Čudan put
" Svaki put vodi nekuda.
No, upitajte se: da li put koji slijedite vodi tamo kamo želite ići?
Neki putovi vode k iscjeljivanju, a drugi ponavljanju bolnih iskustava. Postoje mnogi putovi iscjeljivanja, neke je lako slijediti, a neki su teži. Mnogo nas kreće se od jednoga do drugoga puta tražeći magični sastojak ili formulu koja će nas izliječiti od dilema i problema.
Tako je malo putova sa srcem. Jedan istinski put postoji za sve. Taj je put srce. Na njemu su osjećaji, smisao, boja i supstanca. Ponekad ga je teško prolaziti, osobito u teškim vremenima, u trenucima krize. Drugi odjeljci puta su idilični i lagani, onda kad osjećamo da nas život nosi na dlanu.
Taj put srca zove se živjeti svoj život.
To je put na kojem se uvijek nalazite, iz kojeg nikada ne možete iskoračiti i s kojim ste toliko bliski da ga vjerojatno ne prepoznajete kao mudrog učitelja punog ljubavi.
Mnogo nas gleda izvan svoga puta, misleći da je drugima bolje, da je život drugih bolji, ispunjeniji, a da je naš život pun muke i problema. Dok god tražimo svoj put izvana, pretvaramo naša negativna iskustva u putokaze koji svaki izgleda kao horizont s još više boli. Nikakav izvanjski put nema srce koje vam je potrebno za istinsko iscjeljenje. Oni svi vode kružno natrag do izvora boli.
Zapamtite, istinski put vašeg srca postoji u vama. To je jedino mjesto gdje malo nas gleda dok se ne umorimo od boli i opet se ne okrenemo prema sebi i svojoj nutrini. Slijedite otkucaje vašeg vlastitog srca i onoga što ono želi. "
cP by Prodor
30.06.2006. u 05:21 | K | 7 | P | # | ^
SLOBODA SRCA
Jednog šumskog jelena progonio je divan miris mošusa. Skakao je iz šume u šumu u potrazi za izvorom mirisa. Jadno stvorenje odricalo se hrane, pića pa čak i sna.
Nije znao gdje se krije taj "glas mošusa" pa je uporno nastavljao skakati za tragom kroz usjekline, šume i brda sve dok se onako izgladnio, iscrpljen i izmrcvaren, posrčući u bunilu, nije spotakao o jednu škrapu i pao mrtav, izranjen na tijelu i duši.
Učini svoj posljednji pokret i samosažalno poliže svoje ranjene grudi...i u njima otkrije rastvoreni tobolac iz kojeg je tekao mošus. Dahčući i uzdišući, jelen mošutnjak pokušavao se naudisati toliko željenog mirisa ali bilo je prekasno...
"Riječ "bezgraničnost" čovjek izgovara duhom, u duhu, za svoj duh. Zato je i čežnja smisao i punina njegova života. Bez slobode srca, čežnja kržljavi. Bez čežnje za beskonačnim i za vječnim, kržljavi sloboda srca, kržljavi srce." by KARMEL.com
U vrevi života mnogi od nas naučili su zatvoriti svoja srca drugim ljudima kako bi spriječili da opet ne budu povrijeđeni. Problem je u tome što zatvaranje svoga srca drugim ljudima također znači i zatvaranje srca samima sebi.
To stalno ponavljanje akcije i reakcije vodi do stanja zatvaranja i udaljavanja dok na kraju više ništa ne ostane osim tišine u kojoj nema komunikacije. To je vrlo štetno, jer zaboravljamo slušati vodstvo i mudrost naših srca.
Postajemo izolirani, usamljeni i izgubljeni, osjećamo se odsječeni od tijeka i vitalnosti života. Sve više počinjemo živjeti iz glave, uma koji je suhoparan, mentalan, neumoljiv. Ono što je najtragičnije jest da zaboravljamo da smo mi oni koji smo se zatvorili i udaljili se. Na kraju završimo vjerujući da je život takav i da ne možemo izbjeći put straha, sramežljivosti i samoće.
29.06.2006. u 06:09 | K | 11 | P | # | ^
& Zaplešimo &
"Poslala sam ti poziv.
Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
Nemoj skočiti na noge i povikati:"Da, to je ono što želim! Učinimo to!"
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.
Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
spiralno se spuštajući u bol unutar bola,
A ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se prema van
kako bih osjetila poljubac Misterija, slatke usne na mojima, svakoga dana.
Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga
a da ne napuštaš samoga sebe kad si povrijeđen i bojiš se biti nevoljen.
Ispričaj mi priču o tome tko si
i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima mogućnost izbora." Oriah Mountain Dreamer "Ples"
Čitam pitanja koja je postavila Gabrielle Roth i pokušavam odgovoriti ,pokušavam pronaći sebe ....
Na kojem sam mjestu u životu prestala plesati?
Gdje sam prestala pjevati?
Kada su me priče prestale opčinjavati?
Na kojem mi je mjestu u životu postalo neugodno sa slatkim područjem tišine?
28.06.2006. u 05:34 | K | 12 | P | # | ^
Zlo i patnja
Prisega označava odluku ljubiti prvi.
No, što se događa kada čovjek ne želi ljubiti prvi nego očekuje da drugi prvi ljubi?
Takav bismo stav mogli nazvati sadizam ljubavi (ljubomora). Sadist ili sadistkinja iz ljubavi muči drugoga ukoliko drugu osobu promatra isključivo kao onu koja mora zadovoljiti njegovu ili njezinu potrebu za ljubljenošću.
Zato su sadisti iz ljubavi duboko prazne osobe kojima punoća druge osobe treba poslužiti za ispunjenje vlastite praznine. Očito je da druga osoba sadistima ne može podariti punoću jer su one u sebi prazne. Stoga zla sadistička potreba za ljubljenošću ide do u beskonačni niz: trajno punjenje trajno probušene duše. Stoga se praznina može ispuniti jedino odlukom ljubiti prvi.
