Mali čovjek
Mali čovjek zaista uživa u svom položaju.
Svejedno da li se društveno ekonomski sistem u kome živi naziva socijalizam, kapitalizam, feudalizam ili robovlasnički sistem, mali čovjek uživa i zadovoljan je. Da nije zadovoljan, pobunjenici ne bi bili u manjini, nešto bi se promijenilo. Mali čovjek radi na pokretnim trakama, dopušta da mu ekonomija uništi tijelo, dopušta da mu ekonomski zakoni unište porodicu, prijateljstva ili seksualni život. Mali čovjek vrijedno radi na poljima robovlasnika, mali čovjek pritišće i na kotaču muči druge male ljude koji su se pobunili. Mali čovjek šuti dok mu u ranu zoru Staljinovi policajci odvode susjede. Mali čovek upravlja plinskim komorama. Mali čovjek projektira plinske komore, a kada se vrati s posla njegova supruga je presretna, jer zaboga, on je postao Glavni inženjer (za projektiranje plinskih komora). Mali čovjek sretno otima stanove, zemlju, život pripadnicima druge nacije sa kojima su do skora živjeli zajedno.
Mali čovjek je sretan. Malom čovjeku pobuna nije potrebna. Mali čovjek hoće preživjeti. U nekim južnoameričkim plemenima status muškarca odgovarao je broju jaguarovih zuba na ogrlici. Postojali su i određeni tabui, i ako bi ga netko vidio da pomaže svojoj ženi u pripremi ručka, naš mali čovjek plemena gubio bi status Velikog lovca. Danas ne treba loviti jaguara. Moguće je posjedovati automobile marke "Jaguar". Želja malog čoveka za statusom je demokratizirana. Međutim u doba našeg lovca, čovjek je mogao da ode negdje drugdje, da negdje u šumi nađe kutak za sebe i svoje istomišljenike. MOGAO SE POBUNITI. Sada šume više nema, sva sredstva za proizvodnju su u rukama svjetske Mašine.
Malom čovjeku koji se boji, koji umire bijesan i bolestan od rutine, koji bunca u krevetu od frustracije, koji muči i biva mučen od strane drugih malih ljudi treba objašnjenje za njegovo stanje. Američke domaćice na prozaku, frustrirane djevojčice na dijetama, mučenici plastičnih operacija u ime Estetike. Oni čekaju odgovor u Mašini koju sami grade. Izlazna strategija jednostavno ne postoji. Ljubavi nema, ako hoćete samo uzmete i otmete. Rješenja nema u logici tržišta, u jeziku kojim se obraćamo i koji je u nama porodila kartezijanska nauka i tisuće godina ovakve civilizacije.
Pa mi smo slijepi robovi ukinutih svakodnevnica.
www.kulturnifront.hr
30.08.2006. u 06:02 | K | 5 | P | # | ^
# FRUSTRACIJA #
Sex je stravično bitna stvar. Znam da nisam otkrio Ameriku, ali definitivno ga ljudi često podcjenjuju. Kad imaš jaki, kvalitetni libido, odašilješ strašnu energiju. Osjećaš se zdravo, jako, kvalitetno, ukratko nenadjebivo. U suprotnom, život se lako može pretvoriti u sranje. Nejebica jednako frustracija, i zato, u najgorem slučaju treba uzeti stvar u svoje ruke. Ništa ne prepustiti slučaju. Nikako! Za sve se treba potruditi, a ovdje se isplati potruditi. I sad, razmišljam o ovome, situacija me ponukala čak i da pišem o tome, i zato širim temu i pitam se: je li monogamija prirodna? Recimo, kad čovjek nađe srodnu dušu, treba li se pomiriti sa sudbinom i zaboraviti na sve te druge predivne žene (ili muške) što sa svih strana mirišu, isijavaju ljepotom i razbacuju feromone, treba li biti frustriran što više ne možeš, ili ne smiješ skitati i uzimati ono što ti život nudi slobodno i nesputano kao nekad? Ili se jednostavno nameće samo po sebi da možeš zastraniti jer dok druga strana ne dozna da se nešto dogodilo ništa se nije dogodilo.
