& Zaplešimo &
"Poslala sam ti poziv.
Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
Nemoj skočiti na noge i povikati:"Da, to je ono što želim! Učinimo to!"
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.
Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
spiralno se spuštajući u bol unutar bola,
A ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se prema van
kako bih osjetila poljubac Misterija, slatke usne na mojima, svakoga dana.
Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga
a da ne napuštaš samoga sebe kad si povrijeđen i bojiš se biti nevoljen.
Ispričaj mi priču o tome tko si
i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima mogućnost izbora." Oriah Mountain Dreamer "Ples"
Čitam pitanja koja je postavila Gabrielle Roth i pokušavam odgovoriti ,pokušavam pronaći sebe ....
Na kojem sam mjestu u životu prestala plesati?
Gdje sam prestala pjevati?
Kada su me priče prestale opčinjavati?
Na kojem mi je mjestu u životu postalo neugodno sa slatkim područjem tišine?
28.06.2006. u 05:34 | K | 12 | P | # | ^