U odluci ljubiti prvi duša postaje ispunjena te drugoj osobi podaruje svoju punoću. Radi se o punoći koja je istodobno i oskudna, ali ne i prazna, ukoliko uvijek može primiti više punoće (ljubav kao igra između punoće i oskudice). Iz takve punoće, koja ima prostora za uvijek više punoće, prestaje se mučiti druga osoba, nego se nju punoćom potvrđuje u otajstvenosti.
Tu treba spomenuti da je sadizam koji put i očajna reakcija na nestajanje ili nepostojanje prisege kod druge osobe.
Budući da je drugi odsutan i više ne priseže, pokušava ga se prisiliti sadizmom ljubavi. Ponekad i drugi uživa u sadizmu (ljubomori) druge osobe ukoliko je moćan u posjedovanju sadističke osobe koja je potpuno ovisna o njemu. No, sadizam ne može biti nikako rješenje za neprisustvo prisege, već samo razgovor o prisezi ili o potrebi nove prisege.
Nakratko možemo napomenuti i mazohizam ljubavi koji je također usko povezan sa sadizmom ljubavi. Iz nemogućnosti da se sadizmom ispuni vlastita praznina ili prisili drugoga na prisegu, sadizam se urušava u vlastitoj praznini te se za posljedicu ima samouništenje - mazohizam.
Usto, mazohizam ne mora biti uvijek posljedica sadizma, već i rezignirano i samouništavajuće pomirenje s nemogućnošću bilo kakve prisege, svoje vlastite ili druge osobe (tzv. cinički mazohizam). Sve u svemu, oba su ta oblika ljubavi, sadizam i mazohizam, neprisegnuti, rastjelovljeni odnosi.
SKAC.hr
27.06.2006. u 05:53 | K | 8 | P | # | ^
Knjiga nemira
"Život je nešto neautentično, sve što život nudi je ili fatalnost ili sloboda, a oboje je isprazno.
Sâm život je umjetan, fiktivan, a izravno življena zbilja je čak i umjetnija od umjetnosti: zbilja nikad ne donosi oslonac ili utjehu. Izravni život, neposredno iskustvo je nešto namijenjeno zombijima koji ne shvaćaju da život vrijednost može steći tek naknadno, u interpretaciji tog iskustva.
To je onaj bič zaboravljen u bičevanju kojim nam život urezuju u tijelo – spontani život je prijevara. Ako živimo vlastiti život, nemamo pojma što je život, a ako pak žudimo živjeti nečiji tuđi život, nikad ne saznajemo što smo propustili u vlastitome."-Fernando Pessoa
Neranjivi su oni koji rastu u tišini jer tišina je svijetlo naše praznine, a praznina naša punina duše koja ispunja sada srce moje. by Kristijana
Kaže Jung :
''Ako ćeš razmatrati (svoje ništavilo), svoj nedostatak mašte, (nedostatak) inspiracije i (nedostatak) unutarnje živosti koju osjećaš kao potpunu stagnaciju i jalovu divljinu, i natopiti ga interesom rođenim iz uzbune tvoje unutarnje smrti, tada nešto može uzeti oblik u tebi, jer tvoja unutarnja praznina skriva jednako veliku glupost, ako joj dozvoliš da prodre u tebe''
Nosimo li prazne duše ?
Ispisujemo li i mi knjige nemira na ovim prostorima?
26.06.2006. u 06:41 | K | 3 | P | # | ^
BONUS
Bonus
pitanje /test iz kemije-stiglo mailom/:
Da li je pakao egzotermičan (isijava toplinu) ili endotermičan (absorbira
toplinu)?
Većina studenata je napisala svoje pretpostavke na osnovi Boylovog zakona
(plin se hladi kad se razvlači i zagrijava kad je stisnut), ili neku drugu
varijantu.
Jedan od studenata je napisao sljedeće:
Prvo moramo znati omjer u kojem duše ulaze u pakako i izlaze iz njega.
Smartam da odmah možemo pretpostaviti, da duša koja jednom uđe u pakao više
ne izlazi. Znači, broj duša se povećava.
Da bi dobili ideju o tome koliko je u paklu duša osvrnimo se na različite
vjere koje danas postoje na svijetu. Većina tih vjera tvrdi, da onaj tko
nije pripadnik neke određene vjeroispovjesti ide u pakao.
Dakle, ako svi
pripadaju samo jednoj vjeroispovjesti, zaključak je da će sve duše završiti
u paklu.
Ako k tome dodamo omjer nataliteta i mortaliteta možemo očekivati da broj
duša eksponencionalno raste. Dakle, obratimo pažnju na omjer promjene obujma
pakla, jer prema Boyleovom zakonu za zadržavanje istog tlaka i topline
obujam mora rasti proporcionalno s brojem pristiglih duša.
To nam pruža 2 mogućnosti:
1) Ako se obujam pakla povećava manje od potrebnog prosječnog broja duša
koje stignu u pakao, toplina i tlak pakla će toliko narasti da će pakao
eksplodirati.
2) Ako se pakao širi brže od prosjeka koji mu je potreban da primi sve duše,
toplina i tlak će tako padati da će se pakao smrznuti.
Koja od mogućnosti je ispravna?
Ako uzmemo u obzir izjavu, koju je kategorički iznjela Tereza s prve godine
a koja glasi "Prije će se pakao smrznuti nego što ću ja s tobom spavati" i s
obzirom na to da je samnom spavala jučer, mora biti ispravna teorija br. 2,
dakle pakao je zasigurno egzoterman i smrznuo se. Zaključak ovog izlaganja
je, da ako je pakao smrznut, ne prima više duše i ostalo je samo nebo, što
je dokaz postojanja Boga, koji također objašnjava zašto je Tereza sinoć
vikala "Ah moj Bože".
