samome-sebi

podugo spremam iznijeti svoje misljenje o vegetarijanstvu, i eto, ne sa zeljom da ikome dam pravo ili krivo vec samo moje poimanje tog fenomena.
u samom startu, ja nisam vegetarijanac, i vjerujem da to nikada necu niti odabrati kao svoj nacin prehrane a jos manje kao stil ili filozofiju zivota.
zivot koji vodim, poslove koje radim prilicno su tezak fizicki napor i jednostavno u svojoj prehrani moram imati energetski jaku hranu, sto ukljucuje i komadic mesa, slusam svoje tijelo sto trazi i vec godinama, bez previse razmisljanja ili cak uopce razmisljanja o kolicini, vrsti, kalorijama i svemu ostalome imam savrsenu tezinu i prilicno dobro zdravlje, a agresija (kao tinejderi svi imamo visak energije a manjak razuma i mudrosti pa se ta energija manifestira kao agresija, najcesce) mi se smanjila ne zbog nacina ishrane vec zbog rada na sebi i promjena o poimanju zivota kako svog tako i drugih zivih bica
imam nebrojeno prijatelja i poznanika vegetarijanaca, oni dobro znaju moj stav o tome, kao sto i ja znam njihov, medusobno se postujemo i volimo i nacin prehrane definitivno ne smeta nasim prijateljstvima, no to su mahom ipak, ljudi visokog stupnja tolerancije, prihvacanja razlicitosti kako u stavovima tako i nacinima zivota. jednom sam rekla i drzim da je tako, kada bih sve svoje prijatelje i poznanike stavila na jedno mjesto, iako se mnogi medusobno ne poznaju, ne bi doslo do nikakvog sukoba, a potpuno su razliciti po svemu, sretna sam sto poznajem takve ljude i sto mi cine zivot bogatijim.
na svakom druzenju kuham varijantu sa mesom i onu bez, hahahaha iako od njih naime nikada nisam dobila mesni obrok, no neka :-)
tesko mi je zapravo pricati samo o nacinu prehrane jer opcenito nista ne gledam odvojeno od svega ostaloga pa mi se tako i hrana i njezin odabir uklapaju u jos svasta nesto

koliko ja znam....
postoje mjesta na kugli zemaljskoj gdje ljudi jedu pretezno biljke, tako vec tisucama godina, ti su krajevi vecinom tople klime,laksa prehrana je prilagodjena nacinu zivota i klimi. postoje mjesta gdje biljaka uopce nema, pa primjerice eskimi jedu samo i iskljucivo meso, cudnovato, zivi su jos uvijek, poprilicno zdravi a koliko sam vidjela u nekim dokumentarcima cak i neusporedivo sretniji od vecine ljudi i prilicno neagresivni s obzirom koliko mesa jedu odnosno povrca ne jedu.
pa cak i u ovoj nasoj maloj zemlji imamo razlicitu prehranu u primorju, drugu u gorskom kotaru i slavoniji, razlicito jedemo zimi, vise mesa i energije, ljeti vise povrca i voca...
makrobiotika potjece iz japana, to je naime tradicionalna prehrana japanaca u vrijeme kada hrane bas i nije bilo, tibetanci jedu meso ako ce im ga netko donijeti, ali ne dao bog da sami koknu jadnu zivotinju, arapi ne jedu svinjetinu jer bi se po svoj prilici od nje razbolili a i malo je preteska za onu vrucinu... svatko je od njih naravno u pravu i nisu dosli do nejedenja mesa zbog toga sto se zivotinja ne smije ubiti(osim mozda tibetanaca koji su cini mi se ipak malo pretjerali u licemjerju, a moj je stav da ako vec jesi u stanju pojesti onda trebas biti u stanju i ubiti zivotinju ili biljku koju ces pojesti) vec zato sto uvjeti u kojima zive, a pogotovo ako zele ostati zdravi, jednostavno odredjuje nacin prehrane.
ovdje na zapadu imam osjecaj da su ljudi podemonili i od necega tako jednostavnog kao sto je hrana napravili ideologiju i to prilicno suludu(postoje iznimke, ljudi koji jednostavno ne podnose meso, ili im tesko pada ili na taj nacin pokusavaju povratiti zdravlje, njih ovdje ne racunam)
zivjela sam na selu 17 godina, u vrtu sam imala sve od krumpira saletae blitve mrkve....od voca ribizle , ljesnjake orahe kivije...od zivotinja psa macke(njih nisam pojela :-)) kokice, pilice, zeceve, purane...sama sam uzgajal hranu iskljucivo za svoje potrebe, sama sam to isto brala ili ubijala ako sam mislila pojesti, a jesam, i dosla sam do toga da sa istom paznjom i zahvalnoscu ubijam blitvu kao i pilica. otpada je bilo jako malo, ono sto nismo pojeli mi, pas, macak, kokice, purani...otislo je u kompost, sve sto je moglo gorjeti otislo je u vatru.
kemijska sredstva za zastitu i dohranu nikada nisam koristila pa sam imala relativno kvalitetnu i zdravu hranu i nje nije bilo previse bez obzira na lijepu kolicinu obradive povrsine. pa sam tako dosla i do zakljucka da zdrava hrana u ducanima i nije tako zdrava jer dobro znam koja se kolicina moze uzgojiti na nacin koji ne ukljucuje kemikalije. jos jedan razlog zasto mi vegetarijanstvo nije po nicemu posebno, bilje koje jedemo nebrojeno je puta tretirano svim i svacim od sjemena pa dok dodje do naseg stola, samo jabuke se primjerice prskaju oko 40ak puta. zitarice se jos k tome skladiste u prostore koji su tretirani protiv nametnika a u slicnim uvjetima i transportiraju, gdje ostaju svi ti otrovi?
cinjenica jest da se sva hrana, kako bilje tako i meso uzgaja na nacin koji je neprirodan i nije dostojan niti covjeka niti biljke niti zivotinje a svemu je poticaj necija i samo necija ZARADA
a psihologija je svakoj budali njegovo veselje