Ljubav je priroda "smislila" kao vrhunsku varku, stanje tijela i duha koje muškarca tjera da neko vrijeme bude uz ženu kako bi osigurao egzistenciju mladome. Ljubav bi po toj logici bila vrhunska prevara, stanje sluđenosti s unaprijed definiranim ciljem. Vrijeme, civilizacijski progres (regres???), učinili su svoje i dali ljubavi taj romantični karakter zbog kojeg je postala ono što danas jest, pa ima i svoj dan Valentinovo, milijun knjiga i filmova, povijesne ljubavi, i čak sintagmu da nije jubavi ne bi svita bilo.
Ajd ti sad budi pametan. Je li ta prevara mutirala i ojačala pa se pretvorila u jedinu nadu, iskonsku i najjaču životnu silu, ono za što se isplati boriti i ono što nas čini boljima. Što je ljubav, ako nije najveća naturalna prevara?
c/p A.Pancirov
I u istom stilu - Đoka zakon
Zivot nije uvek Bog zna sta
Al' za svaki slucaj uvek uzmem sta mi da
Frtalj leba, metar neba i pun sesir sna
Al' Đavo gleda da njemu bude fino
Pa kadkad sav taj dzumbus potopi u vino
Dajte mi vina, vino nek se toci
Dok traju dani, a narocito noci
Jer tu je tuga, ta moja verna druga
A kad je tuga ondak treba da se cuga
Dajte mi vina, ja nemam drugih zelja
Ni blizeg roda ni boljih prijatelja
Jer tu je tuga, ta moja crna kuga
A kad je tuga ondak mora da se cuga
S jeseni kad bagrem opadne
Potera me maler, sta god pocnem propadne
Jos mi se u inat tuđa zenska dopadne
Tu staru boljku ja lecim starim lekom
Dabome, vinom, ta necu valjda mlekom
29.08.2006. u 05:48 | K | 2 | P | # | ^
POTREBA
Društveno stječemo naviku da zadovoljavamo neke svoje potrebe. Čovjek uvijek mora osjećati neke potrebe da bi skrenuo pažnju na sebe. On te potrebe nikada ne uspijeva do kraja zadovoljiti. Njih ne uspijeva zadovoljiti jer razmišlja. Čovjek nije životinja koja automatizmima zadovoljava potrebe. On se na neki način ograđuje od zadovoljavanja potreba ili ih potencira. Ono što je kod toga presudno jest odluka koja će biti usko vezana za razum. Biti razuman i razborit može značiti biti slobodan. Ali ako sloboda ne postoji, sve je iluzija. Tada ne postoji nešto što je dobro djelo niti zlo djelo. Jer biti slobodan znači biti dobar, raditi dobro, poznavati dobro.
Što su to prave vrijednosti?
To su one vrijednosti i norme kojima se ljudi moraju pokoravati zbog njihove ljudske prirode, tzv. ljudske čudi. Čovjek nije biće koje može raditi sve što želi. Znati razborito zadovoljiti unutarnju prirodu znači činiti dobro. Sve drugo objašnjava nasilno djelo. Odnosno, u suprotnom, vršimo nasilje na štetu sebe ili drugih. U društvu je nasilje rašireno jer ljudi nisu slobodni. Ne znaju kako se riješiti društvenih predrasuda, konformističkih morala, frustracija i sl. Zbog toga podliježu bolestima kao što su psihoze, neuroze, kronična neispavanost..., a iz toga slijedi ponašanje koje se ne može bazirati na unutarnjem zadovoljavanju ljudskih potreba već na nasilju.
Ako ne možemo vjerovati u nešto, a to se očekuje od nas, to postaje prisila. Oduprijeti se toj prisili, u društvenoj sferi djelovanja, može se onda samo nasilno. Kada se počnemo odupirati zadanim normama ponašanja i zadanim društvenim vrijednostima kapitalističke stvarnosti, mi postajemo buntovnici. Tada za to društvo postajemo nasilni.