24.06.2006. u 06:17 | K | 5 | P | # | ^
&TEŽINA DUŠE&
Mak Dizdar
Ni život ni smrt ne pripada meni
Ja sam samo onaj koji je u sjeni
Onog što mu smrt ne mogaše ništa
Onog što pretoči se u stub
Sunčani
Ja sam samo onaj što iz svoje jeseni
Iz zatoka tvari iz te tvarne muke
U ona daleka sunčana počivališta
Pruža
Ruke
Duša je čisto svjetlo. Zbog toga nema težine, ne zauzima prostor.
Nema ograničenja u smislu vremena.
Znanstvenici su pokušali izvagati dušu.Radjeni su pokusi sa čovjekom "ante finem"( na samrti ) kojeg bi zatvorili u staklenu zapečaćenu kutiju. Htjeli su znati, ako duša napušta tijelo, kako može izaći iz kutije? "Uhvatit ćemo dušu", mislili su. A mora se smanjiti i težina tjela, pa su ga pomno cijelo vrijeme držali na vagi ne bi li saznali težinu duše.Čovjek je umro i ništa nije izašlo iz kutije.
Za dušu materija nije prepreka. Kao i X zrake. Tijelo ne može spriječiti da ulaze u njega. Vi ne možete ni osjetiti kako prodiru u vas.Duša je mnogo profinjenija, "Čisto svjetlo"koje ne može vidjeti ljudsko oko.
Zatim su otvorili kutiju. Nisu našli ništa i to je za materijaliste dovoljan razlog da duša ne postoji. Ali duša nema težinu! Mislite da svjetlo ima težinu. Probajte vagnuti svjetlo.Ono nema težinu, ali to nije dokaz da svijetla nema.
To samo dokazuje da svjetlo pripada jednoj drugoj kategoriji. Ono nije stvar. Kada puhnete i ugasite svijeću, da li vidite kuda je otišao plamen? Ne! Nestaje u svemiru ne ostavljajući nikakv trag. Slično se dogadja sa dušom.
"Priča nastaje u trenutku bivanja, a ljubav u trenu poštovanja i predanosti.
Život pjeva o sreći kad osjeti užitak okusa prihvaćenosti.
Duše sjede na klupi odluke i prate snop svijetla budućnosti koji se jasno gubi u udaljenosti. Neizvjesnost mori svaku riječ koju žele izgovoriti, a koja uglavnom počinje ili završava riječima -volim te-.
Njihova je težina veća onaj trenutak kada o njihovom izgovoru ovisi sljedeći korak zajedničkog postojanja, zajedničkog disanja.
Te su riječi istovremeno simboli neizmjerne sreće i straha. Strah kod izgovaranja i strah od njihove posljedice. Prva stepenica ostvarenja sna ljubavi je strah od neispunjenosti. Onaj trenutak kada se usne spoje u smislu njihova izgovaranja, strah se pretvara u jedinstvenu dimenziju oslobađanja svake sumnje u slabost osjećaja nepoštovanja i nevoljenosti.
Ta riječ koja iz nekog čudnog razloga uglavnom započinje slovom L, slovom od dva nejednaka kraka koja bi trebala biti jednaka, jednaka kao dvije polovice srca čije spajanje čini smisao njegova otkucaja."
Miris ljubavi
Autor: Inner voice
23.06.2006. u 11:44 | K | 7 | P | # | ^
¤ MALICIA ¤
"Pakost ne traži razlog, već samo uzroke." - Goethe
22.06.2006. u 13:51 | K | 2 | P | # | ^
& Hrabrost srca &
Otkrij ljubav
Uzmi osmjeh
i
daruj ga onome tko ga nikad nije imao.
Uzmi zraku sunca
i
učini da odleti onamo gdje vlada noć.
Otkrij izvor
i
okupaj onoga tko živi u blatu.
Uzmi suzu
i
položi je na lice onoga tko nikad nije plakao.
Uzmi hrabrost
i
stavi je u dušu onoga tko se ne smije boriti.
Otkrij život
i
pripovijedaj o njemu onome tko ga ne može shvatiti.
Uzmi nadu
i
živi u njezinu svjetlu.
Uzmi dobrotu
i
daruj je onome tko ne zna darivati.
Otkrij ljubav
i
pokaži je čitavom svijetu.
(Mahatma Gandi)
"Reci mi za cim bolno zudis. ne zelim cuti jos jednu pricu o neskaldnoj obitelji koja je izgovor za tvoje trenutne ljudske slabosti. dopusti mi da okusim tvoje priče u slanim suzama koje cu ti skinui s trepavica. ceznem za dugom polaganom setnjom putevima koji vode do mjesta upoznavanja. zelim da se spiralno vrtimo jedno oko drugog, gotovo se doticuci, dok ne osjetimo toplinu zraka izmedju nas. zelim da ne pozurujemo putovaje kusajuci jedno drugom mirise, dopustajuci im da se dugo zadrze u nasim nosnicama, duboko ih udisuci, pustajuci da nasa tijela i srca potpuno okuseporiv da se priblizimo jedno drugom prije nego se pomaknemo da to ucinimo.
zelim da mi udvaras istinom.
neka se price koje otkrivaju nase zivote vrte jedna oko druge raznobojnim nitima. nemoj mi odmah ispricati previse.
ne skrivaj nista. ispricaj mi price svog srca, ponudi mi ih poput savrsenih bisera koji izranjaju iz dubine mora da bi se nasli na istoj niski. svaki se njezno naslanja na one druge, blistajuci duginim bojama i orosen kapljicama vode iz koje izlazi. za deset godina zelim cuti tvoju pricu iz djetinjstva, koju nikad prije nisam cula, i osjetiti odusevljenje i neprestano divljenje jer svaki nas susret kao da je prvi. svaku sliku pokazi mi polako. tako da mogu dugo sjediti i u njenim detaljima traziti tebe, naznake sebe i nagovjestaje nas.