po cemu se moze razlikovati vrijednost jednog bica od drugog?
na koji nacin je manje zlo ubiti biljku od krave? zato sto je ne cujes da vristi?
ma koja je razlika ubiti covjeka ili kravu? jer ne prica?
pitanje je samo ZASTO ubiti
po meni, ako to sto cinis sa zahvalnoscu sto ti daje zivot ne moze postojati prava i kriva hrana, jer na kraju krajeva i ti ces jednom posluziti nekome da produzi svoj zivot, i svako zivo bice jednom posluzi kao hrana,i taj ciklus i lanac je neminovan, cemu onda od toga raditi dramu koja to nije?
drama je u tome sto ljudi jedu nesvjesno, sto jedu bez zahvalnosti i sto jedu daleko vise nego im je potrebno, kao sto sve konzumiraju u kolicini vecoj od potrebne, potpuno su isti u tome i vegetarijanci i makrobioticari i mesojedi i svejedi i svi ostali. osim zajednica koje same moraju uloviti ili ubrati svoju hranu, oni zasigurno ne jedu vise od onoga sto im treba.
sto se ubijanja tice, svatko tko kaze da nije u stanju ubiti covjeka laze prije svega samoga sebe.
ja znam da ako sam u stanju ubiti mrava ili blitvu jesam u stanju ubiti i covjeka, to sto nemam dovoljan razlog da to ucinim, u odnosu na nekog vojnika ili ludjaka to je druga prica, ali ne mogu kategoricki tvrditi da to nisam u stanju.
znam isto tako da dobra vecina vegetarijanaca koje poznajem nikada u zivotu nije iskusila glad zbog neimastine i vjerujem tko je to jednom iskusio ne razmislja o prehrani na takav nacin vec je zahvalan svemu sto se nadje na njegovom tanjuru.
postujem biljke sve vise i vise i znam za stabla koja su svjesno oduzela sebi zivot kako bi ga dala nekom drugom, mozda ne vjerujete u takve price, to je vas problem, ja znam da su istinite.
znam i da su zivotinje mnogo vise od onoga sto vidimo i razumijemo, opcenito svemir je daleko vise od onoga sto vidimo i razumijemo, i zivot je daleko vise
znam i to da postoje ljudi koji ne sezu svjescu umom niti razumom cak niti do ribice, ma uh riba je za njih svjetlosnim godinama daleko u razvoju
iako ima i takvih ljudi, pa vjerojatno i takvih biljaka i zivotinja, tko smo mi da sudimo o tome sto je veci ili manji grijeh pojesti ili uciniti, naravno svatko ima pravo na svoj izbor, no to ne ukljucuje da sudite onima koji se ne slazu sa vasim izborom.
po meni je najvaznije biti svjestan, svega sto cinimo, svega sto drugi cine, dajuci svjesnost hrani koju unosimo istovremeno joj odajemo postovanje i zahvalnost, jeli mi meso ili salatu.
vjerujem da je najispravniji odnos prema necemu kada odnosa i nema, odnosno kada od nicega ne radimo preveliku vaznost i kada istovremeno nicemu ne uzimamo vaznost.
jednostavno zvuci no mnogo je teze to i zivjeti.