nacin stvoreno !


XVI
Bellono , urlaj !
Sokole pustaj !
Potmuli bat Svijetova koji srljaju u Rat !
- - - -
Razori tvrdavu svoj Individualnog Jastva ,
Da bi tvoja Istina mogla slobodno iskociti iz rusevina !


XVII
Nuit , Zvjezdana Gospo nasa !
Slucaj je poenta
Svake Tvoje igre , uzvisenog Eksperimenta !
- - - -
Izlij vodu na sebe :
Tako ces postati Vrelo Univerzuma !
Pronadi sebe u svakoj Zvijezdi !
Ostvari svaku mogucnost !



XVIII
Vjesticji mjesece ,
Potokom tvojim prepunim krvi
Ponocni Kukac brodi svojim vrlim prorockim Cunom !
- - - -
Neka Iluzija Svijeta prolazi mimo tebe , nezapazena ,
dok krocis od Ponoci prema Jutru !


XIX
Sunce , nas Oce !
Duso Svijetlosti i Zivota ,
Volimo i igrajmo se nesputani pod Tobom koji si svetinja , ljepota !
- - - -
Zraci svoju svijetlost svima bez dvojbe ;
Oblaci i sijene nista ne znace tebi .
Govor i Sutnju , Energicnost i Smirenost , ucini dvojnim oblicjem svoje igre !


XX
Nuit , Hadit , Ra – Hoor – khuit !
Dvostrukog Djeteta Eon !
Preuzviseni , vini se na Tron !
- - - -
Neka svaki Cin bude cin Ljubavi i Obozavanja !
Neka svaki Cin bude Nalog Boga !
Neka svaki Cin bude Izvoriste zracece Slave !


XXI
Nista ne postaje Sve da bi se ispunio Nicega plan ,
O savrsenstvo Svijeta kojim vlada Pan .
- - - -
Tretiraj vrijeme i sve uvijete Dogadaja kao
Sluge svoje Volje ,
Zaduzene da ti predstave Univerzum u obliku
Tvoga Plana .
I , blagoslov i obozavanje proroku ljupke Zvijezde !

Neko vece, u svom omiljenom pubu, upoznam prijateljicu jedne poznanice, atmosfera cudna, ne losa, zena ocito u periodu rjesavanja sebe same. U jednom trenutku, nisam sigurna zasto pita me jesam li udata, odgovaram u mahu, razvedena, no slijedece me pitanje stavilo u stanje sutnje i razmisljanja- "Imam li djece?"- jednostavno nisam znala sto da odgovorim osobi koju tek upoznajem, trebam li joj uopce odgovoriti i postavljam sama sebi isto pitanje.
Prije nesto manje od godine dana izgubila sam jedino dijete u saobracajnoj nesreci i pitanje koje sam si postavljala bilo je jesam li majka i dalje. da li je biti majka iskustvo radjanja djeteta ili uloga koju igramo dok smo zivi, odnosno dok su nam djeca ziva? imam li dijece? sto da odgovorim na to pak...moje je dijete sa mnom u svakom trenutku kao i dok je bio fizicki prisutan, tu je u mom srcu, u mojoj glavi, dijelim i dalje sve osjecaje s njim, na nekoj drugoj razini ali nikako ne mogu reci da ga nema, a sa druge strane, nema ga, i to je stvarnost takodjer. Nema one brige oko toga sto ce mu se desiti, je li nesto napravio ili nije, nema onih dodira i pogleda, nema niti neslaganja niti slaganja, nema odlazaka i dolazaka...
Vjerujem da nisam jedina majka sa iskustvom gubitka djeteta koja se nasla u paradoksalnom stanju, koja se pita ista pitanja, nije jednostavno osjecati prisutnost i odsutnost u isto vrijeme, zbunjuje to stanje do daske, i sve je jos dobro dok se pitanja odvijaju u mojoj glavi no kada pitanje dodje od osobe x... ostajem bez odgovora.
Mozda nadjem odgovor tek onog trenutka kada se opet budem susrela s njim ponovno.