zelim uzivati u razgovoru koji tece glatko cijelu noc te otkriti da mozemo ostati u tisini zajedno danima, dok nasu bliskost sve vise pojacava samoca koju dijelimo.
i ako cemo biti ljubavnici, prvi put ili nakon puno puta ponovo, neka vodjenje ljubavi bude ispunjeno sramezljivim otkrivanjem onoga kako je bilo ili kako je moglo biti u sesnaestoj: danas, poljubac koji dugo ostaje u zraku, dodir na vratu koji osjecam jos satima; sutra njzan povjetarac dodira koji se siri preko mojih grudi i od kojeg mi zastaje dah. zelim uzivati u beskraju dodira koji se stapaju u jedan u drugog. zelim sve usporiti, biti vlazna, zeljno iscekujuci sto ce uslijediti, tao d abudem svjesna, da znam kad potpuno u mene udjes, bilo svojim tijelom, svojom pricom ili tek trenutkom koji prolazi izmedjunas.
to je zudnja jedne ljudske duse za drugom, koju cujemo tijelom i srcem. tesko mi je priznati tu bolnu zudnju. brine me da bi njena vrijednost mogla biti tek sporedna - kao sredstvo za ostvarivanje cilja..."- Oriah mountain dreamer -
Poziv
21.06.2006. u 06:45 | K | 5 | P | # | ^
Skrivene želje -percepcija sna
Sve se želje naglo u dušu povuku
Kada vide hladnu, neumitnu zbilju;
Povrate se natrag, ne stigavši cilju,
I žive u muku.
Samo kadšto koja u oku se javi,
Kao lijepa žena, što na tiho okno
jedne tamne kuće u noć pogleda.. D. Cesarić
Skrivene želje su latentne sklonosti koje imaju tendenciju da se očituju i pokažu.
Koliko smo debele maske navukli na naša lica u nadi da će se te želje manje vidjeti? Svaka naša maska je originalna i posebna,samim time što je na našem licu i što ju nosimo na poseban način..Snovi su u biti skrivene želje iz podsvjesti.Utisci prošlih percepcija u podsvijesti.
#Naša kultura, općenito, razmišlja o snovima kao o nečem zabavnom ali nevažnom. Da li ste se ikada ujutro probudili i zapitali: "Što ako to nije samo san?". Činjenica je da vi sanjate svake noći oko 1.5 sata, što iznosi preko 4 godine u prosječnom ljudskom vijeku. To svakako nije zanemarivi dio vremena proveden u besmislenom i nesvjesnom stanju.
Na pitanje zašto sanjamo, odgovaramo u skladu sa iskustvima aktivnih sanjača diljem svijeta kojima je zajedničko shvaćanje da je istinska svrha sanjanja probuditi se za naše više Ja, za sjećanje na to tko smo mi i što želimo postati.
Postoji prekrasna priča Navajo Indijanaca o tome: “Na početku svijeta, dva hrabra brata blizanca putovala su zemljom i uništavala čudovišta na koja bi nailazili. Kada su napali demona po imenu Umor, on ih je stao preklinjati: "Nemojte me ubiti! Ako me ubijete, ljudi neće postati umorni. Ako ne postanu umorni, neće spavati. Ako ne spavaju, neće sanjati. Ako ne sanjaju, kako će ostati u vezi sa duhovnim svijetom?". Zato su hrabra braća pustila Umor, tako da ljudi mogu spavati, sanjati i vratiti se u svojim snovima u dublje dimenzije realnosti gdje događaji budnog života imaju svoj izvor”.
Lama Deer, živući svetac Lakote, jednom prilikom je izjavio kako on ne razumije Amerikance i Evropljane: oni toliko žure i protrče kroz ovaj život kao da su na trkama i kao da moraju najbrže stići na cilj, a ipak kada stignu do kraja svoje trke uvijek ugledaju samo crnu prazninu i ponor. Nakon smrti, oni uglavnom borave u nekoj vrsti šoka ne shvaćajući uopće što ih je snašlo. Sanjanjem mi učimo kako lako, prirodno i svjesno ući u druge dimenzij.
Četiri psihičke funkcije koje su uspavane u budnom životu, postaju žive u snovima. To je sposobnost telepatije, viđenje na daljinu (eng. Remote viewing), psihokineza (moć uma da utječe na fizičke objekte) i vidovitost tj. sposobnost predviđanja budućih događaja.."#- by V.Sajkovic-Indigo svijet
Fascinantno ,zar ne....
20.06.2006. u 05:54 | K | 7 | P | # | ^
Adrenalinski šok
Friških dojmova odskačem od uobičajne forme i dijelim ovaj osjećaj šakom i kapom jer je fenomenalan.
I preporučljiv....
I potrebit....
I fenomenalan....
I neopisiv.......
Mjesto radnje :off road staza kraj Turčina...
Glavni glumci (uz svekoliku ekipu fantastičnih adrenalinskih ovisnika) : moja velika i snažna prijateljica od cca 40tak kila i njezin totalno "oktanski" potkovan (prevedeno -lud) vozač.
A radnja....Huh
Moglo bi se opisati ovako: polakomljena plavuša željna uzbuđenja ,na nagovor prijateljice,učesnice extream roada,prepušta se NA MILOST I NEMILOST iskusnom vozaču i njegovu džipu.
Što pamtim?
VRIŠTANJE !
Ovako to izgleda
Ovim se vozih
19.06.2006. u 07:03 | K | 6 | P | # | ^
# Život je poruka #
Svaki put kad prebacujemo odgovornost na okolnosti ili druge ljude gubimo djelić sebe. Često u svojim životima preuzimamo tuđe odgovornosti ili očekivanja. Tako u sebe usađujemo tuđe stavove, navike i ciljeve. S druge strane, od drugih očekujemo da se pobrinu za nas.
