PRAZNINA
Kad čovjek skrene pažnju na vlastito postojanje, osjeća se poput začaranog luđaka koji bi preplašio svoje ludilo, da ga imenuje. Navika ublažava naše čuđenje što postojimo: tu smo, i tjeraj dalje, imamo svoje mjesto u ludnici postojanja.
Budući konformista, ja živim, pokušavam živjeti, tako što oponašam druge, poštujući pravila igre, užasavaljući se originalnosti. Rezignacija automata: pretvaraš se da si strastan, a potajno se smiješ tome; priklanjaš se konvencijama samo zato da bi ih mogao krišom gaziti; uveden si u sve protokole, a prebivališta u vremenu nemaš; čuvaš obraz onda kada bi ga neophodno trebalo izgubiti...
Onaj tko sve prezire morao bi izgledati savršeno dostojanstveno, a da i druge i sebe potiče na grijeh: tako će uspješnije odigrati ulogu lažno živog čovjeka. Zašto bismo glumili svoje propadanje, kad možemo izigravati blagostanje. Paklu nedostaju maniri: on je poput mučnog prizora iskrenog i nevještog čovjeka, ili planeta bez smisla za otmjenost.
13.08.2006. u 05:30 | K | 2 | P | # | ^