S obzirom da razmisljam bas o svemu, tesko je zapoceti ... uglavnom je jednostavnije, inace u zivotu, kada imas malo toga sto radis ili o cemu razmisljas. No, moj zivot, u 40 godina, koliko zivim, toliko je toga iskusio da, iskreno vjerujem, dobra vecina ljudi to ne prodje u tri zivota, i doista je tesko odvojiti neto o cemu cu pisati.
I tako sam se odlucila napisati dozivljaj, jedan od, sa drvecem :-) prica je to koja ponesto kaze o njima ali i o meni a krece ovako

Moj je netjak vec na kraju svog petogodisnjeg studija u udinama a ja jos nisam bila vidjeti gdje je to proveo pet godina zivota i tako jedan dan ovog proljeca odlucismo da bi bilo krajnje vrijeme da me provede gradicem koji je sve te godine bio njegov dom.
Sve u svemu Udine je simpatican mali grad, njegov Univerzitet ugodan i lezeran a ipak stvara osjecaj postovanja svaki centimetar kojim sam prosla. Grad je miran, ili barem taj dan nije djelovao prenapucen, ljudi umjereno uzurbani...prednost malih gradova za razliku od onih milionskih kojima ljudi jednostavno jure pored tebe.
Kava, setnja, razgledavanje, obilazenje knjizara...i odjednom hm, nesto je drugacije ali puno drugacije ali sto je to? pogledam pazljivo oko sebe, veoma pazljivo, dignem pogled i odjednom mi postane jasno, pa da to su stabla. Dah mi je zastao od sjaja tih krosnji, treperile su, pravile se vazne. Izuzetno puno zelenila na sve strane, svaki grmic, svako stablo, svaka livadica sve njegovano, pa nije ni cudo da su stabla toliko sretna, da se prave vazna kada to doista i jesu, koliko su se ona smijala toliko sam se smijala i ja.
Vracajuci se autom natrag u Rijeku jos uvijek sam bila pod dojmom, veselo pricajuci netjaku i njegovoj prijateljici, koja je takodjer studentica u Udinama a iz Rijeke, da su me u cudu gledali i pitali sto li sam to popila pojela ili sto vec da sam tako dozivjela "obicno" drvece. Naravno nista od toga, ja jednostavno gledam oko sebe a cesto i u sebe ponesto drugacije od vecine meni poznatih ljudi.
I tako vratili se mi u Rijeku i prva stvar koju sam primjetila opet su stabla, no ova nasa djeluju jako jako tuzna, i usamljena. pratila sam danima i jos uvijek to cesto cinim, koliko ljudi obracaju pozornost na drvece pored kojih prolaze, zalosno malo, kao da nisu svjesni tih malih i velikih divova, koji nam toliko daju svakoga dana. sigurno ne traze nista zauzvrat ali zar ne bi bilo lijepo kada bi, ako nista drugo bili svjesni njihova postojanja a koliko bi bilo lijepo kada bi im dali malo njeznosti i brige o njihovom okruzenju, kada bi im cesce posadili novo stablo u blizini nego posjekli neko koje vec postoji i pretvorili ono malo zelenila u beton. Vjerujem da bi tada i rijecka stabla sirila osmjeh licima, treperila liscem i pravila se vazna kao i njihovi rodjaci u Udinama.

Vec dugo razmisljam o otvaranju vlastitog bloga. Kako smisliti ime? O cemu pisati? Pa onda ono pitanje i cemu pisati :-) Toliko misli u glavi, toliko promisljanja, toliko pitanja....mogu li bar dio podijeliti s drugima? Vani vrijeme koje jednostavno tjera da ostanem kod kuce, a uz to jos i prehlada, i eto dok mi se rucak pece u pecnici odlucila ja krociti u virtualni svijet.
Samome sebi moze doista biti samome sebi iako sam zena namjerno sam odlucila ne reci samoj sebi jer prije svega mislim na bice koje je nevezano za spol, nakon sto je propala moja prva ideja da blog nazovem memento jer vec postoji, slijedeca ideja bila je Marko Aurelije i njegovo djelo Samome sebi i hvala nebesima nisam trebala smisljati dalje :-)
Samome sebi, naravno na ovome blogu, ako nekada netko zaviri, pronaci ce iskljucivo moja razmisljanja i promisljanja o svemu i svacemu, a sve to vodi ka pronalazenju sebe same, onaj tko se bude htjeo pridruziti u pronalazenju sebe samog, dobro je dosao.
Naravno voljela bih da na ovome mjestu EGO nema prisustva, ostavite svoje uloge, budite ono sto doista jeste. Naravno onaj mali ego uvijek je prisutan, taj nas uostalom i cini posebnima, ali taj ego ne vrijeda se i ne ljuti sto netko ne razmislja kao on, to cini onaj veliki EGO, pa jos jednom molim, gospodina velikog :-) ostani podalje, hvala :-)