Kako kaže Đole :
Dan je ostao bez kremena, tinja svitanje
I zov je pticiji, drugaciji
Sa one strane vremena, staro pitanje
Dal' sam niciji il' svaciji
San je kao ladja ukleta, tamom nosena
Preko prevoja i planina
K'o mirnu lugu ugledam
Polja kosena, krune seboja i malina
28.08.2006. u 06:55 | K | 0 | P | # | ^
P T I C E
Odlučila sam si uzeti jedan dobar GO....ustvari htjedoh vidjeti da li je net iznova pokrenuo crtu ovisnosti koju zatomih teškom mukom.Zaključih da sunce i dalje sija,da vode i dalje teku...da....život nije nestao :))).
No nakon predstave koju sinoć mukom odgledah...ne mogu a da ne ostavim pisanu riječ.Nisam kritičar po struci,nisam glumica,nisam književni moljac,ne svršavam na dobre drame i ne vrištim za glumcima u potrazi za autogramom.Možda i ,nadam se ,ne samo zbog toga imam puno pravo popljuvati ili pohvaliti ono što mi se sviđa i ono što ne.
Predstava silno razvikanog autora mister P. Magellia, "Ptice" sinoć je u meni izazvala užas,ne samo zbog same koncepcije izvedbe,već zbog saznanja da pauze NEMA. Bijah prisiljena trpjeti tu katastrofu zvanu izvedba.
U momentima ,kada su mi preglasni zvučnici kroz koje su se glumci iz petnih žila drali,dozvoljavali,kroz glavu mi je prolazilo pitanje :Zašto? Zašto ste prisiljeni uzimati takve ponižavajuće uloge? Zar je tako strašno,zar je dotle došlo!!??? "
Tješila me spoznaja da "naš" dragi Nick Nolte 
neće razumjeti niti riječ (ako mu gostoljubivo nastrojeni gos'n Štrok nije slučajno odlučio "prevoditi" silne psovke koje su predstavljale 99 % texta predstave).A ponašanje glumica na sceni može pripisati toploj južnoj klimi od koje ljudi malo "prozvižde"!
Ovaj puta gospodična Šerbedžija odlučila je ostati poperjana ,ali poštovani redatelj odlučio je ogoliti druge dvije "renomirane" krišteće glumice i uvaljati ih u blato.
KOJI PERFORMANS!!!!
Doživljaj : 1.UŽASNO GLASNO ODVALJENI ZVUČNICI
2. GLUMICE KOJE SU SE NADGLASAVALE VRIŠTEĆI (možda ih se trebalo čuti u Italiji?)
3.TEXT KOJI JE MOGAO IZNJEDRITI U FANTASTIČAN OPUS PARODIJE DRUŠTVA,A IZGUBIO SE U (khm...recimo)
PRIJEVODU ?!
4.MORBIDNOST IZVEDBE (Bože,gdje su one prekrasne predstave koje imaju početak ,sredinu,kraj i fabulu...nakon kojih još danima razmišljamo o životu?)
Nisam žena od molitve,ali bit će da sam mu se gadno zamjerila jer mi nije htio niti podariti krila da "znakovito" odlepršam što dalje od te ...........!
Oke..znam....on je "najintrigantniji redatelj danas u Hrvatskoj",ali okupiti ekipu glumaca (Sreten Mokorović, Predrag Vušović, Doris Šarić Kukuljica,Senka Bulić,Nataša Dangubić,Dora Lipovčan,Perica Martinović,Barbara Nola,Jelena Perčin,Milka Podrug Kokotović,Lucija Šerbedžija ,Nina Violić,Milan Pleština,Galliano Pahor,Branimir Vidić.......) i od njih napraviti NIŠTA..e to je umjetnost!
Kaže vrli "umjetnik" :
"Ptice su na grčkom falus, a falus je jedna od rijetkih stvari koja još povezuje ovaj prostor jer ga stalno koristimo u malo doslovnijem prijevodu. Eto, došli smo do vremena kad je falus, deformacijom jezičnom i filozofskom, postao negativna odrednica. Došlo nas je glave ono "Odi ti meni malo u kurac! To su zeznuli muškarci koji su imali vlast 4000 godina i zaboravili su ljepotu rađanja, ženskosti. Ma nije ovo feministička predstava, samo pokušavam definirati priču o dva muškarca koji su stigli do mogućnosti stvaranja utopije da bi zatim popustili lažnim bogovima, pjesnicima, popovima, intelektualcima".