Bojimo se biti gubitnici jer je među nama ukorijenjena navika natjecanja i utrkivanja. Ono što time dobivamo su sukobi, u društvu, u obitelji, u nama samima, dakle gubimo mir u sebi, u obitelji, u društvu. Kad netko izađe iz ove utrke, može se osjećati usamljen neko vrijeme. Ali ono što može dobiti je iskustvo nadolazećeg mira i životnog nadahnuća. Onaj koji odustane svijetli, a svijetlo se samo objavljuje.
Čovjekov put je poput besciljne šetnje krajolikom. Ako suviše gleda na cilj, koraci mu postaju ubrzani od nestrpljenja i propušta vidjeti i diviti se ljepoti krajolika. Prestane li tragati za svim onim što misli da mu treba, to što mu doista treba objavljuje mu se u svoj punini.
Život se ponekad čini nemilosrdan, dogode se nesreće i gubici, bol postaje nezidrživa.
Ako kojim slučajem propadnemo, možda možemo spoznati da ono na čemu smo stajali i nije bilo tlo već postolje na kojem smo uzdizali lažne vrijednosti. Veći dio našeg života bio je protkan strahom od propadanja, a ono je možda bilo jedina mogućnost buđenja. Stoga ako nam život priušti propadanje, to nije kraj nego početak nas samih. To ne mora biti zla kob nego početak buđenja.
Doduše privremeno iskustvo može biti bol i tugovanje, a ovome može slijediti nostalgično prisjećanje na prošlost. Ali nakon ovoga valja osluhnuti život sada i iskusiti buđenje posve novih vrijednosti, nove osobnosti, novih odnosa utemeljennih na stvarnosti.
Tada je moguće spoznati da smo cijelo vrijeme do tada spavali i sve što smo radili bila je prevencija protiv buđenja. Ustrajnom nostalgijom samo nastavljamo s ovom preventivom u novim uvjetima.
To je zla kob, takav stav, a ne život. I ako nakon svega nismo spremni učiti, životu ne preostaje drugo nego da se ugasi zauvijek.
C/P by step.hr
16.06.2006. u 09:15 | K | 10 | P | # | ^
Pijanstvo duše
Pustinji našoj nigdje nema kraja,
Duša naša i srce nemaju smiraja
Svijet u svijetu bezbroj likova prima,
A koja od tih slika naša je slika prava?
by M.Dž.Rumi
Ljubljeni moji, vi tražite konačno riješenje.
Dosta vam je boli i patnje, teških pritisaka svakodnevnice i borbe za goli život. Ne želite ispunjavati tuđa očekivanja.
Da, biti čovjek znači biti ponižen, apriori uslovljen. Morate ispuniti čitav niz očekivanja da bi dobili ono za čim žudite - ljubav. Moram napraviti ovo ili ono da bih dobio roditeljsku ljubav, moram biti takav i takav da bi dobio pažnju društva. Najprije počinjete vjerovati da želite i ono što uistinu ne želite, zatim zaista vjerujete da želite ono što ne želite ili povjerujete da ste ovo ili ono.
I na kraju kada postanete nitko i ništa uvidite da vaša nastojanja nisu zadovoljila vašu potrebu za ljubavlju a vi ste nepovratno izgubili ideju o tome tko uistinu jeste i što stvarno želite. Toga više nema.
Za početak pustite da vaša duša jeca poput drveta koje se svija u olujnoj noći, a ujutro, prije no što otvorite oči, dozvolite da sunce pusti cjelov na vaše usne, ponosno pokažite vaše čelo ljudima i dozvolite svijetu da vas grli zbog toga što postojite, zbog onoga što jeste. Vi ste ljubav - vi ste ono za čim žudite. Otvorite oči.
-Konačno riješenje- napisao:MT284
Da li je?
A kako mi je moja prinčipesa našla spot i ženu koju obožavam ,dužna sam kao dobra i pristojna mater...ostaviti njezin trag ....
Zato....zanjišimo.....
15.06.2006. u 08:38 | K | 7 | P | # | ^
Ljubav je apsolut?
Ljubav kao totalno preovladjujuće osjećanje je samo rezultat osjećanja velike ljubavi prema životu i sreće da nam je to i uzvraćeno na neki način.I tada uživamo , udišemo, skoro da i ne osjećamo koliko osjećamo (samozaštita da ne pregorimo).
I onda kad splasne, ode , izgubi se , onda tek osjetimo bol što nam milion stvari odjednom nedostaje....
A slično je kao kod hrane... U jelu ponekad uživamo , ponekad samo odradimo, ponekad odmrzimo, ali kad je nema , tek onda osjećamo i naučimo ju cijeniti.
Da li zbog toga siromasi bolje osjećaju ljubav, uživaju u njoj kao na suncu dok je ima, uzdišu i trpe kad je nema, i samo im zračak treba da bi potrčali za njom . Kao što nije sramota trčati za kruhom kad si gladan , nije ni za ljubavlju.
I riječ je ljubav.Nečije saznanje kao trag usječen u našu dušu.
Ekipa sa foruma je to još dublje proučila,te došla do zaključka,da je ljubav davanje i uzimanje..Ali ne bilo kakvo...
"Vi mislite da je davanje kad činite nešto što inače ne bi učinili. Onda kažete da dajete, onda mislite da dajete.
-Prvo , dajete i kad ne činite ono što drugi traže od vas već što samo vama godi.
-Drugo , mislite da je davanje i kad svojom ljubavlju ili zaljubljenošću usrećujete sebe i nekog pored sebe. Ako to pomislite na bilo koji drugi način osim na "kako je divno što je sretan, sretna.Volim kad je sretan/na" VI USTVARI UZIMATE, NE DAJETE, (ILI DAJETE NA KREDIT - ČISTA KOMPENZACIJA, ja ovdje ne vidim davanje , samo pravljenje sačekuše, radi sebe , egoist sa strpljenjem)
I tu naravno postoji kategori(ja) "iskorišten" , razmislite zašto.....
--------------------
A kad činite nešto što inače ne bi učinili ,onda se žrtvujete i onda to niste vi.
