# ŽIVOT #
Postadoh sam sebi najljući neprijatelj. Ništa nisam toliko želio učiniti a da se u isto vrojeme ne bih toga mogao i odreći. Čak i u djetinjstvu, kad mi ništa nije nedostajalo, želio sam umrijeti: htio sam se predati, jer mi se borba činila besmislenom. Shvatio sam da ništa ne mogu dokazati, osmisliti, dodati ili oduzeti produžujući život koji nisam sam tražio. Sve egzistencije oko mene bile su promašene ili, ako i nisu bile promašene, bile su smiješne. Osobito egzistencije onih ljudi koji su uspjeli u životu.
Muka me hvatala od ljudi koji su uspjeli u životu. Imao sam razumijevanja za greške, ali me nije zbog toga hvatala muka. Tu je posriedi bila prava pravcata negativna osobina, slabost koja bi nabujala već pri pogledu na ljudsku bijedu. Nikada nisam nikome pomogao u nadi da time činim dobro; pomogao bih samo zato što drugačije nisam mogao.
Činilo mi se da je ludo pokušati promijeniti životni tijek; ništa se ne bi moglo izmijeniti, osim ako ne bih izmijenio srce - ali tko može izmijeniti ljudsko srce? Povremeno bi se neki prijatelj okrenuo vjeri: smučilo bi mi se od toga. Boga nisam trebao više nego što je on mene trebao, i, kad bi ga bilo, mislim da bih, kako sam često pomišljao, mirno izašao pred njega i pljunuo mu u facu.
Henri Miler, JARČEVA OBRATNICA
14.08.2006. u 05:04 | K | 4 | P | # | ^