I...onda oboji predstavu svim mogućim psovkama ,čak i nekima koje već dugo vremena ne čuh.I što je najgore iste su izazivale salve smijeha u publici pretežno ZG govornog područja .DEKADENCIJA UZIMA MAHA....
ODOSMO MI U KURAC MILE MAJKE -kako nam pjesnički izriče "naš" poznati i priznati toskanski HRVAT ?!
25.08.2006. u 07:30 | K | 6 | P | # | ^
"Don Bosco danas"
Gledajući svijet oko sebe razmišljamo o tome kako su ljudi okrutni i nepravedni, kako im je stalo samo do sebe. Nije nam jasno kako netko može biti nemaran to pustiti da ljepota i savršenstvo prirode nestaju, drugi umiru...
Svi pričaju kako je svijet u opasnosti, kako su ljudi zli i okrutni, ali nitko ne shvaća kako smo i mi, kao pojedinci, dio te cjeline. Nismo ni svjesni koliko gubimo čekajući da netko drugi prvi nešto pokrene. Uvijek mislimo: "A zašto bih ja morao biti prvi? Ima i drugih." U svijetu, u kojem je novac postao najvažniji, tonemo u more lažnih obećanja nadajući se boljem sutra. Ne osjećamo se krivim za loše stvari jer smo mi uvijek dobri i brižni, a nemoćni i preslabi da bismo što promijenili.
U našim mislima čovjek je uvijek žrtva nesretne sudbine i on ne može ništa učiniti. Malo je onih koji su pokušali nešto promijeniti, a još manje onih koji su u tome uspjeli. Ništa nećemo promijeniti čekajući da drugi učine prvi korak. Moramo sami krenuti jer ne znamo koliko snage i kakve mogućnosti krije u sebi svako živo stvorenje. Budemo i prođemo, a ne saznamo što smo sve mogli biti i učiniti. Jednostavno, moramo krenuti naprijed!
Postoji jedna priča koja se prenosi s generacije na generaciju: Otac i sin su zajedno jahali magarca. Ljudi na ulici su pokazivali prstima na njih: "Ovaj otac i sin su tako okrutni, teraju magarca da nosi tako teško breme da jedva može disati". I tako otac siđe s magarca. Ali potom su ljudi pokazivali prstom na dečaka: "Pogledaj kakav je ovaj sin, ne poštuje oca. On jaše, dok dok njegov otac pešači". I tako sin siđe s magarca i ustupi mesto ocu. Ljudi su pak onda dobacivali: "Vidi kako je otac opak, on jaše dok njegov sin pešači." Otac opet siđe i pođe dalje sa sinom pešačeći uz magarca. On je mislio: "Ovog puta nam ne mogu ništa prebaciti. Ali ne prođe puno vremena, a da prolaznici ne počeše dobacivati: "Vidi kako su i otac i sin naivni. Oni idu pored magarca, umesto da ga uzjašu. Kakva glupost."
16.08.2006. u 10:14 | K | 5 | P | # | ^
# ŽIVOT #
Postadoh sam sebi najljući neprijatelj. Ništa nisam toliko želio učiniti a da se u isto vrojeme ne bih toga mogao i odreći. Čak i u djetinjstvu, kad mi ništa nije nedostajalo, želio sam umrijeti: htio sam se predati, jer mi se borba činila besmislenom. Shvatio sam da ništa ne mogu dokazati, osmisliti, dodati ili oduzeti produžujući život koji nisam sam tražio. Sve egzistencije oko mene bile su promašene ili, ako i nisu bile promašene, bile su smiješne. Osobito egzistencije onih ljudi koji su uspjeli u životu.
Muka me hvatala od ljudi koji su uspjeli u životu. Imao sam razumijevanja za greške, ali me nije zbog toga hvatala muka. Tu je posriedi bila prava pravcata negativna osobina, slabost koja bi nabujala već pri pogledu na ljudsku bijedu. Nikada nisam nikome pomogao u nadi da time činim dobro; pomogao bih samo zato što drugačije nisam mogao.