Ljubav , kao i svaki odnos , ne može bez kompromisa i žrtvovanja , ali to nije davanje. To je samo žrtvovanje radi odnosa , radi ljubavi koju osjećate.
Ljubav može postojati i bez žrtve , ali onda je idealna tj. vi ste idealni jedno za drugo, jer ste 100% vremena bez osjećanja žrtvovanja (žrtvovanje bez (podsvjesnog) osećanja žrtvovanja nije žrtvovanje), bez sputavanja , bez "razumjevanja", bez kreditiranja i proračunatosti i dodajte dalje sve one male sitnice koje ugradjujemo u ljubav da bi je "sačuvali".
Pravu ljubav NE TREBA ČUVATI, ona se čuva sama .
To je davanje. "
Ja tu stvarno nemam više što dodati...
14.06.2006. u 05:44 | K | 4 | P | # | ^
Praznina
RAVNO
prije nisam bila spremna
sad jesam.
vraća mi se
da istina nekad izgleda kao ludost. on mi je to rekao
ovako: sijao sam sjeme, ali malo gdje
se tako primilo.
htjela sam nešto reći, bila sam jako govorljiva,
a on je rekao da dovrši,
prekinuo me: ali ostavite
vrata odškrinuta. ostavite vrata lagano odškrinuta.
ostavljam, sad znam,
to je priča o vratima.
malo odškrinuti, ne previše
ne premalo.
trajekt vozi, dobro mu more, barku mu puštam, kao da znam kamo ćemoby
Irena Matijašević
Zašto ne bi moglo sve funkcionirati na principu mobilnog telefona? #Za završetak jedne veze, označite je i pritisnite Izbor i zatim. Isključi. ...# Divota!
Kaže jadan odličan text na iskonu: prihvati to da si jedan dan golub, drugi dan kip.
Ponekad se osjećaš slobodno, poletno, uspješno, kao npr. golub koji leti parkićem i sere na kip slavnog umjetnika ne razmišljajući o tome kakav će njegova fekalija prizor ostaviti. Poželi li očistiti perje baš na kipu, bez razmišljanja će sletjeti na njega također. Sorry, kipu, ja vladam!
No, drugi dan se sve može preokrenuti. Odjednom shvatiš da više nisi golub već kip, osjećaš se jednostavno - usrano… Eto, što prije prihvatiš činjenicu da ne možeš baš svaki dan biti golub, lakše ćeš podnijeti loše strane svakodnevnice.
E,pa ...ja sam danas kip....
13.06.2006. u 05:42 | K | 10 | P | # | ^
Alpha et omega
Sad ću ja ,u maniru starog dobrog Jorge Luis Borgesa,načeti temu sedam smrtnih grijeha.Razlika će biti jedino u tome što moji textovi neće imati kriminalističku pozadinu,a ni želju za senzacionalno dobrim Brad Pittom u ulozi mladog detektiva (iako bih ga rado vidjela u nekoj drugoj...no...).
<SVAKI GRIJEH KOJI SE PONAVLJA RAĐA SKLONOŠĆU, MANOM, SLABOĆOM KARAKTERA. STALNO PONAVLJANJE - RAĐA OVISNOŠĆU - ONDA NASTUPA TEŠKA OVISNOST, ČOVJEK NIJE U STANJU KORISTITI SVOJU SLOBODU.
Najgore je ako netko čini laki grijeh zbog toga što on još nije smrtni!No hajdemo vidjeti razliku između lakih i teških grijeha.
- Teški grijeh je smrtni ukoliko za dušu znači smrt milosnog života.
- Ono što je objektivno teški grijeh ne mora subjektivno biti smrtni grijeh. Ali ono što je subjektivno teški grijeh, to je također i subjektivno i smrtni grijeh.
Smrtni grijeh nastaje kada je prisutna potpuna spoznaja i potpuni pristanak.Laki grijeh se može klasificirati ako nešto od ovog navedenog nedostaje .
Nema teškog grijeha ako postoji: neznanje, zabluda, nepažnja, strah, prisila. E sad ovo sad otvara širom vrata kombinacijama.
Teški ili smrtni grijesi su :srditost, blud, požuda, pohlepa, proždrljivost, zavist i oholost.(čini li se samo meni ili su svi smrtni grijesi ženskog roda?
)
“Bog je namjerno ostavio u tami granicu između lakog i teškog grijeha da čovjek ne bi lakoumno upadao u lake grijehe.” (Augustin)
Vlastiti nas grijesi zaprepašćuju kad ih vidimo na drugima. (Goethe)
Na jednoj stranici nađoh poučnu priču,pa vam ju ostavljam za razmišljanje :
"Dvije žene odu nekom starcu neka ih pouči. Jedna reče kako sebe doživljava kao veliku griješnicu zato što je jednom iznevjerila svoga muža, a druga reče kako ima samo sitne grijehe: "Jezičava sam, volim ogovarati i volim se svađati, ali nikome zla ne činim i moja savjest me ne opominje ni za kakav poseban grijeh". Starac prvoj reče: "Idi na put i donesi mi jedan veliki kamen", a drugoj: "Ti mi donesi puno kamenčića!"
Kada su ih donijele, starac reče: "Odnesite ih i ostavite na ista mjesta odakle ste ih uzele". Prva bijaše zapamtila mjesto velikog kamena, te ga opet vrati, a druga nije mogla ostaviti sve kamičke na stara mjesta. Tako je i sa grijesima. Tko ima veliki grijeh i kaje se, oprašta mu se; a tko živi sa puno malih grijehova i ne kaje se, sve više ih nagomilava i tone u njih."
12.06.2006. u 06:01 | K | 9 | P | # | ^
Postoji solidarnost među ljudskim bićima koja čini svakoga suodgovornim za bilo koju lošu stvar i svaku nepravdu počinjenu u njegovoj prisutnosti ili s njegovim znanjem.-Karl Jaspers
11.06.2006. u 17:22 | K | 1 | P | # | ^
+ Kontrola +
Privatnost (Res Privatae) je pravo svakog pojedinca imati svoju vlastitu sferu življenja u koju ne zadire javnost.
