POTREBA
Društveno stječemo naviku da zadovoljavamo neke svoje potrebe. Čovjek uvijek mora osjećati neke potrebe da bi skrenuo pažnju na sebe. On te potrebe nikada ne uspijeva do kraja zadovoljiti. Njih ne uspijeva zadovoljiti jer razmišlja. Čovjek nije životinja koja automatizmima zadovoljava potrebe. On se na neki način ograđuje od zadovoljavanja potreba ili ih potencira. Ono što je kod toga presudno jest odluka koja će biti usko vezana za razum. Biti razuman i razborit može značiti biti slobodan. Ali ako sloboda ne postoji, sve je iluzija. Tada ne postoji nešto što je dobro djelo niti zlo djelo. Jer biti slobodan znači biti dobar, raditi dobro, poznavati dobro.
Što su to prave vrijednosti?
To su one vrijednosti i norme kojima se ljudi moraju pokoravati zbog njihove ljudske prirode, tzv. ljudske čudi. Čovjek nije biće koje može raditi sve što želi. Znati razborito zadovoljiti unutarnju prirodu znači činiti dobro. Sve drugo objašnjava nasilno djelo. Odnosno, u suprotnom, vršimo nasilje na štetu sebe ili drugih. U društvu je nasilje rašireno jer ljudi nisu slobodni. Ne znaju kako se riješiti društvenih predrasuda, konformističkih morala, frustracija i sl. Zbog toga podliježu bolestima kao što su psihoze, neuroze, kronična neispavanost..., a iz toga slijedi ponašanje koje se ne može bazirati na unutarnjem zadovoljavanju ljudskih potreba već na nasilju.
Ako ne možemo vjerovati u nešto, a to se očekuje od nas, to postaje prisila. Oduprijeti se toj prisili, u društvenoj sferi djelovanja, može se onda samo nasilno. Kada se počnemo odupirati zadanim normama ponašanja i zadanim društvenim vrijednostima kapitalističke stvarnosti, mi postajemo buntovnici. Tada za to društvo postajemo nasilni.
Kako kaže Đole :
Dan je ostao bez kremena, tinja svitanje
I zov je pticiji, drugaciji
Sa one strane vremena, staro pitanje
Dal' sam niciji il' svaciji
San je kao ladja ukleta, tamom nosena
Preko prevoja i planina
K'o mirnu lugu ugledam
Polja kosena, krune seboja i malina
28.08.2006. u 06:55 | K | 0 | P | # | ^