Činilo mi se da je ludo pokušati promijeniti životni tijek; ništa se ne bi moglo izmijeniti, osim ako ne bih izmijenio srce - ali tko može izmijeniti ljudsko srce? Povremeno bi se neki prijatelj okrenuo vjeri: smučilo bi mi se od toga. Boga nisam trebao više nego što je on mene trebao, i, kad bi ga bilo, mislim da bih, kako sam često pomišljao, mirno izašao pred njega i pljunuo mu u facu.
Henri Miler, JARČEVA OBRATNICA
14.08.2006. u 05:04 | K | 4 | P | # | ^
PRAZNINA
Kad čovjek skrene pažnju na vlastito postojanje, osjeća se poput začaranog luđaka koji bi preplašio svoje ludilo, da ga imenuje. Navika ublažava naše čuđenje što postojimo: tu smo, i tjeraj dalje, imamo svoje mjesto u ludnici postojanja.
Budući konformista, ja živim, pokušavam živjeti, tako što oponašam druge, poštujući pravila igre, užasavaljući se originalnosti. Rezignacija automata: pretvaraš se da si strastan, a potajno se smiješ tome; priklanjaš se konvencijama samo zato da bi ih mogao krišom gaziti; uveden si u sve protokole, a prebivališta u vremenu nemaš; čuvaš obraz onda kada bi ga neophodno trebalo izgubiti...
Onaj tko sve prezire morao bi izgledati savršeno dostojanstveno, a da i druge i sebe potiče na grijeh: tako će uspješnije odigrati ulogu lažno živog čovjeka. Zašto bismo glumili svoje propadanje, kad možemo izigravati blagostanje. Paklu nedostaju maniri: on je poput mučnog prizora iskrenog i nevještog čovjeka, ili planeta bez smisla za otmjenost.
13.08.2006. u 05:30 | K | 2 | P | # | ^
Krik beznađa
Ja i svijet
Činjenica da ja postojim potvrđuje da svijet nema nikakvog smisla. Kako da nađem smisao u padovima čovjeka, dramatičnim i nesretnim, kada se sve svodi, u krajnjoj instanci, na prazninu i patnju koja je zakon ovog svijeta? To što je svijet dozvolio postojanje ljudskog primjerka mog tipa dokazuje samo da su mrlje na takozvanom suncu života tako velike da će mu vremenom sakriti svijetlost. Zvijerstvo života me gazilo i pritiskalo, isjeklo mi krila u punom letu, i pokralo mi sve radosti na koje sam imao pravo.
Sva moja preterana revnost i sva paradoksalna i luda strast koju sam uložio da bih postao sjajan pojedinac, sva demonska čarolija koju sam konzumirao da bih navukao budući oreol i sav zanos koji sam nasipao za unutarnje svitanje, pokazali su se slabijim od zvjerstva i iracionalnosti ovoga svijeta koji je prosipao u mene sve svoje negativne i otrovne rezerve. Život nije otporan na veliku temperaturu. Zbog toga sam došao do zaključka da najuznemireniji ljudi, sa unutarnjim dinamizmom dovedeni do paroksizma, koji ne mogu prihvatiti uobičajnu temperaturu, moraju propasti. To je aspekt životnog demonizma, ali i aspekt njegovog nedostatka; on objašnjava zašto je život privilegija mediokriteta. Samo mediokriteti žive na normalnoj temperaturi života; ostali se troše na temperaturama koje život ne podnosi, gdje ne mogu disati , osim ako se nalaze jednom nogom s one strane života.
Ne mogu donijeti ništa na ovaj svijet, jer imam samo jedan princip: princip agonije. Žalite se da su ljudi zločesti, osvetoljubivi, nezahvalni ili licemjerni? Predlažem vam princip agonije, kojim ćete se privremeno spasiti od svih ovih nedostataka.
Primijenite ga na svaku generaciju, pretvorite ga u agoniju, u iskustvo posljednjih trenutaka, da bi u stravičnom mučenju pokušao veliko čišćenje iz vizije smrti. Potom ga pustite i ostavite da bježi od straha sve dok iscrpljen ne padne. I garantiram vam da je učinak neuporedivo ispravniji od svih koji su dobijeni normalnim putem.