Privatnost se odnosi na dio života koji nije omeđen, kojeg ne organizira država (Res Publicae - stvar koja je javna-država), njene institucije i usvojena pravila i zakoni. Informacije o zdravlju, porodičnom životu, nacionalnoj, političkoj i religioznoj pripadnosti, o vrijednostima i stavovima koji se izražavaju u privatnom okružju, pa i o mišljenjima koji se ne iskazuju javno, ne smiju biti nadgledani od strane javnosti bez dozvole datog pojedinca. Iskorištavanje informacija je osnova kontrole i upravljanja u javnoj sferi. Ono što potpada pod "javnu stvar", za čovjeka je "uže" od onoga što se odnosi na društvo, a ono obuhvaća i privatnost.
by/dr Vladimir Štambuk
Spada li u privatnost i dio života koji mi provodimo kupujući u trgovinama (a prate nas kamere),dio života na radnom mjestu (a prate nas kamere), ili dio života naše djece na školskim hodnicima?
Pravo na osobnost podrazumijeva pravo da pojedinac bude sam kada to izabere i da sam odluči s kim ce se družiti. Ono uključuje i pravo pojedinca da ga se ne nadzire. Zakon o zaštiti tajnosti podataka utvrđuje da postoje tajni podaci, koje dalje dijeli na državne, vojne, službene, poslovne i profesionalne. Profesionalnu tajnu zatim definira kao podatke o osobnom ili obiteljskom životu stranaka koje saznaju svećenici, odvjetnici, zdravstveni i socijalni djelatnici, te druge službene osobe u obavljanju svojega poziva.
Što sam starija više me pati (čitaj:ljuti) ta kontrola! Zašto netko mora znati da ja danas kuham juhu..ili da kupujem dva kruha ?Zašto moram imati taj neugodan filing u (necureciime) banci kad god krenem platiti kredit,jer su u mene uperene 4!!!! kamere!?
Tko se to pali na moj život? I odakle im pravo?
Slika šalje poruku :OVO NEĆETE VIDJETI,ZALUD VAM TRUD !
10.06.2006. u 08:16 | K | 4 | P | # | ^
# PUTEVI SUDBINE #
"Samo nas nedaće života uče da cijenimo dobar život." - Goethe
Pročitala sam davno jednu jaku knjigu pisca Johna Irvinga "Svijet po Garpu". Roman pun šokantnih priča,gluposti,šoka,očaja,tuge,ljutnje..i ono meni najdraže,....roman o čudnoj igri i putevima sudbine.
Sudbina čovjeka je u tome dođe do najsavršenijeg stanja kao čovjek i, kako to navode ezoterijske tradicije svih vremena, da u svakom smislu raste u onom što je izvan ljudske uvjetovanosti dok se ne pokaže dostojnim učenikom bogova.
Prije ili kasnije, do te sudbine moramo doći svi, s više ili manje patnje. Promjena je obvezantan uvjet. Dakle, zašto ne početi istog trenutka? Zašto se ne riješiti straha koji sam po sebi nije nešto pozitivno? Zašto ne razvijati hrabrost onoga koji zna što hoće i koji se za to bori?
Izbor je na nama: ili banalni strah od promjene onoga što se svakako mijenja i tako nas ostavlja nesposobnima, ili odlučna smjelost na definitivnu promjenu koja nas pretvara u muškarce i žene time potvrđene i sigurne u same sebe, koji kroče kroz Život licem prema Sudbini. by Delia S. Guzman
08.06.2006. u 13:13 | K | 10 | P | # | ^
Nesretni ljudi-666-prigodno
"Ljudi jednako preuveličavaju i sreću i nesreću: nikad nismo ni tako sretni ni tako nesretni kako se to govori." - Honoré de Balzac
Sretni nikad ne razmišljaju o sreći. To je posao za nesretne. Svi primijete sreću u nesreći, a o nesreći u sreći razmišljaju samo blesavi. I iskusni..." - Đorđe Balašević, Tri posleratna druga
"Za svaku našu nesreću kriva je ili naša lakoumnost, ili naša gordost, ili naša glupost, ili naš porok." - Jovan Dučić
pa kaže : Broj Zvijeri
Dobro, svi znamo da je 666 broj Zvijeri, ali jeste li znali da je...
DCLXVI Rimski broj Zvijeri
0.666 Broj Milizvijeri
/666 Zajednički nazivnik Zvijeri
1010011010 Binarni broj Zvijeri
00666 Poštanski broj Zvijeri
1-900-666-0666 Žive Zvijeri! Čopori jedan na jedan! Zovi odmah! Samo $6.66/minuta. Iznad 18 godina.
$665,95 Maloprodajna cijena Zvijeri
$699,25 Cijena Zvijeri + PDV
Route 666 Ulica Zvijeri
666°C Temperatura prženja Zvijeri u pećnici
666 mg Preporučeno dnevno korištenje Zvijeri
Netscape 6.66 BetaBrowser Zvijeri
i66686 CPU Zvijeri
666I BMW Zvijeri
668 Prvi susjed Zvijeri
c/p hrkarmel.com
Eto...danas se igram :)
06.06.2006. u 06:06 | K | 15 | P | # | ^
VALLIS LACRIMARUM
Dobije krišku torte sa jagodama tko se dosjeti što znači naslov.
A da bi sve to lakše progutali.....Idemo....Zašto ljudska bića, jedina među svim drugim oblicima života, suzama odgovaraju na emotivni stres?
"Razlika u plakanju izmedu muškaraca i žena vec se odavno pripisuje kulturološkim okolnostima (veliki decki ne placu itd.). Muškarci cešce obolijevaju od bolesti povezanih sa stresom, a nesposobnost ili nemogucnost plakanja možda u tomu igra odredenu ulogu. Kad muškarac osjeti da bi mu odredena situacija mogla izmamiti suze, shvati kako mu je lakše distancirati se od svojih osjecaja, nego zadržavati suze. Zbog toga vjerojatno mnogi muškarci ne vole biti u blizini žena koje placu. Biti u kontaktu s voljenom oosbom koja je u nevolji, za muškarca znaci imati posla i sa svojim emocijama. " (c/p teen.ba)
No meni naj text je Jose Grgića kojeg ulovih slučajno.Citiram -VRIJEDI PROČITATI!
#Plač, plakanje, ridanje, lijevanje suza, pa ako hoćete i pejorativno revanje i meketanje mogu biti i efikasan ispusni ventil za nagomilani jad i čemer, za frustracije i stres.
Neka vrsta pandana stadionu, kao paradigmi emocionalnog pražnjenja, na koji se, naime, u nemalom broju slučajeva ne ide zbog nogometa, zbog ovog ili onog kluba, nego zato što se u moru gomile može neometano spominjati majka i sucu i suprotnom taboru, te do mile volje prebrojavati krvna zrnca kome god se sjetiš. Tako je i s koncertima, pa i s onima na kojima se plače, jer i plakati je puno jednostavnije i lakše ako jecaju i drugi.
Pa, nije li se išlo u kino na srcedrapljive melodrame upravo s namjerom da se pročiste suzni kanali, a prethodno se snabdijevalo dovoljnim količinama maramica. Kao što i veliki broj onih koji se boje i vlastite sjene, svejedno hrli na filmove o vampirima i drugim nadnaravnim čudesima, jer u čovjeku čuči nekakav mazohistički crv zbog kojeg osjeća gotovo organsku potrebu da ga se prepada.
Ide to i dalje, pa su razvijene, i široko rasprostranjene, skupe dijete zasnovane na vrijeđanju pacijenata na osnovu njihova fizičkog izgleda. Ljudi jednostavno vole da ih se melje i gazi, što bi rekao pjesnik – bez milosti i dobrote - da ih se ponižava i omalovažava, pa onda, zašto ne, i da ih se rasplače. Naravno, nije svaki plač rasterećenje i blagoslov, jer kad Biblija govori o plaču i škrgutu zuba onda misli na najtežu, apokaliptičnu kaznu za zloću i opačinu.
A ima i plačeva drugačijih fela.
Plače se i iz običaja, i radi reda, plače se i nepodnošljivom lakoćom. Koliko god to bilo morbidno, postoje narikače, koje na pogrebima generiraju atmosferu tuge, jer se ona u tim prigodama jednostavno podrazumijeva. Pa ako je nema, treba je izmisliti. A ako je već tu, onda holbu ovamo, ili čašu ili fraklić, ili što god, jer kad je tuga, treba da se cuga.
Nije svaki plač u stanju izmamiti sućut, pa se tako kaže da žena koja plače i pas koji šepa nikoga nisu uvjerili. /OVO MI JE ZAKON!!by Salome/
S druge pak strane bebe, kako se obično drži, valja poticati na plač, ne bi li bolje razvile pluća. Plače se kao kišna godina i na potoke, ili rijeke, a neki bogme isplaču i cijelo more. Ima i vrijeme plakanja, a čitav je planet nazvan već znamenitom sintagmom dolina suza.
Svijet ulice, ili skraćeno – polusvijet – želeći se prikazati velikim, jakim, okrutnim i bezosjećajnim, plakanje drži nedostojnim, pa u svom osebujnom govoru, žargonu, za njega ima samo posprdne izraze – baliti, cendrati, cijediti, cmoljiti, cviliti, djediti, fafunjati, flance srati, genđiti, jaukati, kapati, katipla, mekšati, mokriti, oceaniti, prskati, saftati, sliniti, stenjati, suziti, sljunčiti, šmrljiti, tresti se, žmuljiti.
Pa i ja isto ne volim baš da se zna o tome da i sam ponekad zaplačem, jer, kao, muški to ne rade. Stoga ovo svakako zadržite za sebe, jer ako moji čuju, to bi moglo ostaviti negativne posljedice na moj macho image. Ako on uopće postoji. Možda to nadoknađujem ono što sam propustio u mladosti, što sam bez suza ispratio najmilije, šutke podnio najveće gubitke. Što sam stoički otrpio packe, i čvoke, šljage i poniženja. Bez jecaja i cmizdrenja prošao kroz sve dramatične životne podvale i gaženja.
Vozim se tako sam, stavim Balaševića, pa naiđe recimo Kad odem, jer odlazak, sada znam, nije stvar koja se dešava samo nekom drugom, niti tema koja se može ignorirati, uostalom, vremena su takva da pakuju za oblake i momke kao ja.
Kad, dakle, odem, kad me đavo isprati glavnim sokakom i kad vetar žuto lišće potera u kas. .
I plačem. Pa onda dođe sine moj, sve su to barabe, ne dam ja svog spomenka bokor, derane, drž se svoga babe, nisi ti za taj jad i pokor. I opet suza, pa još jedna. Suprotnost sušta, to u meni tuga koren pušta, a badnje veče prolazi. Šmrc. Šmrc.
Pa šta, rekao bi onaj seoski učitelj Dragan Nikolić, u onoj dražesnoj seriji, a bila je i patetična, i nostalgična, i plačljiva, onaj kojeg je Ena Begović – za kojom također nije sramota pustiti suzu – bezuspješno učila voziti bicikl. Plakali smo, pa šta. Nije zabranjeno, čak ni borcima. A sad – idemo dalje! #
05.06.2006. u 13:00 | K | 1 | P | # | ^
Ovaj
Sorryyy ekipa...ovako se osjećam ima već par dana..Tako da mi se ništa ne piše...Još!
04.06.2006. u 12:03 | K | 3 | P | # | ^