Kada bih mogao, doveo bih cijeli svijet u agoniju, da bih ostvario čišćenje korijena života; stavio bih goruće plamene na te korijene, ne da bih ih uništio, već da bih im dao drugu snagu i drugu toplinu.
Vatra koju bih ja upalio u ovom svijetu, ne bi donijela ruševine, već svemirski preobražaj. Na taj način, život bi navikao na visoku temperaturu i ne bi više bio medij za madiokritete. A možda u ovom snu ni smrt ne bi bila imanentna ovom životu.
Emil Sioran – Krik beznađa
12.08.2006. u 04:55 | K | 1 | P | # | ^
Prepoznajte sreću,potrošite nesreću
Tetoviranja su zapravo drugo ime za poderotine na duši koje su sve veće i koje više nitko ne može zakrpati,
Niko nije toliko star da bi bio grijeh radovati se jos jednom danu
Seneka
Čovjek na kraju spoznaje da se nema za što uhvatiti, pa ostaje posve sam i nemoćno zaključuje nemam više kome ni da se pričinjavam. No ipak junak se trudi – želi prepoznati sreću, uči kako potrošiti nesreću. Premda je izgubio najvažnije figure, ne predaje partiju, već naglašava: ...pužem dalje, s preostalim pješacima, po glatkoj ploči... Tako svaki proživljeni dan postaje velika pobjeda. I ponekad igre, kao partije pokera, posebno kada su dobro odigrane, mogu iskazati ne sreću igrača, već nemogućnost da se nesreća potroši u jednoj bezazlenoj igri koja je tako udaljena od života. Kada partije postaju uspješne, kada se u njima pobjeđuje, gubi se volja, smisao za životom, u koji se onda prelijeva nepotrošena nesreća.
D.Džamonja
11.08.2006. u 04:21 | K | 2 | P | # | ^
Teorija Nove krave :)
"Čim se dobije neki žuđeni predmet,on prestaje biti žuđen.
Želja da se nešto dobije nestaje čim se to dobije."
Kama Sutra
Khm...Nemojte me popljuvati (mislim na mušku populaciju),no knjiga me zabavljala tijekom 12satnog leta...Znam da vadim iz konteksta,no,istrpite :)
"Nova krava je kratica od teorije Nove krave što je,pak,kratica od teorije Stara krava - Nova krava,a što je,dakako,kratica od tužne,žalosne istine da muškarci bespovratno ostavljaju žene zato što naprosto žele Novu kravu.
Teorija Nove krave nije moja teorija,premda sam je ja preimenovala i dotjerala za vlastite potrebe.Temeljila se na nekoliko važnih studija opisanih u spomenutom članku o sklonostima muške krave u parenju.
Najprije bi biku podastrijeli kravu.
Oni bi se parili.
Kada bi biku ponovno podveli istu kravu,on je ne bi ni pogledao.On je želio Novu kravu,a ovo je bila Stara krava.
U nekom su mu trenutku ponovo doveli onu istu kravu,samo što su je ovaj puta znanstvenici malo prerušili-stavili su joj šeširić ili haljinicu.
Ponovno bi se bik odbijao pariti s njom jer je znao da to nije Nova krava,već samo Stara krava odjevena kao Nova krava.
Naposljetku,shvativši da je bika nemoguće vizualno prevariti,primijenjena je domišljata varka: Stara je krava namazana mirisom Nove krave.Osjetivši miris Nove krave,bik bi ustao i prešao preko štale kako bi malo bolje promotrio novopridošlu kravu.
Ali....Nije on veslo sisao.Ovo nije Nova krava.
Ovo je Stara krava inkognito.
Stara krava u ovčjoj koži.
Govedina odjevena kao teletina."
Muško blago- Laure Zigman....
10.08.2006. u 05:05 | K | 7 | P | # | ^
Dan
"Jedan izgubljen dan uopće nije izgubljen, ako u njemu doznaš da svi ostali dani, koji se nižu do starosti, mogu biti tvoji."
Miroslav Antić
Život ne krije ništa jer je proziran i otvoren pa ga treba iskreno, otvorenih čula i uma promatrati. Nismo uporni u pitanjima i malo pažnje posvećujemo odnosima koje gradimo sa svijetom, pa ne nalazimo odgovore na pitanja od životnog interesa i, kao da nemamo vremena, srljamo iz odnosa u odnos u nadi da ćemo naći ono pravo, trajno, istinsko zadovoljstvo i vječno nepomućen mir.
Stoga...hajdemo se malo nasmijati :))))))))))))
08.08.2006. u 10:37 | K | 8 | P | # | ^
E CANTU DIGNOSCITUS AVIS
Kaže ,meni osobno drag, Seneca ....po pjevu se ptica poznaje :)
Onda sam ja trenutno slavuj,ali bez trna u srcu.Željela sam biti kanarinac,ali.....negdje sam uhvatila da ženke kanarinaca ne znaju pjevati.Pitam se zašto?
Našla sam ovaj text lutajući i ne znam zašto,ali baš ga želim ostaviti tu....Sada...Bez nekog posebnog razloga ili poruke..Samo tako...kao riječ...golu,natipkanu....
Godine 1963. pisac Kenzaburo Oe dobio je sina Hikarija s teškom deformacijom lubanje, s čime se u početku nije mogao pomiriti. Proučavajući stradanja Hiroshime, na jednom simpoziju je susreo mladog liječnika koji se brinuo nesebično o žrtvama.
U razgovoru je potražio savjet za dijete, a odgovor liječnika je bio: »Nitko te na svijetu ne treba osim tvog sina.« Bio je to preokret u piščevu životu. Nakon tri godine potpuno autističnog ponašanja uz brigu i pažnju oca dijete je počelo reagirati na cvrkut ptica. Mjesecima mu je s magnetofonskih vrpca puštao snimke pjeva raznih ptica koje je dijete sve bolje raspoznavalo i tako započelo komunicirati. Otpisano dijete danas je kompozitor. Pisac je postao nobelovac, a svjetski kritičari ovaj put u svojim osvrtima zanemaruju njegovu političku orijentaciju i angažiranost, već ističu humanističku crtu. Ne iznenađuje što su jedine riječi napisane kurzivom u posljednjem pasusu: snaga i strpljivost.
Za kraj ostavljam prekrasne Tinove stihove
Ćutanje kaže: u tuđem svijetu
ja sanjam još o cvijetu i sonetu,
i o pitaru povrh trošne grede,
i o ljepoti naše svijetle bijede,
i u zar dana i u plavet noći
snim: ja ću doći, ja ću doći.
04.08.2006. u 06:45 | K | 6 | P | # | ^
Home back
Povratak.....
povrat u domovinu repatriation
povratak back, recurrence, regress, relapse, resumption, return, slewing
povratak i zaposlenje return and employment
povratak kući home coming
povratak na nulu return to zero
povratak plamena back firing
povratak računalnog sustava u početno stanje i pon reset
povratak stanja regression
povratak u nulu return to zero
Isčitavam rječnik i mislim si kako je dovoljno skopirati kompletan ispis i ne moram više ništa reći.Vratih se u domovinu.Dobro,priznajem, nigdje nije kao doma.Ako ništa,tu razumijem jezik,a ponekad mi je dovoljna i mimika lica.Povratak i zaposlenje...Shit...Da...neminovno...Ne želim komentirati-prebolno.
Povratak kući...Memljiv miris zatvorenog prostora i mačka koja nam se dolovno zalijepila za noge kad nas je napokon ugledala.
Povratak na nulu!
E!
Ivo Andrić jednom je rekao :" Putovati znači mijenjati brzo mjesta, navike i ljude sa kojima se družiš, znači jače se naginjati nad ponor vremena. Od toga hvata čovjeka smrtonosna vrtoglavica i zbog toga mnogi zaziru od putovanja. "
Ako mene pitate nemam ništa protiv da me opet obuzme ista "smrtonosna vrtoglavica",makar iznova morala putovati 36 sati do tog raja na Zemlji!
03.08.2006. u 06:43 | K | 5 | P | # | ^
